Autor: Ivo Kokić

Sankt Peterburg definitivno je jedan od najimpresivnijih gradova na svijetu. Njegov sjaj i raskoš odražava činjenica što je bio prijestolnica Carske Rusije. Cilj članka je analizirati politički utjecaj St. Peterburga kao ruskog glavnog grada sve do kraja Prvog svjetskog rata (Dugo 19. stoljeće). U 19. stoljeću kulminirali su procesi i kulturna dostignuća u kojima se Rusija profilirala kao stvaralačka civilizacija. Valja imati u vidu kako je Sankt Peterburg osnovan tek početkom 18. stoljeća. No, odmah po osnivanju uspio je zamijeniti Moskvu (koja je bila ruska prijestolnica od 14. stoljeća). Geografski i kulturološki gledano grad je predstavljao Rusiji „prozor“ u Europu. U arhitekturi građevina grada može se razaznati i jak francuski utjecaj. Općenito, mnoge ruske gradove krase neoklasicistički objekti, čime se želio pokazati utjecaj Zapada. Kompetitivnost između Moskve i Sankt Peterburga dugo je vremena bila konstanta na ruskoj nacionalnoj sceni.

Osnutak

Sankt Peterburg osnovan je za vrijeme vladavine cara Petra I. Velikog (1682.-1725.), te je svojom vanjštinom odražavao modernizacijske procese, kao i zaokret ka Europi. Petar Veliki osobno je postavio kamen temeljac Petropavlovske tvrđave 1703. godine. Grad se vrlo brzo prometnuo u trgovačko središte, a prvi put je postao ruska prijestolnica 1712. godine, da bi u izmjeni s Moskvom, konačno to postao 1732.

Kontekst razvoja grada

Ruski car Petar Veliki početkom 18. stoljeća vratio se u domovinu s obilaska Zapadne Europe. Putovanja su ga inspirirala na pokretanje brojnih administrativnih reformi koje su trebale jasno pozicionirati Rusiju kao aktera europskih zbivanja. Osnovni zaokret u tom pogledu bilo je stvaranje novog glavnog grada koji je svojim položajem trebao predstavljati otvaranje ka Europi. Stoga je 1703. godine počela gradnja nove ruske prijestolnice na rijeci Nevi pokraj jezera Ladoge. Moskovljanima je smetalo što je njihov grad izgubio primat, te su pružali snažan otpor takvoj promjeni. No, taj otpor bio je uzaludan jer je 1732. godine carica Ana trajno preselila vladarsku rezidenciju iz Moskve u Sankt Peterburg. Time je grad postao simbol ruske modernizacije, dok je Moskva ostala oličenje tradicionalne Rusije.

Sagrađen je po uzoru na Amsterdam, te je njegovo prvotno ime bilo Sankt Piter Bourkh. Gradili su ga tadašnji poznati arhitekti iz Italije, Habsburške Monarhije i Njemačke. Petra Velikog je kod Amsterdama fascinirala njegova čistoća i jednostavnost, te lakoća kojom ga se može nadgledati. Budući da je Sankt Peterburg građen na vlažnom terenu, bilo je potrebno drvo kao građevni materijal zamijeniti kamenom. Nedostatak kamena riješen je zabranom gradnje u kamenu na ostatku teritorija Rusije, te odredbom po kojoj je svatko tko ulazi u novi grad morao donijeti komad kamena ili novac za njegovu nabavu. Velik broj Finaca radio je na izgradnji grada, te je sredinom 18. stoljeća gotovo svaki stanovnik grada znao ruski, njemački i finski jezik.

Razdoblje 19. stoljeća vrijeme je ubrzane urbanizacije i industrijalizacije, a osobito u njegovoj drugoj polovici. Sankt Peterburg spadao je u gradove kao što su Beč i Berlin koji su ujedno bili politička prijestolnica, kao i glavno industrijsko središte. Znamo da to nije uvijek bio slučaj, npr. Britanija je imala značajne industrijske gradove podalje od Londona. No, kapitalizacija društvene i ekonomske moći u istom gradu, svakako mu je davala dvostruki politički ugled i važnost.

Logika takvog razmišljanja bila je koncentrirati ljudstvo, naredbe, diplomatsku korespondenciju, financije, robu i informacije u jednom središtu. Tip uspjeha i vrsta dominacije određenog grada ovisi o konkretnim povijesnim okolnostima i njegovom geografskom položaju. Pozicija grada bila je povoljna zato što je rijekom Nevom imao izlaz na Baltičko more i time bio povezan sa svim europskim obalnim državama. S druge strane, Moskva se nalazi u dubini kontinenta te je stoga slabije pristupačna. Baltik je sam po sebi neobična regija zato što se dalje od njega (sjevernije i istočnije) ne može nigdje, ali se zapadnije od njega može izići na Atlantski ocean. Takav specifičan poluotvoreni položaj, uvelike je pridonio razvoju grada. Poslužio je kao vrata kroz koja je Rusija mogla izići u Europu, a i europski kapital je kroz njih ulazio na rusko tržište.

