Autor: Matija Šerić
Eliminacija Los Angeles Lakersa u četvrtfinalu Zapadne konferencije NBA doigravanja od Minnesota Timberwolvesa uvelike je neočekivana. Osim preranog ispadanja, upečatljiva je činjenica to što su Timberwolvesi pobijedili Lakerse u samo pet utakmica. Uvjerljivi rezultat 4-1 u seriji izgleda veoma bolno za Lakerse i trijumfalno za Timberwolvese. No, nije tako moglo i, usudio bih se reći, trebalo završiti.
Finese koje su odlučile seriju
U četvrtoj utakmici u Minnesoti Lakersi su imali inicijativu sve do 4. četvrtine. Činilo se da će izvrsni LeBron James i Luka Dončić (ukupno su zabili 65 poena, a LeBron je nakupio 27 poena, 12 skokova i 8 asistencija) izjednačiti seriju na 2-2. I to bi se i dogodilo da izvanrednu večer nije imao Anthony Edwards s 43 poena, ili da je u zadnjem napadu Austin Reaves zabio tricu za produžetak. Međutim, to se dogodilo nije i Minnesota je povela 3-1 i to je presudilo. U petoj utakmici umorni Lakersi su konstantno gubili iako je Dončić davao sve od sebe kao i vidno istrošeni LeBron. Sjajni slovenski playmaker ostavio je Lakerse u igri do 4. četvrtine, ali tada nisu izdržali nalet sjajnog Rudyja Goberta koji je ostvario osobne rekorde u playoffu: 27 poena i nestvarna 24 skoka. Kad se tome doda dominacija Juliusa Randlea u reketu s 23 poena, jasno je zašto su Timberwolvesi uzeli petu utakmicu.
Malo očekivani fijasko
Iako su sredinom travnja mnogi, ne samo novinari nego i košarkaški eksperti, Lakersima prognozirali visok plasman u playoffu: finale Zapadne konferencije ili NBA finale, to se nije dogodilo. Lakersi su se suočili s ispadanjem već u prvom krugu. Veliki trio: LeBron, Luka i Reaves nisu bili u stanju prelomiti niti prvu prepreku. Važno je pronaći relevantne odgovore na pitanje zašto su Lakersi doživjeli fijasko u doigravanju i prerano završili sezonu.
Velika očekivanja i mršav ishod
Činilo se da će ova sezona, napokon, biti sezona iskoraka. U regularnoj sezoni u 82 utakmice Lakersi su uspjeli osvojiti zavidno 3. mjesto Zapadne konferencije omjerom 50 pobjeda i 32 poraza. Ako uzmemo u obzir širi povijesni kontekst, vidjet ćemo kako se eliminacija mnogim navijačima omiljenog tima rijetko kada događa već u prvoj rundi. Izuzmimo period nakon osvajanja posljednjeg NBA naslova 2020. – otada Lakersi često ispadaju u prvoj rundi playoffa – ali to se ranije rijetko događalo.
Posljednji put prije 2020. kada su Lakersi ispali u četvrtfinalu Zapadne konferencije dogodilo se u sezoni 2012.–13., kada su izgubili od San Antonio Spursa s 4-0 u seriji. Tada nije bila sramota ispasti budući da je LA izbacio megatim Spursa koje su predvodili NBA velikani: Tony Parker, Tim Duncan, Kawhi Leonard i Manu Ginobili. Premda su Minnesotine zvijezde poput Goberta, Edwardsa i Randlea sjajni igrači, proći će još mnogi vremena prije nego što se dosegnu razinu kvarteta Spursa. No, slaba je to utjeha za LA.
Premda su Lakersi tijekom sezone igrali kvalitetno (poprilično atraktivno za navijače), treba istaknuti kako su menadžment, roster i igra vrvjeli manjkavostima, koje su se stavljale u drugi plan. Moglo bi se reći kako su navijači i analitičari vidjeli ono što su željeli vidjeti previđajući mane kako u sportskoj politici tako i na terenu.
Slaba napadačka igra
Lakersi su u playoffu zakazali u onome što je bila njihova najveća prednost: ofenzivna igra. Od veljače kad se Dončić priključio klubu, a Anthony Davis otišao u Dallas, postalo je jasno kako će Lakersi svaku utakmicu pokušati dobiti tako da zabiju više koševa nego što ih prime. To je uglavnom funkcioniralo u regularnoj sezoni (u samo tri Dončićeve utakmice zabili su manje od 105 poena), ali protiv Minnesote nije se pokazalo dobrom taktikom. Granicu od 105 poena probili su samo jednom i to u nadahnutoj 4. utakmici serije. Tada su zabili 113 koševa. Pogodili su 19 trica od 47 pokušaja (40%), ali ipak izgubili jer su primili 116 poena. Usprkos velikom pucačkom talentu vidjelo se u svim utakmicama kako su Lakersi muku mučili u napadu. Teško su zabijali. Da nije bilo Dončića doživjeli bi totalni debakl.
Taktički promašaj
Odlučili su igrati s niskom postavom (playing small). Trener JJ Redick i njegov stožer su računali na to da će brzina, tehnika, finte, pokretljivost i odlične šuterske sposobnosti Dončića, Reavesa, LeBrona i Hachimure slomiti Minnesotinu obranu. Usprkos velikom trudu, Minnesotina obrana na čelu sa specijalistima Gobertom, McDanielsom i Randleom (iako su svi igrali posvećeno) odradila je fenomenalan posao. Lakersi nisu uspjeli stvarati slobodan prostor na terenu i izgraditi onoliko dobrih pucačkih prilika (pogotovo za tricu) koliko su željeli. Pokazalo su kako su Redick i suradnici pogriješili jer su se odlučili na nisku postavu. Redick je priznao je da složio taktiku tako da najviše odgovara sposobnostima igrača. To možda i je istina, ali pokazalo se da je za timski uspjeh trebalo napraviti nešto drugo.
