Autor: Matija Šerić
Najnoviji pokušaj atentata na Donalda Trumpa, koji se dogodio u subotu navečer tijekom Večeri dopisnika Bijele kuće u Washington D.C.-u, ponovno je skrenuo pozornost na sigurnosnu ugroženost 45. i 47. američkog predsjednika. Teško je govoriti koliki broj pokušaja atentata je Trump preživio, ali radi se o desetak poznatih slučajeva u posljednjem desetljeću. Najnoviji pokušaj atentata izvršio je 31-godišnji računalni znanstvenik, game developer i profesor engleskog jezika Cole Tomas Allen iz Kalifornije. Ne ulazeći u detalje atentata, Allen je bio simpatizer Demokratske stranke i donator 25 dolara Kamali Harris, možemo pogledati zašto je Trump meta brojnih atentatora.
Trump – izdajnik vlastite agende
Atentate kao političko oružje u demokraciji i pluralističkom poretku treba naravno osuditi. Međutim, bez obzira iz kojeg političkog kuta ga promatrali, nesumnjivo je kako su atentati dijelom posljedica Trumpovih politika koje su iz dana u dan sve radikalnije i nepromišljenije. Trump je obećao svojevrsni preporod SAD-a u unutarnjoj i vanjskoj politici sukladno svojim agendama MAGA i America First, ali je obećanja nisu ispunjena. Štoviše, Amerika je nikad usamljenija u vanjskoj politici koja je postala otvoreno imperijalistička i nikad podjeljenija na unutarnjem planu gdje su se podjele dodatno produbile. Trump je izdao svoju biračku bazu, a ujedno je dodatno antagonizirao sve one koji se s njime ne slažu. U nastavku ćemo navesti najznačajnije Trumpove (iracionalne i promašene) politike u aktualnom drugom mandatu koje istovremeno predstavljaju direktnu izdaju njegove republikanske baze.
Uvođenje drakonskih carina
Još je u kampanji i tijekom svog prvog mandata Trump prijetio brojnim carinama i tarifama u međunarodnoj trgovini, a njih je u drugom mandatu počeo rapidno provoditi u djelo. U prvih 100 dana napao je s visokim tarifama Meksiko, Kinu, Kanadu i druge zemlje na što su one brzo odgovorile protumjerama. Dan 2. travnja 2025. proglasio je Danom oslobođenja kada je uveo 10 posto carine na svu robu koja ulazi u SAD, ali nakon što se tržište počelo urušavati naredio je pauzu od 90 dana. Tada je krenulo dogovaranje bilateralnih i multilateralnih ugovora o trgovini. Trump je većinu carina nametao koristeći Zakon o međunarodnim izvanrednim gospodarskim ovlastima (IEEPA) iz 1977. godine.
Međutim, Vrhovni sud SAD-a je u veljači ove godine poništio Trumpove carine donesene pod tim zakonom jer ovlasti nametanja carina ima isključivo Kongres. Trump je potom posegnuo za Zakonom o trgovini iz 1974. te je uveo 10 % carine na svu vanjsku trgovinu. Mnoge su ga savezne države tužile. Trump je obećavao carine u kampanji, ali nije shvaćao da će to naštetiti američkom gospodarstvu i američkoj državi, a to je upravo ono što se događa.
Težak udar na američke poduzetnike
Kako će saga s carinama završiti upitno je, ali jasno je kako je ona snažno naštetila američkim uvoznicima i izvoznicima. Njihovi su se troškovi znatno povećali. Američki uvoznici su snosili većinu tereta carina (oko 90–96 %), što je smanjilo njihove profite i često dovelo do viših cijena za potrošače. Trumpove carine najviše su poskupjele materijale poput čelika i aluminija, što je povećalo cijene automobila, građevinskog materijala i kućanskih aparata. Također, poskupjeli su i potrošački proizvodi široke potrošnje iz Kine – poput elektronike, perilica rublja, namještaja i odjeće jer su uvoznici te dodatne troškove prebacivali na krajnje kupce. Američki izvoznici poput poljoprivrednih kombinata i industrijskih kompleksa bili su prisiljeni smanjiti izvoz zbog protumjera Europske unije, Kine, Meksika i ostalih. Radi se o klasičnoj izdaji birača.
