Autor: Matija Šerić
Nakon što je 7. listopada 2023. izbio rat između Izraelaca i Palestinaca, američki evangelisti bili su među najglasnijim podržavateljima Izraela. Tih dana 90 istaknutih pastora i drugih protestantskih vođa izdalo je „Evanđeosku izjavu podrške Izraelu“. Citirajući tradiciju „pravednog rata“, izjava je potvrdila „pravo i dužnost Izraela da se brani od daljnjih napada“. Evangelički čelnici diljem Sjedinjenih Država izrazili su simpatije, kako je izvijestio The New York Times, „prema zemlji s kojom mnogi od njih osjećaju intenzivne duhovne, kulturne i političke veze.“ Međutim, bezuvjetna podrška američke evangeličke zajednice Izraelu ne temelji se samo na teološkim motivima ljubavi prema Svetoj zemlji. Radi se o bizarnom teološko-političkom fenomenu kršćanskog cionizma.
Za kršćanske cioniste, davanje podrške Izraelu bazira se na ulozi Izraela u Posljednjim vremenima kako ih proriče Biblija. To je Isusov drugi dolazak na Zemlju, krvava posljednja bitka na Armagedonu i nastupanje Isusove vladavine svijetom s Brda hrama u Jeruzalemu. Sukladno ovom scenariju, rat nije nešto što treba izbjegavati, već nešto od Boga željeno kako bi se ostvarila biblijska proročanstva. Prema cionistima, ratovanje između Židova i Arapa je kolateralna šteta u službi višeg cilja. Kršćanski cionisti raduju se ratu koji će okončati sve ratove i posljedičnom kršćanskom svijetu koji će pobijediti zlo i donijeti mir. Samo oni koji prihvate Isusa kao svog spasitelja bit će spašeni. Nevjernici, uključujući Židove i muslimane, neće preživjeti.
Vatrene propovijedi kršćanskih pastora
John Hagee, kontroverzni teksaški teleevanđelist i osnivač utjecajne kršćanske cionističke organizacije Kršćani ujedinjeni za Izrael iz 2006., dugo je vremena jedan od najmoćnijih zagovornika cionizma. Dana 15. listopada, Hagee je propovijedao u evangeličkom centru Free Chapel u Gainesvilleu u saveznoj državi Georgiji. Govoreći ispred murala koji je prikazivao događaje u Knjizi Otkrivenja, ustvrdio je da će epski obračun kod Armagedona, ili planine Megido u Izraelu, biti „najkrvavija bitka ikada zabilježena u povijesti svijeta.“ Tvrdio je da je Biblija prorekla da će vojske koje „dođu protiv Izraela“ iz Kine, Rusije ili Irana „Bog zbrisati“. Nakon toga, predvidio je: „bit će 1000 godina savršenog mira, bez predsjedničkih izbora, bez lažnih vijesti, bez svih ovih gluposti.“ Umjesto toga, bit će „jedan kralj i jedan vođa, Isus Krist, Sin Božji. Jedan zakon, to će biti njegov zakon.“ Ovih dana Hagee nije bio sam u propovijedanju o ulozi Židova u Posljednjim vremenima. Dapače, to rade mnogobrojni protestantski pastori. Najveća televizijska religijska mreža na svijetu i megafon kršćanskog cionističkog teleevangelizma, Trinity Broadcasting Network, predstavlja aktualni rat između Hamasa i Izraela kao dio proročanstva o Posljednjim vremenima. Popularni propovjednik Greg Laurie poručio je vjernicima da su nedavni događaji „super-znak“ da krenulo „proročansko otkucavanje sata koje označava povratak naroda Izraelovog u njegovu domovinu“.
Definicija kršćanskog cionizma
Prema Davidu Brogu, autoru knjige „Uz Izrael: Zašto kršćani podržavaju židovsku državu“, kršćanski cionizam može se definirati kao kršćanska potpora cionističkoj stvari – povratku židovskog naroda u njegovu biblijsku domovinu Izrael. Kršćanski cionisti vjeruju da je povratak Židova u Izrael u skladu s biblijskim proročanstvima i da je neophodan da bi se Isus vratio na Zemlju kao njezin kralj. Oni su djelomično motivirani Biblijom i riječima proroka. Uz to, podupiru Izrael jer žele „otplatiti dug zahvalnosti židovskom narodu za pojavu Krista i drugih temelja kršćanstva“ te podržati političkog saveznika.
