Autor: Matija Šerić
Povijest je prepuna iznenađujućih bilateralnih posjeta velikih državnika koji su promijenili dinamiku međunarodnih odnosa. Godine 1909. američki predsjednik William Howard Taft posjetio je Meksiko, točnije El Paso, gdje se sastao s meksičkim predsjednikom Porfirijom Diazom. To je bilo nezamislivo jer su dotad dvije države bile zakleti neprijatelji. Godine 1972. Richard Nixon je napravio još neočekivaniji potez: posjetio je Kinu gdje se susreo s njezinim vrhovnom vođom Mao Ce-tungom. Posjet „vođe slobodnog svijeta“ komunističkom bastionu mnogi nisu mogli ni sanjati. Nešto slično se dogodilo prije desetak dana.
Zaokret Trumpove politike prema Kini
Od 13. do 15. svibnja, mogli smo svjedočiti posjetu Donalda Trumpa Narodnoj Republici Kini. Tom prilikom kontroverzni američki predsjednik i bogata američka delegacija susrela se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom i kineskom političko-gospodarskom elitom. Istini za volju, susreti lidera država koje su u lošim odnosima nisu tolika rijetkost u 21. stoljeću. Međutim, s obzirom na Trumpovu čvrstu antikinesku retoriku (sukladno agendama America First i Make America Great Again) i užareni trgovinski rat dviju država, ovakav potez je svojevrsni salto mortale. Trump smatra Kinu najvećim američkim rivalom, tj. zemljom koja jedina može svrgnuti SAD s mjesta vodeće države svijeta, te državom koja može dugoročno oblikovati međunarodni poredak suprotno volji Amerike. Sad joj je ukazao veliku počast. Zvuči paradoksalno.
Posjet bogat događajima
Ovo je bio prvi Trumpov službeni posjet NR Kini nakon 2017. godine. Xi i Trump održali su razgovore u Velikoj narodnoj dvorani na Trgu Tiananmen u Pekingu. Potom su dvojica predsjednika posjetila Nebeski hram u istom gradu – kompleks građevina gdje su kineski carevi iz dinastija Ming i Qing stoljećima obavljali rituale i molitve za dobru žetvu i sklad između Neba i Zemlje. Nadalje, Xi je ugostio Trumpa i američku delegaciju na svečanom banketu u Velikoj dvorani naroda. Naposljetku, Trump je posjetio kompleks Zhongnanhai u kojem je smješteno sjedište Kineske komunističke partije i kineskog Državnog vijeća.
Najjači američki sastav šalje važne poruke
Koliko je posjet važan za SAD pokazuje Trumpova pratnja. Rame uz rame s predsjednikom su bili državni tajnik Marco Rubio, ministar obrane Pete Hegseth, ministar financija Scott Bessent i brojni drugi visoki dužnosnici. Od direktora američkih korporacija ističu se Elon Musk (Tesla, SpaceX), Tim Cook (Apple), Kelly Ortberg (Boeing) i Jensen Huang (Nvidia). Praktički se radi o političkoj i gospodarskoj kremi Amerike. Zaista je rijetkost da pola američka vlade i većina direktora najmoćnijih kompanija prati predsjednika. Svi su vidjeli priliku da nešto ušićare za svoje poslove.
Odmah se može reći kako su Amerikanci svojim posjetom odustali od politike agresivnog containmenta Kine, podvili rep te priznali kako se Kinu ne može uništiti kroz diplomatske, gospodarske i vojne agresije protiv njenih saveznika u svijetu (Panama, Venezuela, Iran) i trgovinsko-carinski rat. Ako svoje odnose s Kinom ne mogu razriješiti silom, mogu možda milom. Svi su došli u Kinu pokloniti se njenom de facto diktatoru Xi Jinpingu i njegovim suradnicima kao što su premijer Li Qiang, ministar vanjskih poslova Wang Yi i ministar trgovine Wang Wentao. Zanimljivo je kako je kineska poslovna delegacija bila znatno sužena u odnosu na američku (slično je i s političkom), ali valja spomenuti korporativne direktore kao što su Yang Yuanqing (Lenovo), Lei Jun (Xiaomi) i Liang Rubo (ByteDance). Izgleda kako Kinezi vjeruju da manje mogu dobiti od trgovinske suradnje sa SAD-om, nego što to Amerikanci mogu od Kine.