Gospodarstvo na klimavim nogama
Još važnije, zbog Trumpovih eskapada američko gospodarstvo u globalu uhvatila je velika neizvjesnost. Globalni lanci opskrbe su poremećeni, što je navelo mnoge korporacije, ali i male i srednje poduzetnike da odgode investicijske pothvate i nova zapošljavanja. Američki rast BDP-a u 2025. iznosio je 2,1 %, a 2024. u vrijeme Bidenove vlade 2,8 posto. Predviđanja za aktualnu godinu su da će gospodarstvo rasti od 2,2 do 2,6 posto. Podsjetimo se, dobar dio američkih birača glasovao je za Trumpa zato što je bio nezadovoljan stanjem u gospodarstvu tijekom Bidenove administracije.
Tijekom 2024. stopa nezaposlenosti u SAD-u bila je 4,1 %, a 2025. godine 4,4 %. U ožujku iznosila je 4,3 posto. Drugim riječima, više je nezaposlenih pod Trumpom nego pod Bidenom. To je posljedica osim trgovinskog rata sa svijetom i viših kamatnih stopa koje su uvele Federalne rezerve radi suzbijanja inflacije.
Iako je 2025. inflacija u SAD-u iznosila 2,7 %, u ožujku ove godine bila je 3,3 posto. Inflacija je izravna posljedica rata s Iranom čiji je Trump glavni kreator. Inflacija smanjuje kupovnu moć prosječnih Amerikanaca jer za iste plaće mogu kupiti manje hrane, goriva i drugih osnovnih životnih potrepština. Također povećava troškove stanovanja i kredita, što posebno pogađa kućanstva koja žive „od plaće do plaće” i otežava im štednju ili otplatu dugova. Upravo su najviše pogođeni prosječni Trumpovi birači iz Floride, Arizone, Ohija i Wisconsina.
Javni dug nastavlja rasti
Premda je Trump u kampanji obećavao smanjiti nacionalni dug, to se nije dogodilo. Prema dostupnim podacima, američki nacionalni dug nije smanjen u Trumpovu drugom mandatu, nego je nastavio rasti. Javni dug je već u 2025. i 2026. povećan za stotine milijardi do oko bilijun dolara u nekoliko mjeseci. Ukupni javni dug savezne vlade iznosi oko 39 bilijuna USD. To je, naravno, loše za ukupnu sliku gospodarstva. Veliki javni dug SAD-u povećava kamatne stope, ograničava prostor za javne investicije i fiskalne poticaje te dugoročno može smanjiti gospodarski rast i povjerenje ulagača u stabilnost američkih financija.
Nema povratka američke industrije u SAD
Trump je pompozno govorio da će vratiti američke offshore kompanije koje su napustile SAD i otišle poslovati u Meksiko, Kinu, Vijetnam i druge države. No, u Trumpovom drugom mandatu nije došlo do velikog povratka tvornica u SAD u mjeri kako je obećavano. Pojas hrđe i drugi industrijski dijelovi SAD-a nisu revitalizirani. Doduše, neka ulaganja i pojedini projekti (npr. čipovi, automobilska i farmaceutska industrija) jesu pokrenuti ili prošireni u SAD-u, ali ekonomisti ističu da to nije masovni „reshoring” industrije nego se radi ograničenim i selektivnim slučajevima.
Istovremeno, podaci pokazuju da je ukupni broj proizvodnih radnih mjesta stagnirao ili čak blago padao, jer su visoki troškovi, nedostatak radne snage i nesigurnost u trgovinskoj politici i dalje odvraćali dio kompanija od povratka proizvodnje. Iako je bilo pojedinačnih povrataka i investicija, nije se dogodio širok val vraćanja tvornica koji bi značajno promijenio strukturu američke industrije. Ponovo su prevareni radnici, to jest Trumpovo biračko tijelo iz Pennsylvanije, Ohija i Michigana, jer se njihova očekivanja o brzom povratku industrijskih radnih mjesta i revitalizaciji industrije nisu realizirala.
