Autor: Matija Šerić
U teoriji međunarodnih odnosa postoje različita mišljenja o ulozi diplomata/državnika pojedinca u međunarodnim odnosima, što je na neki način samo nastavak širih rasprava koje se odavno vode u krilu društvenih djelatnosti. Posebno u analizama diplomatskih djelovanja mnogi autori postavljaju težište na individualne karakteristike pojedine osobe i otuda izvlače stanovite zaključke o utjecaju što ga je pojedini državnik/diplomat kao osoba imao pri donošenju važnih političkih odluka.
Stavovi osoba postaju stavovi država
Francuski profesor Duroselle izradio je na osnovi brojnih radova pojedinih zapadnih autora shemu u kojoj je zahvaćeno osam različitih vrsta političara, a ta je podjela učinjena na osnovi isticanja triju elemenata njihove djelatnosti i osobnog karaktera: aktivnosti, emocionalnosti i refleksa. Neke druge analize polaze od toga da je ponašanje države na međunarodnome planu prije svega vezano uz donesene odluke, pa stoga treba ispitati aktere i proces donošenja političkih odluka.
Državi se ne smiju pripisati ni volja, ni razum, ni osjećaji ili emocije, jer ona nije živo biće, pa sve te osobine treba tražiti u živih ljudi koji sudjeluju u stvaranju politike pojedine države i svoje osobne stavove ugrađuju u državnu politiku. Ulazeći u osobni svijet kreatora politike, trebalo bi proučavati sustav vrijednosti, njihove stavove, temperament, racionalnost, sposobnost opažanja, kulturne vrijednosti, ideološku pripadnost itd., što bi navodno trebalo osvijetliti ne samo lik glavnog donositelja odluka, već bi to istodobno trebao biti siguran put budućeg predviđanja međunarodnih odnosa.
Politička patologija
Dio novijih politoloških analiza, u kojima se promatra djelovanje glavnih kreatora vanjske politike, posebno težište postavlja na zdravstveno stanje čovjeka diplomata. Ti se autori pozivaju na primjere brojnih državnika, kada su oni, opterećeni bolešću, vodili politiku pojedine zemlje. Pod utjecajem svojega zdravstvenoga stanja i drugih okolnosti oni su sve događaje promatrali uglavnom u skladu sa svojim stanjem i tako postavljenim relacijama. Takozvana politička patologija skupila je već velik dio materijala iz autobiografija, dnevnika i tiska, koji pokazuju da državnici vrlo teško mogu u pojedinim situacijama odvojiti svoj životni smisao od svojega političkog djelovanja, tj. da ih je vrlo teško udaljiti iz političkog života, unatoč njihovu zdravstvenom stanju.
Pobornici takvih stavova, koji se zauzimaju za stalno kontroliranje zdravstvenoga stanja glavnih kreatora politike, pozivaju se u svojim razmišljanjima na funkciju pilota zrakoplovnih linija koji su podvrgnuti redovitim i strogim liječničkim pregledima a, osim toga, relativno rano odlaze u mirovinu. A budući da je vođenje državnih poslova mnogo opasnije i složenije nego upravljanje zrakoplovom, smatra se da bi trebalo poduzeti mjere kako bi se država zaštitila od djelovanja premorenih ili bolesnih ljudi koji se nalaze na njezinu čelu te bi zbog svojih zdravstvenih tegoba mogli ugroziti normalno funkcioniranje.
Koliko pojedinac oblikuje državnu politiku
U objašnjavanju djelovanja pojedinaca i njihovih utjecaja na smjer međunarodne politike njemački profesor Krekeler ističe kao vrlo važne elemente koji su utjecali na ponašanje vođe i njemačkog naroda u doba nacionalsocijalizma, tzv. psihologiju tla i “duhovnu epidemiju”. Oni su pridonijeli tome da Hitlerove ideje budu tako brzo prihvaćene i realizirane u praksi, što je istodobno vodilo tragičnoj završnici u Drugome svjetskom ratu. No, sva ta razmišljanja ipak ponajviše se vežu uz odnos pojedinca i njegove funkcije kao državnika pojedine zemlje. Bez obzira na sve rasprave koje još uvijek traju, one se svode na dva krajnja mišljenja. Po jednome je čovjek pojedinac ne previše bitna ličnost koja ide dalje, a po drugome je zapravo čitava povijest čovječanstva biografija velikih ljudi.
Važan utjecaj klasnih i društvenih snaga na političare
Politička linija koju stvaraju istaknute osobe rezultat je isto tako određenih zakonitosti razvoja njihove epohe i sredine u kojoj su djelovali. Svaki državnik određen je u svojoj akciji pogledima koji stoje u njegovoj okolini, tradicijama, unutarnjim političkim situacijama, pa i međunarodnim okruženjem koje također treba uzeti u obzir. Može se spomenuti činjenica da političko djelovanje u današnje doba sve više zahtijeva grupno stvaranje glavnih političkih odluka, te da prema tome i mnogo širi interes klasa i grupa ima značajnu ulogu u ponašanju pojedinca. Povijest međunarodnih odnosa je pokazala da je veliki državnik u trenutku kada je prestao izražavati stavove i interese određenih klasnih i društvenih snaga koje su ga podupirale, gubio svoj položaj bez obzira na sve prijašnje zasluge.
