Početkom 1942. godine Amerika se pripremala za svoj prvi napad protiv nacističke vojne sile. Za to vrijeme Prescott Bush je bio jedan od vodećih partnera Brown Brothers Harriman, a njegov 18-godišnji sin George, budući direktor CIA-e i predsjednik SAD-a, tek je počinjao trening za pilota mornarice. Vlada SAD-a naređuje 20. listopada 1942., zapljenu nacističko-njemačke imovine i prestanak financijskih transakcija u New York City koje su bili provođene pod nadzorom Busha.
Prema Zakon o zabrani trgovine s neprijateljima, Vlada je preuzela Union Banking Corporation, gdje je Prescott Bush bio direktor. Ured za zapljenu neprijateljske imovine je zaplijenio sve dionice Union Banking Corporationu u vlasništvu Prescotta Busha, E. Roland „Bunny“ Harrimana, tri nacistička direktora te dva suradnika Busha.
Sjeverna Afrika u plamenu, Wall Street pod istragom
Do 26. listopada 1942. američke trupe su bile na putu za Sjevernu Afriku; dva dana kasnije Vlada SAD-a izdaje direktive za zapljenu imovine dvije nacističke paravan korporacije, upravljane od strane banke u vlasništvu Busha i Harrimana; Dutch-American Trading Corporation i Seamless Steel Equipment Corporation. Dok su se američke vojne snage iskrcale blizu Alžira 8. studenog 1942.g., te vodile teške borbe cijeli studeni, nacistička imovina u Silesian-American Corporation, dugo vođenoj od strane Prescotta Busha i njegova punca Georgea Herberta Walkera, blokirana je i zaplijenjena od strane Vlade SAD-a 17. studenog 1942., temeljem Zakona o zabrani trgovanja s neprijateljem.
Nacistički čelik i američki kapital: Misterij CSSC-a
Dokumenti iz Nacionalnog arhiva govore da je umiješanost BBH s Consolidated Silesian Steel Company (CSSC) bila veća nego jednostavno držanje dionica za druge 1930-ih. Bushev prijatelji i kolega iz „Kosti&Lubanje“ Knight Wooley, još jedan partner u BBH, je pisao Averill Harrimanu u siječnju 1933.g., upozoravajući ih na probleme s CSSC nakon što su Poljaci počeli nacionalizirati čeličane. „Situacija s Consolidated Silesian Steel Company (CSSC) je postala izuzetno komplicirana te sam sve informacije priopćio odvjetničkom društvu Sullivan &Cromwell, u cilju da naši interesi budu zaštićeni“. Nakon razmatranja Foster Dulles, partner u tom odvjetničkom društvu i brata Allena Dullesa, budućeg direktora CIA-e, je inzistirao da njihov čovjek u Berlinu prikupi više informacija kako bi dobio uvid u pravo stanje. Dulles je bio posebno nervozan i tjeskoban oko toga vodi li kakav trag do povezanosti američkih direktora s nacistima.
Vlasništvo Consolidated Silesian Steel Company (CSCC) između 1939, kad su Nijemci izvršili invaziju na Poljsku, i 1942., kad je Vlada SAD-a zaplijenila UBC i SAC, nije u potpunosti jasno. SAC je imao rudnike ugljena u gorju Silesian na njemačko-poljskoj granici; za radnu snagu su koristili zatvorenike iz koncentracijskih logora, pa tako i Auschwitza. SAC je sigurno bio vlasnik CSSC između 1934. i 1935.; međutim kad je SAC zaplijenjen i blokiran nije bilo nikakvog traga CSSC-u. Svi jasni dokazi o vlasništvu su nestali nakon 1935., te je ostalo svega par tragova 1938. i 1939., ističe Eva Schweitzer, novinarka i autorica knjige „Amerika i Holokaust“.
Američke korporacije u službi Hitlera
Gorje Silesia je ubrzo postalo dio Reicha nakon invazije na Poljsku, ali dok su poljske tvornice bili zaplijenjene od strane nacista, one koje su bile u vlasništvu još tada neutralnih Amerikanaca (i nekih drugih državljana) su bile pod posebnom pažnjom budući da je Hitler i dalje pokušavao uvjeriti SAD da se ne miješa u rat te ostane neutralan. Iako se vlasništvo promijenilo nekoliko puta tijekom 1930-ih, nije u potpunosti jasno jesu li on i UBC bili u vezi s kompanijom kad je imovina Thyssenovih zaplijenjena u SAD-u 1942.
Neobična je bila objava Vlade SAD-a da „samo zapljenjuje nacističku imovinu, ostavljajući američke partnere nacista da neometano vode svoj posao. Ove i ostale radnje poduzete od strane Vlade SAD-a u vrijeme rata nažalost nisu bile dovoljne da se izbjegne tragedija; obitelj Bush je već odigrala svoju ulogu u financiranju i naoružavanju Adolfa Hitlera za njegovo preuzimanje Njemačke te nakon toga financiranje nacističkog vojnog stroja za preuzimanje Europe i rat protiv SAD-a.