Stabilizacija odnosa – vrhovni cilj summita
Ključno pitanje je koliko je koja država dobila ovim posjetom, a to se može iščitati iz službenih priopćenja i komentara političara. Trump je javno izjavio da je put bio „fantastičan“ i „golemi uspjeh“. Istaknuo je kako su usklađeni pogledi oko Tajvana, trgovine i Hormuškog tjesnaca. Xi je obznanio javnosti da su se dvije strane složile oko uspostave konstruktivnih kinesko-američkih odnosa temeljenih na strateškoj stabilnosti. Tom interpretacijom kineski lider pogodio je bit bilateralnog susreta, mnogo više nego Trump. Cilj summita nije bilo rješavanje dugoročnih nesuglasica (pitanja Tajvana, Južnog kineskog mora, opskrbnih lanaca, dugoročnih trgovinskih tarifa, tehnološkog pariteta…) već relaksacija otvorenih gorućih pitanja.
Top trenuci Trumpova posjeta Kini
Napeto tajvansko pitanje
U pogledu Tajvana nije dogovoreno ništa strateški, već samo operativno. Treba naglasiti kako su od 1979. godine Sjedinjene Države usvojile politiku „strateške dvosmislenosti“ prema Tajvanu. Amerikanci se svjesno ne izražavaju bi li vojno intervenirali ako bi Kina izvršila vojnu invaziju otoka kojeg smatra integralnim dijelom svog teritorija. Takva politika ima za cilj istodobno odvraćati Kinu od moguće invazije, ali i obeshrabrivati Tajvan od jednostranog proglašenja neovisnosti, s namjerom očuvanja stabilnosti u Tajvanskom tjesnacu.
Na summitu je Xi jasno definirao Tajvan kao „crvenu liniju“ koju Amerika ne smije prijeći. Drugim riječima, ako SAD prizna Tajvan kao neovisnu državu odnosi s Kinom pucaju. To je Trump prihvatio i rekao je da ne želi samostalni Tajvan niti rat s Kinom, već da želi da obje strane ohlade odnose oko tog pitanja. Istaknuo je planiranu američku prodaju oružja vrijednu 14 milijardi dolara Tajvanu (oprema za borbu protiv dronova i sustavi protuzračne obrane) kao dobar pregovarački adut koji se neće realizirati ako Kina bude surađivala na polju trgovine. Evidentno je da obje strane žele status quo oko Tajvana kao i sami Tajvanci koji de facto imaju neovisnost, doduše ne formalnu. Prema svim dostupnim izvorima, pitanje slobodne plovidbe i kineskih pretenzija u Južnom kineskom moru nije uopće otvarano tijekom summita.
Svi za protočni Hormuz
Važno pitanje je bio i Bliski istok, a naročito Iran. Naravno da se stavovi razlikuju oko Irana. Amerikancima je on smrtni neprijatelj, a Kini jedan od najvažnijih saveznika, prvenstveno zbog nafte. Kina kupuje oko 90 posto iranskog izvoza nafte, a Iran je značajan partner i zbog nabavke naftnih derivata, ruda i metala. Međutim, Kinezi i Amerikanci složili su se kako je važno da Hormuški tjesnac bude otvoren i protiv su iranskog nuklearnog programa za vojne svrhe. Wang Yi je pozvao na otvaranje Hormuza čim bude potpisano trajno primirje. I jednima i drugima je važno da nafta i drugi energenti prolaze tim tjesnacem kako bi se spriječile globalne nestašice robe široke potrošnje, inflacija i recesija.
Carine i trgovina ostaju neriješene
Nije postignut opći dogovor oko carina na robu. Kinezi su izjavili kako se nadaju da će Amerikanci održati svoje obećanje i zadržati carine na kineski izvoz na razinama dogovorenima u listopadu 2025. u Kuala Lumpuru. To je otprilike 39 posto u prosjeku. Obje strane su se složile razmotriti okvirni sporazum o uzajamnom smanjenju carina na robu u vrijednosti od 30 milijardi dolara i više te da će raditi na ukupnom smanjenju carina. Paralelno s tim, dogovorili su se da će na snazi ostati jednogodišnje trgovinsko primirje od 10 posto na svu robu koje istječe u studenom. Prošle godine u studenom Trump i Xi su potpisali taj deal kako bi se olakšala trgovina. Hoće li se obnoviti nije jasno, iako su Kinezi to javno zaželjeli. Dvije su zemlje dogovorile uspostaviti posebna tijela za upravljanje bilateralnom trgovinom i ulaganjima, a Wang Yi je izjavio da dužnosnici s obje strane još uvijek razrađuju detalje.
