Nakon završetka Hladnog rata, izraelski lobi prilagodio je svoje strategije novom globalnom kontekstu. Fokus se prebacio na mirovni proces između Izraelaca i Palestinaca, koji je lobi nastojao potkopati ili odvesti u smjeru neprihvatljivim za Palestince. Teroristički napadi 11. rujna 2001. na SAD značajno su promijenili američku vanjsku politiku. Izraelski lobi iskoristio je novi fokus na borbu protiv terorizma kako bi ojačao američko-izraelske veze, predstavljajući Izrael kao ključnog saveznika u toj borbi. Izraelski lobi imao je veliki utjecaj na odluku Georga W. Busha da SAD pokrene invaziju na Afganistan 2001. i Irak 2003. Naravno, nepošteno bi bilo reći da su „rat protiv terorizma“ pokrenuli izraelske lobističke skupine, ali točno je konstatirati da su ga ubrzale i proširile.
Isto tako, lobističke organizacije su zaslužne da su u koncept rata protiv terorizma ubacile odbacivanje izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora. Lobističke skupine i pojedinci bili su glasni u izjednačavanju Osame bin Ladena i Jasera Arafata. Iako se Busheva administracija u početku protivila takvom pogledu i zaustavljanju izraelsko-palestinskog dijaloga, dapače htjela je obnoviti pregovore, lobisti su prevladali i Busheva vlada prihvatila je politiku vlade Ariela Sharona. Uistinu rijedak povijesni primjer gdje je supersila „primorana“ prihvatiti politiku male države. Arapsko proljeće 2011. donijelo je nestabilnost na Bliski istok, što je dodatno povećalo napore lobija koji je nastavio raditi na osiguranju američke podrške za Izrael. Lobistima su na tapeti bili iranski nuklearni program i organizacije kao što su Hamas, Palestinski islamski džihad i Hezbolah. Lobi stoji iza brojnih veta SAD-a u Vijeću sigurnosti UN-a koji osuđuju postupke Izraela na palestinskim područjima.
Američka pomoć Izraelu
Izrael je bio i ostao najveći primatelj američke gospodarske i vojne pomoći od svog osnutka. Od 1948. do 2024. primio je oko 310 milijardi dolara (uzevši u obzir za inflaciju) ukupne ekonomske i vojne pomoći. Sjedinjene Države također su osigurale velike inozemne pakete pomoći drugim zemljama Bliskog istoka, posebno Egiptu i Iraku, ali Izrael se izdvaja. Izrael već desetljećima koristi napredna oružja američke proizvodnje protiv svojih neprijatelja, uključujući Hamas, Hezbolah i Iran.
Tijekom 2022. Washington je u Izrael poslao 3,3 milijarde dolara većinom vojne i nešto gospodarske pomoći, što je Izrael svrstalo na drugo mjesto odmah poslije Ukrajine (12,4 milijarde USD). SAD su pristale putem memoranduma o razumijevanju osigurati Izraelu 3,8 milijardi dolara godišnje do 2028. Međutim, izbijanje rata Hamasa i Izraela navelo je američke policymakere da povećaju iznose na 12,5 milijardi USD godišnje. Izrael je pristao koristiti američko oružje samo u samoobrani. Biden je pozvao svog saveznika da koristi američko oružje poštujući međunarodne norme ratovanja i međunarodnog prava.
Veliki utjecaj američkih Židova
Iako ukupno tvore samo 2,4 posto američkog stanovništva ili 7,5 milijuna ljudi, Židovi čine 50% američkih multimilijardera. Američki Židovi čine 20 posto profesora na vodećim američkim sveučilištima, 40 posto zaposlenika u velikim odvjetničkim tvrtkama, 59 posto pisaca i redatelja te polovicu od 200 najboljih američkih intelektualaca. Oko 94% američkih Židova živi u američkim saveznim državama s velikim izbornim značajem. Država New York ima najveću židovsku populaciju u SAD-u – oko 9%. Prijestolnica Washington D.C. ima 7,8%, New Jersey oko 6%, Massachusetts 4-5%, Maryland 3,8%, Pennsylvania 3,3%, a Florida i Kalifornija po 3% židovske populacije.