Kršćanski cionisti tumače i Toru i Novi zavjet kao proročke tekstove koji opisuju buduće događaje o tome kako će svijet jednog dana završiti s drugim Isusovim dolaskom. Izrael i njegov narod središnji su dio njihove vizije. Oni tumače odlomke iz knjiga proroka Ezekiela, Daniela i Izaije kao nagovještaje nadolazeće kršćanske ere. Mnogi kršćani čitaju novozavjetnu Knjigu Otkrivenja kao proročki tekst o tome kakav će svijet izgledati na kraju vremena. Kršćanski cionisti tvrde da Knjiga Postanka poručuje da će Bog blagosloviti one koji blagoslove Izrael i prokleti one koji ga proklinju. Oni inzistiraju na tvrdnji da ako Amerika, kao država, ne „blagoslovi“ Izrael (tj. ponudi njegovoj vladi svoju bezuvjetnu podršku), Bog će prokleti Ameriku.
Korijeni
Kršćanski cionizam nije fenomen novijeg datuma nego seže u doba reformacije. Stekao je snažniju potporu u Engleskoj tijekom 17. stoljeća. Engleski evanđeoski kršćani prenijeli su ovu ideju židovskim krugovima 1840-ih. Tijekom 1880-ih, engleski anglikanski svećenik, William Hechler, osnovao je Odbor kršćanskih cionista koji je pomogao premjestiti ruske židovske izbjeglice u Palestinu nakon niza pogroma. Godine 1884. Hechler je napisao pamflet pod nazivom „Vraćanje Židova u Palestinu prema prorocima“. Nekoliko godina kasnije, sprijateljio se s Theodorom Herzlom, osnivačem suvremenom cionističkog pokreta, nakon što je pročitao njegovu knjigu „Židovska država“. Pridružio se Herzlu kako bi prikupljao podršku cionizmu. Izraz „kršćanski cionist” prvi je upotrijebio Herzl na Prvom cionističkom kongresu 1897. Hechler je čak organizirao sastanak između Herzla i njemačkog cara Vilima II. kako bi se razgovaralo o ideji uspostave židovske države u Palestini. Njih dvojica su ostali bliski prijatelji sve do Herzlove smrti 1904.
Uspostavu Države Izrael 1948. kršćanski cionisti doživjeli su kao povijesni događaj najvećeg mogućeg značaja koji vodi prema ispunjenju proročanstava iz Biblije. U cionističkoj perspektivi, Židovi su obnovili svoje drevnu domovinu i krenuli se u nju vraćati, baš kao što je predskazano u Bibliji. Važan trenutak u povijesti kršćanskog cionizma dogodio se 1979. kada je uspostavljena organizacija Moralna većina. Osnovao ju je američki baptistički pastor Jerry Falwell i bila je sastavljena od konzervativnih kršćanskih političkih odbora koji su uspjeli mobilizirati istomišljenike da glasuju za konzervativne kandidate Republikanske stranke. S gotovo šest milijuna članova, Moralna većina je postala snažan birački blok tijekom 1980-ih i zaslužna je za pobjedu Ronalda Reagana na izborima 1980. Jedno od četiri temeljna načela Moralne većine bila je „podrška Izraelu i židovskom narodu posvuda“.
Godine 1980. osnovano je Međunarodno kršćansko veleposlanstvo Jeruzalem. To je vrlo moćna kršćanska cionistička organizacija sa sjedištem u Jeruzalemu. Te iste godine Falwell, koji je davao televizijske propovijedi koje su pratili milijuni, rekao je o Izraelu: „Čvrsto vjerujem da je Bog blagoslovio Ameriku jer je Amerika blagoslovila Židove. Ako ova nacija želi da njena polja ostanu bijela od žita, njena znanstvena postignuća ostanu zapažena i da njena sloboda ostane netaknuta, Amerika mora nastaviti stajati uz Izrael.“ Falwell je raspustio Moralnu većinu 1989. ali su konzervativni kršćani ostali glasni zagovornici Izraela iako im je nedostajala formalna struktura za proizraelsko političko djelovanje.