Kinezi dobivaju Boeinge, a Amerikanci se bore za rijetke minerale
Kina je potvrdila da će kupiti 200 američkih zrakoplova Boeing. U zamjenu, SAD je obećao osigurati dostatnu isporuku mlaznih motora i pripadajućih dijelova za kinesku avioindustriju. Zrakoplovi Boeing trebaju Kini kako bi zadovoljila ogromnu potražnju za letovima, održala rast svog zrakoplovnog sektora i osigurala pristup naprednoj zapadnoj tehnologiji. To je veliki američki ustupak koji je važan za prometno funkcioniranje i tehnološki razvoj Kine.
Amerikanci su izrazili zabrinutost zbog moguće nestašice rijetkih minerala i tehnologije za njihovu obradu što nabavljaju iz Kine, uz očekivanje da će se taj problem riješiti. S druge strane, Kinezi ustraju da su njihove kontrole izvoza zakonite, jer im je u cilj da Amerikanci dobiveni minerale koriste u civilne (mobiteli), a u ne dominantno u vojne svrhe. Očito Peking ne vjeruje Washingtonu.
Poljoprivredno-stočarska suradnja
Kina je pristala godišnje kupovati najmanje 17 milijardi dolara vrijednih američkih poljoprivrednih proizvoda do 2028. godine, dok su Sjedinjene Države zauzvrat omogućile širi pristup kineskom izvozu na američko tržište, uključujući mliječne i riblje proizvode te ukrasne bonsai biljke. Kinezi će obnoviti dozvole za više od 400 američkih pogona za preradu govedine, ukinuti sve suspenzije vezane uz američke pogone te ponovno nastaviti uvoz američke peradi. To pokazuje kako bi aktualno trgovinsko primirje moglo biti dužeg vijeka, a ustupci su obostrani.
Trgovinska asimetrija i dalje ide na ruku Pekingu
Na temelju poznatih činjenica možemo izvući zaključke. Iako se i Trump i Xi hvale postignutim rezultatima računica nije podjednaka. Kina se pozicionirala kao država jednako važna SAD-u budući da ju je posjetila američka političko-gospodarska elita, a uz to dogovoreni sporazumi više donose Kini nego SAD-u. Sama činjenica da su vatreni američki desničari „kleknuli“ pred kineskim komunističkim vlastodršcima je u neku ruku poraz Trumpove antikineske politike.
Više od ideologije, važniji je ekonomski odnos. Američki deficit u trgovini s Kinom iznosi oko 200 milijardi dolara. SAD izvozi u Kinu robu vrijednu oko 100 milijardi USD, a uvozi robe u vrijednosti 300 milijardi USD. Amerika ne može živjeti zbog uvoza kineske robe kao što su pametni telefoni, računala, litij-ionske baterije i električna oprema, strojna mehanizacija i plastični proizvodi. S druge strane, Kinezi ne mogu funkcionirati bez uvoza američkih roba kao što su soja, poluvodiči, naftni derivati, automobili, zrakoplovi i komponente avioindustrije… Gospodarska međuovisnost supersila je dobra jer sprečava svjetski rat.
Trgovinski nesrazmjer će ostati i nakon ovog summita. Kinezi potpisanim dogovorima dobivaju veći pristup američkim resursima kao što su Boeing zrakoplovi, poljoprivredni proizvodi, dok je američki pristup kineskim rijetkim mineralima i dalje otežan iako je napravljen napredak u pogledu investicija. Nije postignuto produljenje dogovora o deset posto trgovinskih tarifa, što pokazuje činjenicu da jedna država ne vjeruje drugoj.
Strateška ravnoteža kinesko-američkih odnosa
Kina se nije obvezala da će pritisnuti Iran da prekine blokadu Hormuza i ide prema sporazumu sa SAD-om, a očito je kako tajna vojna suradnja te dvije države i dalje postoji. Zaleđeno tajvansko pitanje odgovora svima, a odluka Trumpa da ne proda veliku isporuku oružja Tajvanu (barem zasad) ustupak je Kini, kao i šutnja oko kineske ekspanzije u Južnom kineskom moru.
Nedvojbeno je Xi Jinping ovim summitom postigao stratešku ravnotežu na relaciji Peking-Washington. Posjet je priznanje kineskoj velikoj moći koja se iz gospodarskih okvira prelila na svjetsku politiku, tehnologiju i globalnu sigurnost. Kineski rast se ne može blokirati, već možda samo usporiti. Upitno je koliko je Trump u tome uspješan. Xi bi trebao posjetiti SAD koncem rujna ove godine i to bi moglo pokazati daljnju dinamiku odnosa nakon predstojećeg ljeta koje bi moglo biti geopolitički vrlo vruće.
