Košarka, a pogotovo američka liga NBA, sinonimi su za elitni sport, borbu, konkurentnost, neizvjesnost i vrhunsku zabavu. NBA je posljednjih četrdesetak godina predstavljala ono najbolje od sporta. Trojac superzvijezda, Michael Jordan, Kobe Bryant i LeBron James, najzaslužniji su za izvanredni uspon NBA zahvaljujući kojem je franšiza postala najprepoznatljivija sportska franšiza u svijetu uz UEFA-inu Ligu prvaka. Međutim, posljednjih četiri-pet godina popularnost NBA drastično opada. Ako se nastave aktualni trendovi NBA bi mogla umrijeti, a s njom i košarka kao sport.
Pad publike
TV gledanost opada godinama. U sezoni 2010./11, utakmice na ABC-u gledalo je prosječno više od 5 milijuna gledatelja i činilo se da je budućnost svijetla. Međutim, trendovi opadanja su postali izraženi od vremena izbijanja pandemije koronavirusa. Prošle sezone, prosječan broj gledatelja pao je na samo 1,4 milijuna – pad od 72%. Ove sezone, gledanost NBA na ESPN-u je opala za dodatnih 28%. Gledanost na TNT-u opala je za 25% u prvom dijelu sezone. Kasnije je došlo do nekih poboljšanja, ali pad i dalje postoji u odnosu na prošlu godinu. Playoff i NBA finala imaju nešto bolje brojke od regularne sezone, ali i tamo se događa pad i sve manje ljudi gleda završnicu sezone. Zanimljivo je kako gledatelji više preferiraju gledaju sveučilišnu košarku nego najelitniju svjetsku ligu. Finale NBA lige 2022. pratilo je 16,8 milijuna gledatelja, dok je finalnu utakmicu sveučilišnog NCAA prvenstva 2023. pratilo impresivnih 18,1 milijuna ljudi.
Problem trice
Tijekom proteklih 20 godina, liga je doživjela eksploziju pucanja trica. Broj šutiranja trica popeo se s prosječnih 15,8 pokušaja po utakmici u sezoni 2004./05. na nevjerojatnih 37,5 u aktualnoj sezoni. Svake godine dolazi do povećanja. Prošle sezone broj prosječnih pokušaja trica iznosio je 35,1; u sezoni 2012./13. iznosio je 20; a 1993./94 samo 9,9 pokušaja. Za drastično povećanje šuta za tri poena najviše je odgovoran Stephen Curry. Curry i suigrači Klay Thompson, Draymond Green i Andre Iguodala osvajali su NBA naslove za Golden State Warriorse 2015., 2017. i 2018. prvenstveno zahvaljujući zabijanju ogromnog broja trica. Svi su ih odlučili kopirati, ali bezuspješno.
Usprkos povećanju pokušaja trica, ligaški postotak šuta za tri poena ostao je nepromijenjen, krećući se oko 35%. Neučinkovitost preko crte od tri poena nije samo problem timova nego i cijele lige. Poplava trica je drastično unazadila stil košarkaške igre. Igra u reketu, šut s poludistance, pick-and-roll, skokovi u napadu, kretanje bez lopte, brzi protunapadi su elementi igre koje pretjerano šutiranje trica prilično uništava. Šutevi s poludistance i igra u reketu su najviše pogođeni elementi koji se rijetko viđaju. Čak i brzi kontranapadi završavaju ispaljivanjem trica umjesto da igrači idu na polaganje. Košarka se pretvorila u natjecanje „trči i šutni“ (eng. drive-and-kick).
Mnogi košarkaški stručnjaci kritičari su aktualnog stanja. Shaquille O’Neal i B.J. Armstrong opisali su modernu igru kao predvidljivo i mehaničko ponavljanje šuteva za tri poena, gdje se zabava često stavlja u drugi plan zbog previše oslanjanja na statistiku i analitiku. Iako je i ovo dalje košarka, radi se o košarci koja je inverzija one prave.
Slabe obrane
Slabe obrane u NBA-u smanjuju intenzitet i neizvjesnost utakmica, čine igru previše predvidljivom i baziranom isključivo na napadu. Kada momčadi postižu po 130+ poena bez pravog otpora obrane, gubi se natjecateljski duh i autentičnost košarke koju su voljeli stariji fanovi. To može dovesti do pada interesa među gledateljima koji cijene balansiranu igru, dok mlađa publika, iako voli spektakularne poteze, brzo gubi interes ako svaki dvoboj izgleda isto. NBA postaje više zabavni show nego ozbiljno natjecanje, što šteti njezinoj popularnosti.
Rigorozno suđenje
Rigorozno suđenje sudaca, a pogotovo sviranje tehničkih prekršaja usporava ritam igre i čini je manje uzbudljivom za gledanje. Previše sudačkih intervencija zbog sitnih prekršaja stvara frustraciju među igračima i navijačima, jer se gubi prirodni tok utakmice. Pretjerana strogost sudaca smanjuje zanimanje za utakmice. Navijači žele gledati dinamičnu igru, a ne beskonačne pauze zbog toga što suci pregledavaju sporne situacije na monitoru.
Manjak rivalstva među momčadima
Velik je problem izostanak rivalstva između timova. Igrači u pravilu ostaju u nekom klubu par godina i potom odlaze u drugi klub koji je povijesno rival prethodnog. Nedavna velika razmjena igrača u kojoj je Luka Dončić iz Dallas Mavericksa prešao u La Lakerse, a Anthony Davis otišao u suprotnom pravcu klasičan je dokaz. Dončić je bio zaštitno lice Mavericksa zadnjih sedam godina i najzaslužniji za njihov nastup u NBA finale 2024. Ipak, preko noći je prodan za Davisa koji je prešao 30. godinu i šest godina je stariji od Dončića. Postoje sumnje kako je trade unaprijed dogovoren kako bi LBJ i Dončić stvorili novu dinastiju megazvijezdi La Lakersa. Sličnih tradeova koja je publika doživjela izdajom bilo je pregršt.
James Harden bio je jedan od najvažnijih igrača u povijesti Houston Rocketsa, a njegov zahtjev za odlaskom u Brooklyn Netse 2021. izazvao je bijes među navijačima Rocketsa. Kasnije je otišao Philadelphia 76erse i Los Angeles Clipperse pokazavši da ga zanima prvenstveno novac. Godine 2016. Kevin Durant prešao je iz Oklahoma City Thundera u Golden State Warriorse. Reakcija navijača bila je najnegativnija jer Durant napustio Thundere nakon što su bili na pragu osvajanja naslova. Ujedno, njegov prelazak u ekipu koja je prethodne sezone pobijedila 73 utakmice, izazvao je bijes navijača. Mnogi su Duranta etiketirali „izdajnikom“ jer je pridruživanjem najjačoj ekipi u ligi smanjio konkurenciju samo da bi lakše došao do naslova.
Autor: Matija Šerić
Naslovna fotografija: Unsplash
