Autor: Matija Šerić
Izraelski lobi u Sjedinjenim Američkim Državama jedan je od najutjecajnijih stranih lobija i lobi koji ima najsnažniji politički učinak. S obzirom na rezultate, izraelski lobi najsnažniji je politički lobi ne samo u Americi nego i u cijelom svijetu. Niti jedan drugi politički lobi nije uspio utjecati u ogromnom stupnju na politiku neke veliku države kao što je to uspio izraelski u slučaju Sjedinjenih Država. Prema politolozima Johnu Mearsheimeru i Stephenu Waltu, izraelski lobi je izraz za „labavu koaliciju pojedinaca i organizacija koje aktivno rade na oblikovanju vanjske politike SAD-a u proizraelskom smjeru.
No, lobi nije jedinstven pokret sa središnjim vodstvom, a pojedinci i skupine koje tvore tu široku koaliciju ponekad se ne slažu u pogledu određenih političkih pitanja. A nije ni neka vrsta kabale ili zavjere. Naprotiv, organizacije i pojedinci koji tvore lobi djeluju javno te na isti način kao što to čine i druge skupine.“ Drugim riječima, lobi predstavlja kompleksnu mrežu formalnih organizacija, raznih skupina i pojedinaca koji rade na jačanju odnosa SAD-a i Izraela.
Političko-društvene okolnosti koje pogoduju izraelskom lobiju
Više je političkih, društvenih i kulturoloških okolnosti koje pogoduju razvoju i velikom utjecaju izraelskog lobija u SAD-u. Mnogi Amerikanci osjećaju kulturnu i vjersku bliskost s Izraelom zbog judeokršćanske tradicije. Istraživanja su pokazala da se Amerikanci često osjećaju bliže Židovima nego drugim vjerskim skupinama poput muslimana ili hinduista. To je posljedica velikog utjecaja američkih Židova. Veliko stradavanje tijekom Holokausta pridobilo je američke građane da budu osjetljivi i pozitivno orijentirani prema izraelskoj državi i narodu.
Amerikanci prepoznaju Izrael strateškim partnerom u regiji nestabilnog Bliskog istoka koja vrvi od antiameričkih režima i pokreta. Jačanje izraelske vojne moći i političke stabilnosti mnogi smatraju održavanjem stabilnosti regije, a samim time i Amerike. Snažni ekonomski odnosi između SAD-a i Izraela, uključujući zajedničke trgovinske, tehnološke i vojne projekte, stvorili su međusobne interese koji dodatno potiču političku podršku. Snažna podrška Izraelu od strane kršćanskih cionističkih skupina, temeljem religijskih uvjerenja o važnosti Izraela, dodatno je pojačala utjecaj izraelskog lobija.
Lobističke organizacije
Prema procjenama, u SAD-u se nalazi 51 proizraelska organizacija. Američko-izraelski odbor za javne poslove (AIPAC) ističe se kao najutjecajniji lobistički subjekt u Americi, koji neprestano podržava izraelsku državnu politiku. AIPAC ima toliko značajan utjecaj da je njegov bivši ravnatelj, Steve Rosen, jednom izjavio kako bi bilo političko samoubojstvo za američkog političara koji želi biti izabran da koristi antiizraelsku retoriku. Rosen je izjavio da bi u roku jednog dana mogao diskreditirati bilo kojeg predsjedničkog kandidata koji bi prigrlio protuizraelski nastup. Stoga nije iznenađujuće kako američki predsjednički kandidati i predsjednici na funkciji imaju običaj posjetiti Izrael i stajati uz Zid plača u Jeruzalemu dok ih znatiželjni novinari prate. To su činili George Bush, Barack Obama, Donald Trump i Joe Biden.
AIPAC je u dosta navrata optužen da je čvrsto povezan sa strankom Likud u Izraelu i američkom Republikanskom strankom. Neki su išli toliko daleko da su organizaciju optužili da djeluje kao izraelska špijunska organizacija. Osim nje, ističu se i druge lobističke organizacije kao što su Antidifamacijska liga (ADL), Washingtonski institut za bliskoistočnu politiku (WINEP), Američki židovski kongres, Izraelski politički forum, Američki židovski odbor, Kršćani ujedinjeni za Izrael (CUFI), Cionistička organizacija Amerike (ZOA), Zaklada za obranu demokracije (FDD) i dr. Sve te organizacije čine jezgru potpore Izraelu u SAD-u. Njihovi članovi tijekom cijele godine imaju veliki utjecaj članove američkog Kongresa, američke vlade, novinare i američku javnost u cjelini.
Istaknuti pojedinci u službi lobija
Osim organizacija postoje i pojedinci koji aktivno rade na tome se američka vanjska politika kreće u proizraelskom pravcu i oni dio su lobija. Izraelski lobi u SAD-u obuhvaća ugledne osobe na ključnim položajima u javnom i nevladinom sektoru koje vrše pritisak na američku vladu i javnost kako bi se prihvatili proizraelski, zapravo procionistički stavovi. U osobe koje uvijek i u svakoj prilici brane politiku Države Izrael, politolozi Mearsheimer i Walt ubrajaju pokojnog kolumnista „The Washington Posta“ Charlesa Krauthammera i pokojnog profesora povijesti na Sveučilištu Princeton Bernarda Lewisa. Nemaju svi lobisti jednake stavove. Neki od njih poput kršćanskih cionista smatraju da Izrael treba zadržati sve zauzete palestinske teritorije. Kršćanski cionizam se temelji na teologiji dispenzacionalizma, pristupa u tumačenju Biblije koji se pojavio u Engleskoj u 19. st.