Rezanje pristupa zdravstvenoj skrbi
Trump je u kampanji obećavao kako neće ograničavati pristup zdravstvenoj skrbi. Točnije, formulirao je ukidanje i zamjenu Obamacare sustava pristupačnijim i učinkovitijim zdravstvenim modelom, uz smanjenje troškova osiguranja i veći utjecaj pacijenata na sustav. Nije iznosio konkretan plan. U njegovom drugom mandatu donosio je mjere koje smanjuju ili ograničavaju pristup zdravstvenom osiguranju, uključujući strože uvjete, rezove financiranja i promjene subvencija, što bi prema procjenama moglo dovesti do gubitka zdravstvenog osiguranja za 10 do 15 milijuna Amerikanaca.
Diletantski odnos prema FEMA-i
Trumpova politika prema Saveznoj agenciji za upravljanje hitnim situacijama (FEMA) bila je takva da je što više reducira i oslabi. Riječ je o agenciji američke vlade čiji je zadatak odgovoriti na prirodne nepogode poput uragana, poplava, požara i potresa. Odnosno, njena glavna uloga je pružanje financijske pomoći, logistike, smještaja i oporavka pogođenim područjima, kao i podrška lokalnim vlastima u hitnim situacijama.
Cilj Trumpa nije ukidanje FEMA-e već njena reforma kako bi smanjio udio savezne vlade u upravljanju prirodnim katastrofama. To jest, Trump nastoji prebaciti odgovornost za prirodne katastrofe na nivo vlasti saveznih država i okruga, gradova/općina. Smanjenja broja zaposlenika i reduciranje financiranja agencije utjecali na to da je ona uvelike zakazala u reakciji na prirodne katastrofe kao što su tornado u Mississippiju u ožujku 2025. i teksaške poplave u srpnju iste godine. I u tim saveznim državama Trump je iznevjerio svoje lojalne birače.
Vanjska politika – otvoreni američki imperijalizam
Za većinu svijeta vanjska politika američkih predsjednika je najvažnija. Trumpa su mnogi, pa i neki ljevičari, hvalili zbog prvog mandata u kojem nije započinjao nove ratove, iako je SAD bio vojno angažiran na Bliskom istoku i drugim dijelovima svijeta. No, u drugom mandatu Trump je izravno započeo rat s Venezuelom u okviru rata protiv narkoterorizma (napadi na brodove na Karibima i istočnom Tihom oceanu) i rat s Iranom, a pokazuje otvorene teritorijalne pretenzije prema Panamskom kanalu, Kanadi, Grenlandu i Pojasu Gaze. Trumpovu vanjsku politiku treba promatrati kroz prizmu Strategije nacionalne sigurnosti iz studenog/prosinca 2025. i Nacionalnu strategiju obrambene sigurnosti iz siječnja 2026. godine.
Monroeova doktrina preoblikovana u Trump Corollary
Oba dokumenta naveliko prihvaćaju Monroeovu doktrinu (koja se preimenuje u Trump Corollary). Daje se prioritet Zapadnoj hemisferi – Sjeverna i Južna Amerika. Ondje može biti samo jedan gazda i to SAD, tj. cilj je srezati utjecaj bilo koje druge države. Amerika umanjuje važnost saveznika u NATO-u i ostatku svijeta (npr. Japan i Južna Koreje) i oslanja se prvenstveno na sebe. Nadalje, od saveznika se očekuje da što više plaćaju teret zajedničkih multilateralnih partnerstava poput troška sudjelovanja u NATO paktu (pet posto BDP-a), a namjera je premještanje američkih vojnih baza iz Europe i Bliskog istoka na Indo-pacifičku regiju i u Zapadnu hemisferu.
Kina se definira kao središnji strateški izazov, pri čemu se nacionalna sigurnost sve više promatra kroz prizmu ekonomske i industrijske dominacije, a ne isključivo klasičnog vojnog angažmana. No, promiče se ethos ratnika. Obrambena strategija stavlja naglasak na obnovu borbene spremnosti američkih oružanih snaga i jačanju ratničkog duha, discipline i spremnosti za djelovanje u sukobima i ratovima.