Objašnjen pojam kršćanskog cionizma
Dispenzacionalistička osnova cionizma
Dispenzacionalističko kršćanstvo kojeg su prihvatili cionisti način je tumačenja Biblije prihvaćen u nekim protestantskim crkvama (evangelici, baptisti, pentekostalci, karizmatski pokret) prema kojemu kršćanstvo nije zamijenilo judaizam već je obnovilo njegove izgubljene elemente. Prema Rimokatoličkoj, pravoslavnoj i većini drugih crkava, Židovi su prestali biti izabrani narod nakon što su odbacili Isusa a židovski narod je zamijenila Crkva – teologija zamjene. No, Izrael igra središnju ulogu u dispenzacionalističkom pogledu o kraju svijeta. Kršćani dispenzacionalisti vjeruju da su židovski narod, a ne crkva, oni kojima je Izrael obećan u Bibliji. Po njihovom mišljenju, kršćanstvo nije nastalo da zamijeni judaizam već kako bi ga obnovilo. Dispenzacionalizam je zasjenio teologiju zamjene kao dominantan oblik kršćanske misli u suvremenoj Americi. Židovi koji su sumnjičavi prema kršćanskim cionističkim motivima obično nisu svjesni da su mnogi kršćanski pristaše Izraela napustili teologiju zamjene.
Pastor Hagee je izričito osudio teologiju zamjene: „Mi vjerujemo u obećanje iz Knjige Postanka 12:3 u vezi sa židovskim narodom i nacijom Izraela. Vjerujemo da je ovo vječni savez između Boga i potomstva Abrahamova kojem je Bog vjeran.“ Evangelistički ideolog Pat Robertson ponovio je ovu izjavu dok je bio na turneji po Izraelu tijekom rata između Izraela i Hezbollaha, rekavši: „Židovi su Božji izabrani narod. Izrael je posebna nacija koja ima posebno mjesto u Božjem srcu. On će braniti ovaj narod. Dakle, evanđeoski kršćani stoje uz Izrael. To je jedan od razloga zašto sam ovdje.” Pastor Hagee tvrdi da on i drugi kršćanski cionisti podržavaju Izrael jer duguju zahvalnost židovskom narodu, a ne zato što žele da se Židovi obrate na kršćanstvo. Židovski narod je dao svijetu Abrahama, Izaka i Jakova, i proroke. „Židovski narod ne treba kršćanstvo da objasni svoje postojanje. Ali kršćani ne mogu objasniti naše postojanje bez judaizma. Korijeni kršćanstva su židovski.”
Snažna potpora cionista Izraelu
Kršćanski cionisti daju snažnu političku i financijsku pomoć Izraelu što se vidi kroz poteze vlade SAD-a ali i privatne inicijative. Donirali su velike svote novca za podršku Izraelu, uključujući plaćanje troškova naseljavanja Židova iz bivšeg Sovjetskog Saveza i Etiopije u Izrael. Tako je pastor Hagee prikupio je više od 4,7 milijuna dolara za Ujedinjene židovske zajednice. Christian Broadcasting Network Pata Robertsona donirao je stotine tisuća dolara kako bi pomogao siromašnim Židovima diljem svijeta da se presele u Izrael.
Kada je izraelska turistička industrija bila u krizi između 2000. i 2003. zbog sukoba s Palestincima i islamističkog terorizma, kršćanski turisti iz SAD-a masovno su posjećivali Izrael. Televanđelisti poput Pata Robertsona i Bennyja Hinna posjetili su Izrael tijekom tog razdoblja i propagirali putovanja u tu zemlju. Druga proizraelska skupina, Kampanja kršćanske izraelske javne akcije, sponzorirala je četiri misije u Izraelu. Američki kršćani su također pomogli izraelskom gospodarstvu tako što su nazočili danima „Shop Israel“ u SAD-u na kojima su izraelski trgovci dolazili u Ameriku i prodavali svoje proizvode.
Kršćanski cionisti – veći cionisti od Židova
Kršćanski cionisti konzervativniji su od mnogih Židova u odnosu prema Palestincima. Oni su za to da Izrael zadrži sva svoja naselja na Zapadnoj obali. Protivili su se izraelskom povlačenju iz Pojasa Gaze 2005. Također, kritizirali su politiku izraelske vlade o prepuštanju dijelova Zapadne obale Palestincima. Kršćanski cionisti, poput sljedbenika izraelske desnice, vjeruju da Izrael nikada ne bi trebao prepustiti bilo koji dio Izraela Palestincima jer je Izrael Židovima dao Bog.