Dragovoljno slanje Hayesa na klupu – veliki kiks
Talentirani mladi centar Jaxson Hayes s namjerom je bio izostavljen. U četiri utakmice igrao je tek nešto manje od 8 minuta u prosjeku. Sve skupa, u četiri utakmice ubacio je sedam poena, uz osam skokova i jednu blokadu. U regularnoj sezoni imao je prosjek od 6,8 poena, 4,8 skokova, 0,9 blokada i 19,5 minuta po utakmici. Nakon odlaska AD-a, Hayes je ostao jedini veliki centar u LA-u i umjesto da igra u kontinuitetu često je bio izostavljan, a pogotovo u playoffu. Bila je to fatalna odluka, koju je Hayes kao pravi profesionalac prihvatio bez pogovora: „Rekli su mi… samo da budem spreman, a oni će isprobati neke druge stvari. To je bila trenerova odluka i ja to uvijek poštujem.“ Da je igrao osvojio bi pokoji skok, sigurno bi ublažio Gobertovu skakačku rapsodiju u petoj utakmici i mogao je pokrenuti brzi kontranapad kako bi Luka ili Reaves dali brze koševe.
Loša procjena menadžmenta
Menadžment Lakersa na čelu s generalnim menadžerom Robom Pelinkom snosi odgovornost zato što je prodao obrambenog specijalista AD-a leži i jer nije doveo adekvatnu zamjenu – nekog top centra. Ideja je bila da se dovede centar Mark Williams iz Charlotte Hornetsa, a u suprotnom smjeru odu Dalton Knecht i Cam Reddish. Williams nije prošao liječnički pregled i Pelinka je brzo odustao od tradea. Rezultati testa su bili nejasni i mnogi sumnjaju u njegovu autentičnost. Williams je odradio dobar ostatak sezone u Hornetsima. Nesumnjiva je odgovornost menadžmenta da nisu pronašli kvalitetnog centra (kad već nisu vjerovali Hayesu) koji bi lovio lopte ispod koša i zakucavao. Problem s nedostatkom visine priznao je i LeBron. Iako je Pelinka napravio famozni trade Dončić-AD njegovi učinci bit će vidljivi dugoročno. Iako bi Luka mogao oplemeniti Lakerse bez pravih asistenata neće ništa moći sam napraviti.
Izostanak pomoći Luki i LeBronu
U playoffu se vidjelo koliko je važna pomoć igrača iz drugog plana. Bez njih zvijezde ne mogu. Usprkos obrambenim sposobnostima Minnesote, sama napadačka igra Lakersa bila je manjkava, pogotovo distribucija lopte i šutiranje. Najviše je zakazao Reaves od kojega se mnogo očekivalo. On je trebao biti onaj igrač koji će najviše „dati ruku“ LeBronu i Luki. U prosjeku je u seriji zabio 16,2 poena uz 3,6 asistencije. Premalo. Doduše, uskočio je Rui Hachimura s 14,8 poena, ali nije bilo dovoljno. Podbacili su i krilni centar Dorian Finney-Smith s prosjekom od 6,2 poena, razigravač Gabe Vincent (koji je ulazio umjesto Dončića i Reavesa) s 2,8 poena u prosjeku, a još slabiji učinak je imao krilni centar Jarred Vanderbilt s prosječnih 1,4 poena. Teško je dobiti seriju sa samo dva igrača na najvišoj razini.
Nedovoljan učinak zvijezda
Iako su LeBron i Luka držali Lakerse u igri i oni su ukupno gledano seriju odigrali ispod svoje optimalne razine. Dobar razlog za nešto slabiji doprinos su ozljede koje su vukli iz regularne sezone, a u playoffu su dobivali nove udarce. Dončić je pokupio i virus. Jedina utakmica u kojoj su obojica bili na pravoj fizičkoj razini je četvrta koju su tijesno izgubili. U petoj utakmici LeBron je ozlijedio koljeno, a Luka leđa. I Reaves se navodno mučio s uganućem nožnog palca na lijevoj nozi i možda je to razlog njegove blijede igre u zadnjim utakmicama. Ranije je imao problema s drugim ozljedama. No, to ne mogu biti opravdanja za ispadanje. Ti igrači su igrali i snose odgovornost za npr. promašaje čistih zicera (pogotovo Reaves).
Manjak širine rostera
Problem Lakersa je bio nedostatak širine rostera. To jest, što dragovoljno, a što silom prilika doigravanje su odradili sa samo sedam igrača. Oko 80% vremena igrala je prva petorka: LeBron, Luka, Reaves, Hachimura, Finney-Smith. Od igrača s klupe prosjek iznad deset minuta po utakmici prešli su samo Vincent i Vanderbilt. Dobro se zna da za NBA playoff treba imati osam igrača koji se rotiraju s ostatkom tima, ali Lakersi su to zanemarili. Maxi Kleber je zbog ozljede debitirao tek u zadnjoj utakmici s Minnesotom.
Budućnost dolazi
Lakersi će kao klub morati napraviti dubinsku analizu ove, za njih, završene sezone. Kakav će biti tim LA-a sljedeće sezone, pitanje je. Po svemu sudeći, LeBron bi mogao nastaviti igrati i sljedeće godine, a pravit će mu društvo Luka i Reaves. To je već kostur dobre momčadi kojoj očajnički treba kvalitetan centar. No, kako će roster Lakersi izgledati tema je za neke nove analize.
Naslovna fotografija: Imago/Zuma Press Wire