Temeljiti zaokret od America First politike
I onim ljudima koji površnije prate politiku jasno je kako Trumpova vanjska politika predstavlja radikalan zaokret u odnosu na America First agendu u kojoj je Trump obećavao da će se Amerika orijentirati na sebe samu (izolacionizam), povući će se iz ratova i zaustavljat će nove ratove. Radi se uvelike o zaokretu od 180 stupnjeva prema kojemu se Amerika postavlja kao svojevrsni svjetski policajac koji može djelovati bilo gdje u svijetu gdje smatra da su ugroženi njeni interesi. Istovremeno, postavlja se kao vladar Sjeverne i Južne Amerike. Trump je svrgnuo predsjednika Venezuele Nicolasa Madura i njegovu suprugu koju je odveo u zatvor u SAD-u, dok je u Venezueli uveo protektorat.
Pritisci na druge države
U napadima na Karipskom moru i istočnom Pacifiku ubijeno je na brodovima oko 200 ljudi koje se sumnjiči za trgovinu drogom bez dokaza. Napadane su i zastrašivane države poput Paname, Kolumbije i Meksika. Kubi je nametnuta energetska blokada i mnogi ljudi ondje umiru zbog nedostatka osnovnih životnih potrepština. Grenland barem zasad nije osvojen zbog snažnog protivljenja EU, ali i dalje je upitan ishod te priče. Osvajanjem Grenlanda Kanada bi se našla u okruženju SAD-a i tako bi bila dodatno izložena ucjenama da se pripoji Americi.
Nerješavanje aktualnih ratova
Trump je zaslužan za krhko primirje Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze, ali ondje i dalje ljudi žive u teškim uvjetima i svakodnevno stradavaju (jednako kao i na Zapadnoj obali), a konačno rješenje za izraelsko-palestinski sukob nije na vidiku. Trump nije u stanju zaustaviti rat Ukrajine i Rusije, iako je obećao da će to riješiti u 24 sata. To je veliki propust.
Rat s Iranom – kardinalna pogreška
Najveća iracionalnost Trumpove vanjske politike jest napad na Iran koji je započeo 28. veljače zajedno s Izraelom. Iako su ajatolah Ali Hamenei i oko 50 visokih iranskih državnih dužnosnika likvidirani, tisuće civila su poginule u Iranu, Izraelu i Libanonu, ratu se ne nazire kraj. Također, svijet je pogodila gospodarska kriza zbog blokade Hormuškog tjesnaca. Promjena režima u Iranu se nije dogodila, a Islamska Republika je i dalje u stanju projektilima, dronovima i drugim oružjem napadati Izrael i američke regionalne partnere. Nazočan je i povremeni oružani angažman Amerike u Jemenu, Somaliji, Nigeriji, Siriji i drugdje.
Trump – razočaranje bez konkurencije
Za sve to američki birači nisu glasovali. To je vidljivo u anketama javnog mnijenja. Trumpov rejting je sredinom travnja pao na samo 37 posto odobravanja, dok čak 63 % Amerikanaca ne odobrava njegov rad. Kad se to uzme u obzir ne začuđujuće da su Amerikanci vrlo nezadovoljni, a Trump je meta atentata. Kako će njegov drugi mandat završiti krajnje je upitno. Atentati i smjena u Kongresu mu vise za vratom. Izgleda kako iz dana u dan Trump postaje sve nepredvidljiviji, a njegov mandat riskantniji.
U svakom slučaju, Trump je najveće političko razočaranje u SAD-u posljednjih desetljeća. Toliko puno se očekivalo, a toliko malo se dogodilo – malo toga pozitivnog. Imaju pravo oni koji su ga nazivali varalicom jer je prevario ono što je nekad govorio. Definitivno je po slabim rezultatima i iznevjerenim obećanjima premašio Baracka Obamu i postao najveće političko razočaranje 21. stoljeća.