Nakon što je bivši premijer Ariel Sharon proveo plan evakuacije iz Pojasa Gaze, a zatim se razbolio nekoliko mjeseci kasnije, Pat Robertson je tvrdio da je njegova bolest „Božja odmazda za odustajanje od dijela biblijskog Izraela“. Na pitanje o planu premijera Ehuda Olmerta za evakuaciju naselja na Zapadnoj obali, Robertson je rekao: „To je apsolutna katastrofa… Mislim da sveti Bog neće biti sretan što se netko odriče svoje zemlje.“ Kršćanski cionisti aktivno su lobirali za prestanak postojanja teritorija kojim upravlja Palestinska Samouprava. Oni se „protive bliskoistočnom mirovnom procesu jer se protive fizičkoj podjeli Jeruzalema ili Izraela“, tvrdi dr. Clifford Kiracofe, bivši savjetnik američkog Senata. Kršćanske cioniste je u više navrata kritiziralo i Vijeće sigurnosti UN-a kao prepreku rješenju izraelsko-palestinskog sukoba.
Snažan utjecaj kršćanskih cionista na republikance
Kršćanski cionisti imaju veliki utjecaj na republikance u SAD-u. Utjecaj na demokrate je manji ali također postoji. Najveći broj kršćanskih cionista nalazi se u Americi – više od 30 milijuna, prema autoru i akademiku Tristanu Sturmu. Većina pripada evanđeoskim crkvama „Biblijskog pojasa“ u jugoistočnom i južnom dijelu SAD-a. Kada je u proljeće 2018. predsjednik Donald Trump premjestio američko veleposlanstvo u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem, čak je i on priznao da se većina Amerikanaca, uključujući američke Židove, protivi toj odluci. Međutim, Trump je napravio taj potez za svoje evanđeoske pristaše, koji su bili u deliriju. Pastor Hagee je tvrdio da je upravo on uvjerio Trumpa rekavši mu na večeri u Bijeloj kući da se Isus vraća u Jeruzalem kako bi „postavio svoje prijestolje na Brdu hrama gdje će sjediti i vladati nad tisuću godina savršenog mira“. Hagee, koji je opisao dan preseljenja veleposlanstva kao „ništa manje od božanskog čuda“, osobno je blagoslovio veleposlanstvo u Jeruzalemu.
Kršćanski cionisti često napadaju političare iz Demokratske stranke da ne podržavaju Izrael. U svojoj nedavnoj propovijedi Hagee je gromoglasno optužio predsjednika Bidena za „izdaju“, ne navodeći konkretan razlog. Također je pozvao svoju publiku da „glasa za nekoga tko barem voli Ameriku“. Za kršćanske cioniste, pomak izraelske vlade udesno nakon povratka na vlast premijera Benjamina Netanyahua nije razlog za uzbunu. Oni Netanyahuove poteze ne smatraju prijetnjom za izraelsku demokraciju ili za Palestince već pozitivan razvoj događaja. Prema njihovom tumačenju, nastanak postojećih i izgradnja dodatnih židovskih naselja na Zapadnoj obali, koju nazivaju biblijskim imenima Judeja i Samarija, ispunjenje je Božjeg plana o povratku Židova u Izrael. Prema anketi Pew Research Centera iz 2022. bjelački evangelisti „religiozna su skupina koja će najvjerojatnije izraziti vrlo ili donekle povoljno mišljenje o izraelskoj vladi (68%)“. Slični stavovi su i kod crnačke evangeličke zajednice.
Sumnjičavost američkih Židova
Usprkos njihovoj podršci Izraelu, mnogi američki Židovi ipak ne gaje simpatije prema kršćanskim cionistima. Ta nelagoda se zasniva na povremenom kršćanskom antisemitizmu, teologiji zamjene, evanđeoskom prozelitiziranju i neslaganju oko političkih pitanja. Kršćanski cionisti tvrde da Židovi nemaju razloga sumnjati u njihove motive za podršku Izraelu jer ne vjeruju da mogu ubrzati drugi Kristov dolazak. U Evanđelju po Mateju zapisano je da je Isus o svom povratku rekao: „O tom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, doli samo Otac moj.“
Dok je većina američkih Židova politički liberalna, kršćanski cionisti uglavnom su konzervativni republikanci koji se, primjerice, protive pobačaju i homoseksualnim brakovima te podržavaju molitvu u školama. Većina Židova posebno je zabrinuta zbog nastojanja kršćanske desnice da oslabi odvojenost između crkve i države. Ravnatelj Lige protiv klevete, Abe Foxman, bio je otvoren i rekao je da će, ako se domaća agenda kršćanske desnice ikada ostvari, pretvoriti američke Židove u „građane drugog reda u našoj vlastitoj zemlji“.