Pennsylvania i Florida ključne su swing države u kojima se uvelike određuje rezultat američkih predsjedničkih izbora. Budući da se na izborima vodi ogorčena borba za svaki glas brojna židovska populacija ima veliki utjecaj na ishod utrke za Bijelu kuću. U praksi se kandidati natječu koji će imati proizraelskije stavove kako bi pridobili židovske birače. Uz to, židovske lobističke skupine doniraju milijarde dolara tijekom izbornih kampanja. Osobe židovskog podrijetla zauzimaju pozicije ravnatelja u tri velike televizijske mreže, a četiri velike filmske kompanije u vlasništvu su židovskog kapitala. Uz to, najutjecajnije američke novine, „The New York Times“ su u vlasništvu američkog Židova, A. G. Sulzbergera.
Stavovi američkih Židova
Izraelski lobi nipošto ne treba poistovjetiti s američkim Židovima. Oni u mnogim slučajevima ne zastupaju stavove izraelskih lobista kao što su čvrsto protivljenje bilo kakvoj palestinskoj državi, zadržavanje svih osvojenih područja na Zapadnoj Obali, odašiljanje agresivne retorike prema Iranu, Siriji i drugim muslimanskim državama na Bliskom istoku. Istraživanje Pew istraživačkog centra iz 2019. i 2020. pokazalo je da su za 45% američkih Židova „ključni“ odnosi s Izraelom, dok za njih 37% to pitanje je „važno ali nije ključno“, a 16% ispitanika smatra kako briga za Izrael „nije važna“ za njihov identitet. Većina američkih Židova smatra se demokratima ili naginje Demokratskoj stranci, a više od polovice dalo je negativne ocjene politici izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa. Međutim, 75% ortodoksnih Židova smatralo se republikancima ili su naginjali Republikanskoj stranci te su podržavali Trumpa i Netanyahua. 42% odraslih Židova izjavilo je da Bog „nije doslovno dao“ Izrael židovskom narodu, a njih 24% da uopće ne vjeruje u Boga.
Prednosti i manjkavosti lobija za SAD-a
Izraelski lobi je najjači strani lobi u SAD-u, daleko jači od kineskog, saudijskog ili kubanskog. On kratkoročno koristi Državi Izrael, ali istovremeno održava status quo i produžuje sukob s Palestincima tako da je dugoročno lobi štetan za Izrael. S obzirom na aktualne okolnosti u svijetu, upitno je koliko proizraelska američka vanjska politika donosi koristi SAD-u. Iako savez s Izraelom donosi političke, ekonomske i sigurnosne koristi Americi, Izrael nema više presudan značaj za SAD iz tri razloga: 1) regija Bliskog istoka izgubila je energetski značaj s obzirom na veliku američku proizvodnju nafte; 2) Izrael nije više u stanju svrgnuti režime u susjednim državama, tj. izraelski teritorij nije baza iz koje bi CIA ili Mossad poslali špijune koji će pokrenuti obojene revolucije; 3) Kina se nametnula kao glavni američki rival, a tu je i Rusija. SAD posljednjih desetak godina muku muči pokušavajući obuzdati Rusiju u Ukrajini i drugdje, a Kinu na prostoru Indo-pacifičke regije, kao i Iran i njegove partnere na Bliskom istoku.
Premda izraelski lobisti ističu potporu Izraelu ključnom u obuzdavanju iranskog utjecaja u regiji, upravo je Izrael glavna zapreka normalizaciji odnosa Teherana i Washingtona. Tel Aviv je glavni zagovornik politike sankcija i izolacije Irana koja ne donosi uništenje teokratskog šijitskog režima, nego samo produbljuje sukobe. Smrtni neprijatelji Iran i Izrael posljednji su koji će se pomiriti u moru diplomatski zaraćenih država u suvremenom svijetu.
Autori Mearsheimer i Walt izvrsno zaključuju: „Izrael je prikazan vitalnim (američkim, op.a.) saveznikom u borbi protiv svojih opasnih susjeda, ali privrženost Izraelu je važan razlog zašto SAD uopće smatraju ove države (npr. Iran, Siriju, op.a.) prijetnjom“. U pogledu izraelsko-palestinskog sukoba, izraelski lobi je prepreka rješenju na korist oba naroda, kakvo god ono bilo. Lobi je i smetnja jačanju povjerenja između Amerike i arapskog i muslimanskog svijeta. Koliko je to dobro ili loše za Ameriku i svijet na svakome je da samostalno donese zaključak.
Autor: Matija Šerić
Naslovna fotografija: Wikimedia Commons