Prema tom obliku tumačenja Biblije, Drugi dolazak Isusa Krista dogodit će se nakon povratka židovskog naroda u Palestinu. Pokojni pastor Ed McAtter jednom je izjavio kako „svako zrno pijeska između Mrtvoga mora, rijeke Jordan i Sredozemnog mora pripada Židovima. To obuhvaća i Zapadnu Obalu i Gazu.“ Drugi pak podržavaju dvodržavno rješenje koje bi se postiglo pregovorima i ponekad kritiziraju Izrael. Ipak, svi oni u biti podržavaju izraelske poglede. Od istaknutih političara u izraelski lobi bilo bi prikladno ubrojiti predsjednika Donalda Trumpa, vođu demokratske manjine u američkom Senatu Chucka Schumera, demokratskog senatora iz Marylanda Bena Cardina i aktualnog američkog državnog tajnika, republikanca iz Floride Marca Rubija. Među istaknutim javnim osobama koji podržavaju redovito Izrael ističu se biznismen Haim Saban, odvjetnik Alan Dershowitz, glavni urednik časopisa „The Atlantic“ Jeffrey Goldberg i kolumnistica Bari Weiss.
Ciljevi izraelskog lobija
Glavni cilj izraelskog lobija je utjecati na izvršnu vlast, američku saveznu vladu, kako bi vodila proizraelsku vanjsku politiku. Izraelski lobi u SAD-u je toliko snažan i utjecan da oblikuje američku vanjsku politiku u pravcu koji nije u strateškom interesu SAD-a, tj. ponekada usmjerava vanjsku politiku u smjeru koji se kosi s američkim interesima. Drugi, podjednako važan cilj, stvoriti je u američkoj javnosti ozračje u kojem prevladavaju proizraelski i ujedno antipalestinski, antiiranski stavovi. Ako u javnosti prevladavaju proizraelski stavovi veća je vjerojatnost kako će ih američka vlada pretvoriti u proizraelske politike.
Jedno istraživanje je pokazalo da 73% Amerikanaca želi da njihova vlada bude neutralna u vanjskoj politici, ali to nije spriječilo usvajanje proizraelske politike. I u javnom diskurzu je isti slučaj. Analize pokazuju kako u prosjeku dolazi 61 proizraelski novinar na 5 propalestinskih u američkim mainstream medijima. To ne čudi jer proizraelski lobisti doslovno diskreditiraju svaku legitimnu kritiku izraelske politike često igrajući na kartu antisemitizma. Gotovo svaka utjecajna osoba (npr. senator, profesor ili politički analitičar), koja se protivi nametnutim pogledima cionista biva optužena za antisemitizam.
Kratka povijest lobija
Razvoj lobija tijekom povijesti
Prije stvaranja države Izrael 1948. cionistički pokret već je bio aktivan u SAD-u. Organizacije poput Cionističke organizacije Amerike (ZOA) radile su na promociji ideje o židovskoj državi među američkim Židovima. Nakon proglašenja neovisnosti Izraela, podrška izraelskoj državi u SAD-u je značajno porasla. Malo je poznato da su protiv američkog priznanja Izraela bili državni tajnik George Marshall i ključni vanjskopolitički strateg George Kennan jer su smatrali kako će priznanje ugroziti odnose SAD-a s arapskim svijetom i olakšati sovjetski prodor na Bliski istok i sjevernu Afriku. I bili su u pravu. No, predsjednik Harry Truman priznao je Izrael. Glavni motiv je bilo suosjećanje nakon ratnih stradavanja.
Tijekom prvih godina postojanja Izraela, američka vlada, pod utjecajem izraelskog lobija, pružila je važnu diplomatsku i vojnu podršku novonastaloj državi. Organizacije poput AIPAC-a osnovane su kako bi institucionalizirali napore lobista. Tijekom Hladnog rata, Izrael je postao ključni saveznik SAD-a u borbi protiv sovjetskog utjecaja na Bliskom istoku. U biti, većina arapskih država, poput Egipta, Iraka i Sirije, bile su prosovjetski orijentirane. Šestodnevni rat 1967. u kojem je Izrael zauzeo sve palestinske teritorije, dodatno je pojačao američku vojnu i ekonomsku pomoć. Izraelski lobi igrao je ključnu ulogu u osiguravanju kontinuirane podrške, koristeći Hladni rat kao argument za održavanje snažnih američko-izraelskih veza.
Henry Kissinger je 1975. znakovito izjavio: „Izraelska snaga ne sprečava širenje komunizma u arapskom svijetu… Dakle, teško je tvrditi da jak Izrael služi američkim interesima jer sprečava širenje komunizma u arapskom svijetu. Ne služi. Osigurava opstanak Izraela.“ Realpolitički gledano, Izrael je postao potreban saveznik Americi tek koncem 1970-ih nakon svrgavanja prozapadne iranske vlade šaha Reze Pahlavija i sovjetske invazije Afganistana 1979. U periodu od 1948. do 1979. podržavanje Izraela donijelo je više štete nego koristi američkim interesima na Bliskom istoku. Tijekom vladavine Ronalda Reagana 1980-ih Izrael će postati najvažniji američki strateški partner izvan NATO saveza.