Mreža okolnih naselja i željezničke pruge

Razvitku grada pridonijela je mreža naselja koja su mu gravitirala kao središnjoj točki. Tako je mjesto Petrozavodsk (rus. Petrova tvornica) podignuto nekoliko stotina milja sjevernije, na obalama jezera Onega. Ta dva grada bila su izrazito povezana jer je Petrozavodsk, zahvaljujući obližnjim rudnicima željeza, opskrbljivao Sankt Peterburg metalnim proizvodima.

Jedan od pokazatelja industrijalizacije u 19. stoljeću bila je gradnja željezničkih pruga. Sankt Peterburg nije zaostajao ni po tom pitanju. Sa Moskvom je bio povezan Nikolajevom željeznicom. Vožnja između ta dva grada trajala je 15 sati brzim vlakom, 18 sati i 30 minuta poštanskim, a 23 sata mješovitim vlakom.

Politički procesi

Burni politički događaji zahvatili su Sankt Peterburg od početka 19. stoljeća. Godine 1801. isplanirana je urota plemića i vojnih časnika. Cilj te zavjere bio je svrgnuti s vlasti cara Pavla I., koji se zalagao za veću socijalnu jednakost. Na čelu te zavjere bio je  vojni guverner grada general grof Peter Ludwig von der Pahlen. Car Pavle je u tom državnom udaru ubijen, a naslijedio ga je njegov sin Aleksandar I. Tu možemo uvidjeti koliko je lokalna kontrola nad glavnim gradom bila važna.

U nekim drugim okolnostima, pobuna protiv cara možda bi krenula sa periferije države gdje njegova kontrola nije toliko snažna kao u samom središtu vlasti. No, očito je procijenjeno da bi efikasno preuzimanje kontrole u glavnom gradu automatski donijelo i nadzor nad cijelom državom. To je moguće u ovakvom kontekstu, gdje je glavni grad imao izniman utjecaj i neprikosnoveni ugled u zemlji. Takvog razmišljanja očito su bili i plemići okupljeni u revolucionarnu skupinu  koja je 26. prosinca 1825. u St. Peterburgu  podigla dekabristički ustanak (ruski dekabr – decembar/prosinac) protiv cara Nikole I., sa ciljem uvođenja ustavne monarhije i ukinuća kmetstva. Još od 1816. spomenuta skupina bila je udružena u tajni „Savez spasa“, koji je svoje ciljeve izložio i u pisanom obliku. Dekabristi su u siječnju 1826. podignuli ustanak i na jugu Rusije, no obe pobune su propale. Već i sama ideja o tome da ustanak treba započeti u Sankt Peterburgu govori nam o njegovoj važnosti.

O društvenoj snazi grada svjedoči i činjenica da je u njemu bilo sjedište vjerskog Društva za promicanje svetih spisa. Također, u tom gradu djelovalo je i Društvo javnih pregalaca, na čelu sa Miljukovom i Maklakovom. Primjećujemo kako je grad bio magnet za razna sakralna i svjetovna udruženja.

Sankt Peterburg bio je izabran za grad u kojem se odvio još jedan važan događaj, a to je uspješan atentat na cara Aleksandra II. Atentat je izvršila organizacija Narodna volja u ožujku 1881. godine, nakon čega je carem proglašen Aleksandar III. Spomenuta organizacija zalagala se za socijalnu revoluciju, a jedan od njezinih vođa bio je Lenjinov brat Aleksandar Uljanov. Taj atentat bio je politički promašaj jer je upravo Aleksandar II. ukinuo kmetstvo (1861. godine). Dakle, buntovnička skupina ubila je reformnog cara. Također, ovaj atentat nije doveo do rušenja carstva kao sustava, već je rezultirao uništenjem Centralnog komiteta organizacije Narodna volja. Neki bivši članovi te organizacije osnovali su Socijalističku radničku partiju krajem 1890-ih.

Grad je bio toliko pod njemačkim utjecajem da je od osnivanja škole Plemićkog korpusa 1731. godine, nastavni jezik bio njemački, a to je bio i službeni jezik Akademije znanosti. Njemački naziv grada bio je promijenjen 31. kolovoza 1914. jer je početkom Prvog svjetskog rata, u kojem  je Njemačka bila neprijateljska država, bilo je paradoksalno da Rusija svom glavnom gradu zadržava naziv na njemačkom jeziku. Novi naziv grada bio je Petrograd.

U jeku Prvog svjetskog rata zbio se jedan od važnijih događaja ruske povijesti, a to je Februarska revolucija. Započela je 8. ožujka 1917., a po julijanskom kalendaru datum je bio 23. veljače / februara, tj. 13 dana ranije, pa zbog toga i nosi naziv Februarska revolucija. Na ulicama Sankt Petersburga broj prosvjednika dnevno je dosezao i do pola milijuna ljudi, a priključili su im se i pripadnici petrogradskog garnizona koji su prosvjednicima podijelili      40 000 pušaka. Za samo nekoliko dana srušen je carski režim i proglašena Ruska Republika.