Odbacivanje cionizma od strane većine kršćanskih crkvi
Za većinu kršćana Božji grad nema nikakve veze sa Jeruzalemom i tekućim izraelsko-palestinskim sukobom. Umjesto toga predviđa pljačku Rima (410.) i citira se u učenju svetog Augustina, čije je odbacivanje milenijalizma usvojio sabor u Efezu (431.) Zato ni pravoslavni ni katolički kršćani nisu prihvatili cionizam u bilo kojem obliku. Rimokatolička crkva ne podržava teološke premise koje leže u osnovi milenijalističke protestantske restauracije i općenito se protivila židovskoj upravi nad kršćanskim svetim mjestima u Palestini. Theodor Herzl imao je audijenciju u Vatikanu kod pape Pija X. 1904. i tada je tražio njegovu potporu za uspostavu židovske države u Palestini. Papa Pio X. je izjavio: „Ne možemo spriječiti Židove da odu u Jeruzalem, ali to nikada ne bismo mogli odobriti. Tlo Jeruzalema, ako nije uvijek bilo sveto, bilo je posvećeno životom Isusa Krista. Kao poglavar Crkve ne mogu vam reći ništa drugačije. Židovi nisu prepoznali našeg Gospodina, stoga mi ne možemo priznati židovski narod.“ Nakon što je Herzl objasnio da njegov projekt projekta stvaranja židovske države nije vjerski već svjetovni, papa je odgovorio „Mora li to biti Jeruzalem?“
Dok je odbacivala teološke osnove kršćanskog cionizma, Sveta Stolica je bila zabrinuta da bi sveta kršćanska mjesta mogla potpasti pod upravu židovske države čija vjera eksplicitno ne priznaje Isusa. Vatikan je imao korektne odnose s Osmanskim Carstvom a poslije i s britanskom upravom. Nakon objave Plana podjele Palestine UN-a iz 1947. Sveta Stolica je zagovarala da Jeruzalem bude poseban „međunarodni grad“, kako je navedeno u enciklici Redemptoris nostri cruciatus. Sve do Drugog vatikanskog koncila, Rimokatolička crkva je otvoreno lobirala protiv cionizma (uključujući crkvu u SAD-u). Zbog teoloških napetosti Država Izrael i Vatikan uspostavili su formalne diplomatske odnose tek 1993. i to je bilo priznanje političke stvarnosti, a ne teološki čin.
Godine 2006. čelnici palestinskih crkvi Anglikanske, Katoličke, Luteranske, Sirijske pravoslavne crkve i drugih, objavili su pismo (Jeruzalemska deklaracija o kršćanskom cionizmu), u kojem su izrazili svoje protivljenje kršćanskom cionizmu kao „lažnom učenju“. U pismu se navodi da je savez kršćanskih cionista s političkim vođama doveo do „beskrajnih ciklusa nasilja koji potkopavaju sigurnost svih naroda Bliskog istoka i ostatka svijeta“.
Zaključak
Kršćanski cionizam je jedan od nevjerojatnijih i bizarnijih političkih i teoloških fenomena ne samo današnjice nego svih vremena. Bizarno je da kršćani bezuvjetno podržavaju Državu Izrael u njezinim političkim potezima u odnosu prema Palestincima koji često nemaju veze s kršćanskim, a niti općim humanističkim normama. Neki cionisti idu toliko daleko da tumače sve poteze Države Izrael potezima samog Boga! Najvažnije, kršćanski cionizam je teološki nespojiv s judaizmom koji ima izrazito negativno gledište prema Isusu Kristu – središnjoj osobi kršćanstva.
Premda judaističkoj teologiji, Isus iz Nazareta nije bio Mesija niti Sin Božji. Židovi smatraju da se način na koji kršćani gledaju na Isusa protivi monoteizmu, vjerovanju u apsolutno jedinstvo i jedinstvenost Boga, što je središnji stup judaizma. Oni kršćansko obožavanje Isusa smatraju idolopoklonstvom koje je u judaizmu strogo zabranjeno. Judaističko odbacivanje Isusa kao Mesije temelji se na židovskoj eshatologiji, koja drži da će dolazak Mesije biti povezan s događajima koji se još nisu dogodili, kao što je ponovna izgradnja Hrama, mesijansko doba mira i okupljanje Židova u Izraelu. Povijesno gledano, većina židovskih pisaca i učenjaka smatrala je Isusa najštetnijim „lažnim prorokom“, a pogledi židovskih rabina na Isusa bili su i ostali negativni. Judaizam nikada nije prihvatio niti jedno biblijsko proročanstava koje kršćanstvo pripisuje Isusu niti Isusova čuda. Usprkos navedenom judaističkom odbacivanju Isusa, kršćanske cioniste to ne sprečava da i dalje fanatično obožavaju Državu Izrael.