Diplomati personificiraju države
Pregovori se uvijek vode između osoba koje najčešće zastupaju neke organizacije – u diplomatskom poslu to su države. Diplomati kao službeni predstavnici svojih država donose za pregovarački stol prestiž i moć svojih zemalja, vode pregovore pod velikim pritiscima i u rizičnim okolnostima koje treba ograničiti. Ako diplomat izgubi obraz, obraz bi mogla izgubiti i njegova zemlja što može imati nesagledive posljedice. Diplomati ne samo da predstavljaju svoje države, oni ih i personificiraju. Zato se diplomatske predstavnike sluša i neki od njih imaju veći a neki manji značaj. Utjecaj diplomata je svakako određen njegovom vještinom, ali i utjecajem zemlje koju predstavlja. Sergej Lavrov personificira Rusiju, a Wang Yi Kinu.
Razlike pregovaračkih stilova
Diplomatski pregovarač zaštićen je mnogim pravilima i procedurama. Bečka konvencija iz 1961. stavila je na snagu diplomatske standarde koji su nastajali stoljećima, a obuhvaćaju prakse, norme, vrednote i regulacije. Osim toga, razvijena je i diplomatska kultura u kojoj diplomati različitih država mogu uzajamno komunicirati na siguran način. Stoga su velike kulturalne razlike između diplomata različitih država svedene na prihvatljive razmjere. Može se tvrditi da razlike u pregovaračkom stilu mogu imati daleko manji utjecaj u diplomaciji nego u poslovnom svijetu, osim ako diplomat koristi te razlike kao taktičko oružje. Jedno istraživanje pokazalo je da postoje značajne kulturne razlike između pregovarača iz država članica Europske unije, ali takve razlike ne stvaraju realne prepreke. S druge strane, individualne karakteristike pojedinog diplomata mogu naštetiti pregovaračkoj atmosferi. Razlike u pregovaračkim vještinama prirodno će uvijek imati utjecaj na ishod pregovaračkog procesa.
Države postaju taoci dipomata i političara
Diplomat pregovarač snosi odgovornost za svoju državu i on je na neki način utjelovljuje u svom liku. Takvo skoro emocionalno poistovjećivanje diplomata s državom često je prepreka pronalasku najracionalnijeg i najučinkovitijeg rješenja. Diplomat, osim što mora misliti na čast i ugled svoje države, opterećen je i pitanjima kao što su javno mišljenje, i mišljenje nadređenih političara a ponekad i vojnih vođa. Stoga ponekad maglovita i kontradiktorna rješenja u vidu ugovora i sporazuma mogu ponuditi diplomatsko rješenje dok kristalno jasni dokumenti mogu dovesti do otpora parlamenta ili javnosti.
Diplomatski pregovarači ponekad čak ni nemaju zadatak rješavati probleme već ih prikrivati, odugovlačiti pregovore a nekad i održavati status quo jer je to u interesu njihove zemlje. Dobar primjer je Cipar gdje već desetljećima grčka i turska zajednica na otoku nemaju namjeru promijeniti stanje, a slično je i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Politika je iznad diplomacije
Napredak u međudržavnim pregovorima ovisi o međuovisnosti zemalja, moći pojedine države, utjecaju vanjskih čimbenika, itd. Osobnost, vještine i prestiž pojedinaca diplomata igraju ulogu, ali su podređeni političkim čimbenicima. Diplomati moraju koristiti sva svoja znanja, sposobnosti i vještine kako bi ili došli do rješenja ali ga odgodili po nalogu svojih političkih nalogodavaca. Postalo je moderno da pregovarači teže postaviti maksimalističke ciljeve kako bi izvukli što povoljnije kompromisno rješenje. Diplomati su u nekim situacijama spremni prihvatiti gubitak ako to isto učini i druga strana. Tijekom napetog pregovaračkog procesa diplomati moraju sačuvati hladnu glavu i ne dozvoliti da ih obuzmu emocije i osjećaji koji mogu ugroziti cijeli proces. Individualni pregovarački stil i prepoznatljivost može biti prednost ali diplomati pri tome ne smiju zaboraviti što su im ciljevi i kome služe.
Velika se odgovornost stavlja na diplomate te o njihovim odlukama ovise sudbine milijuna ljudi. Zbog tog ogromnog pritiska diplomati moraju imati psihofizičku snagu da izdrže opterećenja i dođu do pravih rješenja. U novije vrijeme zbog razvoja tehnologije diplomati mogu postati i televizijske zvijezde i slavne osobe. Revoluciju u promicanju diplomata kao pojedinca i njegove osobnosti učinio je Henry Kissinger koji je po prvi puta u središte svjetske javnosti stavio sebe kao diplomata i pregovarački proces. U sadašnjosti se takvi procesi nastavljaju i diplomat mora biti spreman na nazočnost u masovnim medijima, ali pri tome treba sačuvati razum i bistro zaključivanje kako bi pregovarački proces bio uspješan.