Novonastala Republika nije ispunila očekivanja prosvjednika koji su srušili stari režim, te se u Sankt Petersburgu nakon osam mjeseci zbio jedan od najvažnijih događaja svjetske povijesti, a to je Oktobarska revolucija Revolucija je radikalno izmijenila cjelokupni društveni poredak, čime je  prvi put u povijesti stvorena  komunistička država. Njezin predvodnik bio je Vladimir Iljič Lenjin. Započela je uvečer 7. studenog 1917., a po julijanskom kalendaru datum je bio 25. oktobra / listopada, tj. 13 dana ranije, pa zbog toga i nosi naziv Oktobarska revolucija. Njezinim početkom smatra se ispaljivanje signalnog hica sa krstarice Aurora usidrene u gradskoj luci. Time je iz Sankt Peterburga počeo proces za kojeg je već tada moglo biti jasno da će imati utjecaja na cijelo čovječanstvo.

Monumentalnost Sankt Peterburga

U Sankt Peterburgu nalazi se najveći umjetnički muzej po galerijskom prostoru u svijetu – Ermitaž. Osnovan je 1764. godine, a za javnost je otvoren 1852. Samo manji dio njegove zbirke je u stalnoj postavi, a ukupan broj artefakata prelazi tri milijuna, od čega jedna trećina opada na numizmatičku kolekciju. Sastavni dio Ermitaža je grandiozni Zimski dvorac kojeg je podignula carica Katarina II., te je bio carska rezidencija. Impozantna građevina je i Veliki dvorac Peterhofa, građen po uzoru na Versailles. Druga carska rezidencija nalazila se u blizini grada, u Carskom Selu. Ništa manje impresivna nije ni zgrada Glavnog admiraliteta. Očaravajuća je i Kazanjska saborna crkva, koja je građena po uzoru na baziliku svetog Petra u Rimu. U toj crkvi pokopan je ruski vojskovođa Mihail Kutuzov poznat po pobjedi nad Napoleonovom vojskom u bitkama kod Austerlitza 1805. i kod Borodina 1812. godine.

Značaj grada pokazuje i to što je američka kompanija Singer imala zgradu svojeg predstavništva u njemu. Treba još istaknuti i Jekaterinski dvorac (po imenu Ekaterine, u ruskom se slovo „e“ izgovara „je“), supruge Petra Velikog. U dvorcu se nalazila Jantarna soba, koja je od poda do stropa bila ukrašena jantarom. No, sve dragocjenosti zaplijenili su nacisti tijekom opsade Lenjingrada (tadašnji naziv za grad). Ukradeno blago nikada nije pronađeno, te potraga za njim traje i dan danas.

Treba napomenuti i kako je Petar Veliki prvi ruski vladar koji je posjećivao strane zemlje s namjerom da znanje koje tamo stekne primijeni u svojoj državi. Također, u Nizozemskoj je obavio kupovinu slika od kojih će kasnije izdvojiti Rembrandtovu kolekciju. Spomenuti je car u Sankt Peterburgu sagradio i završni od četiri glavna ruska manastirska kompleksa. Taj manastir nazvao je po Svetom Aleksandru Nevskom koji je zaštitnik Sankt Peterburga i Neve. U njega su zatim prenesene i relikvije tog sveca. Podizanje ovog objekta bilo je ključno za to da nova prijestolnica bude povezana s državnom crkvom. Arhitektura ove građevine više nalikuje na zapadnjački nego na ruski stil. To dodatno povećava kulturološki pluralizam grada. Gradnju ovog manastira treba sagledavati u svjetlu šireg nastojanja da se od  grada stvori i središte vjerskog života, ali i općenitog davanja na važnosti religiji u ceremonijama. Primjerice, Katedrala Svetog Trojstva i veliki trg oko nje korišteni su za razne proslave u gradu.

Zaključak

Sankt Peterburg, kao ruska prijestolnica, imao je iznimno velik značaj u 19. stoljeću. Jasno je kako je glavnina svakog oblika moći u njemu bila akumulirana. To možemo uvidjeti i po uspješnim i neuspješnim pobunama koje su se odvijale upravo u tom gradu. To je najviše došlo do izražaja u vrijeme Februarske i Oktobarske revolucije kada je zauzimanje ovog grada značilo i brzo zauzimanje vlasti u cijeloj zemlji. Ovaj grad bio je važan i na simboličkoj razini, a to primjećujemo u njegovom nazivu. Prije početka Prvog svjetskog rata njegovo ime odražavalo je dobre odnose Rusije i Njemačke, da bi početkom Velikog rata njegovo dotadašnje ime postalo nepoželjno jer je zvučalo njemački.

Povrh toga, kroz cijelo analizirano razdoblje Sankt Peterburg predstavljao je most prema zapadnijem dijelu Europe u političkom, ekonomskom i kulturnom smislu. Naposljetku, monumentalnost brojnih spomenika, arhitektura tadašnjih građevina, a osobito raskošnost muzeja Ermitaž, predstavljaju pečat spoznaji o važnosti grada.