Američki ekonomist Victor Thorn je zapazio da iako je velik broj drugih korporacija pomagao nacistima, kao primjerice Standard Oil i Rockefellerova Chase bank, kao i proizvođači automobila iz SAD-a (malo je poznato da je za vrijeme bombardiranja Njemačke od strane Saveznika bilo rečeno da se Fordove tvornice u Njemačkoj izuzmu od bombardiranja), pomoć i interes Prescotta Busha su bili ključni za njihov uspon. Thorn dodaje da je UBC postao tajni kanal za zaštitu nacističkog kapitala koji je napuštao Njemačku i išao za SAD preko Nizozemske; kad su nacistima sredstva trebala nazad, Brown Brothers Harriman su slala novac izravno u Njemačku. Na ovaj način UBC je slao novac iz Nizozemske, a Brown Brothers Harriman nazad u Njemačku; pravi paravan za pranje novca na čijem čelu je bio Prescott Bush.
UBC – banka koja je preživjela rat i sačuvala svoje ime
Homer Jones, tadašnji predsjednik Ureda za zapiljenu neprijateljske imovine, savjetovao je da imovina bude zaplijenjena u korist Vlade, ali umjesto toga UBC je ostao netaknut te naposljetku vraćen američkim dioničarima nakon rata. Neki tvrde da je Bush prodao svoje dionice u UBC-u nakon rata za 1,5 milijuna dolara međutim nigdje nema nikakav pisani trag ili dokument koji bi podupro tu tvrdnju. Ništa nije poduzeto niti je istraga nastavljena unatoč činjenici da je UBC uhvaćen s „prstima u pekmezu“, tj. korišten kao američka kompanija za obitelj Thyssen osam mjeseci nakon što je Amerika službeno ušla u rat te da je to bila banka koja je djelomice financirala Hitlerov uspon.
Veze s Auschwitzom
Najzanimljiviji detalj ostaje i dalje misterija: veza, ako je uopće postojala između Prescott Busha, Thyssena, CSSC i Auschwitza. Thyssenov partner u United Steel Works, koja je imala rudnike ugljena i čeličane diljem regije, bio je Friedrich Flick, još jedan magnat u čeličnoj industriji koji je bio djelomično i vlasnik IG Farbena, moćne njemačke kemijske kompanije koja je opskrbljivala koncentracijske logore ciklonom B, plinom koji se koristio za ubijanje zatvorenika u koncentracijskim logorima. Flickove čeličane su se najviše služile zatvorenicima iz koncentracijskih logora u Poljskoj. Prema članku NYT iz 18.3.1934., „Flick je bio vlasnik dvije trećine CSCC-a dok su ostatak držali Amerikanci“.
Kako je obitelj Bush profitirala od Hitlerova dolaska na vlast
Autori knjige „George Bush: Necenzurirana biografija“ Webster Tarpley i Anton Cheitkin tvrde da je veliki financijski krah 1929.-1931.g. utjecao na na Njemačku, SAD i Veliku Britaniju, slabeći njihove vlade. U isto vrijeme Prescott Bush počinje polako graditi svoje bogatstvo i moć. Upravo za vrijeme gospodarske krize neki pripadnici anglo-američkog establišmenta bogatih obitelji podržali su dolazak Hitlera na vlast u Njemačkoj. Nadalje, autori kategorički tvrde da se bogatstvo obitelji Bush povećalo kao rezultat bezuvjetne podrške političkom projektu Adolfa Hitlera.
UBC, za vrijeme Prescotta Busha i sa dugoročnom suradnjom s Fritz Thyssenom i njegovim German Steel Trustom, sudjelovao je u nastajanju, pripremama i financiranju nacističkog ratnog stroja kroz tvornice oklopnih vozila, borbenih aviona, oružja i eksploziva.
Zaključak
Navike obitelji Bush u pomaganju terorista i fašističkih režima radi povećanju bogatstva nisu ništa novo. Njihove metode se od 1930-ih godina nisu previše promijenile, samo su postale malo sofisticiranije. Prescott Bush je surađivao, što izravno a što neizravno s nacistima, George Herbert Walker Bush i njegov sin George Walker Bush su surađivali s talibanima i Saudijicima, konkretno obitelji bin Laden; istim Osamom bin Landenom, koji je prema službenim verzijama „odgovoran za i rušenje WTC-a i uništavanje Pentagona 11. rujna 2001. godine.“
Kao i njihov djed, koji je prije 60 godina iskoristio priliku za povećanje bogatstva i moći surađujući s nacistima, tako i za G.H.W. Busha i G.W. Busha, koji su surađivali s bin Ladenima, vrijede izreka da je za neke rat unosan posao, ne mareći pri tome za bezbrojne ljudske žrtve, patnje i razaranja.
Autor: Ivan Toth
Ivan Toth je ugledni hrvatski pravnik i analitičar društvenih zbivanja.
