Koncem 20. i početkom 21. stoljeća, Saudijska Arabija suočila se s izazovima modernizacije, koje je nemoguće zaobići. Pod vodstvom prijestolonasljednika Muhameda bin Salmana (MBS), započete su reforme koje uključuju ublažavanje nekih od najstrožih aspekata vehabizma, poput ukidanja zabrane vožnje ženama, dopuštanja mješovitih događanja i ograničavanja utjecaja vjerske (moralne) policije. Iako su reforme naišle na odobravanje međunarodne zajednice, one su izazvale kontroverze unutar vehabijskih krugova, koji ih vide kao odmak od osnovnih principa njihove doktrine. Iako su neke reforme provedene, temeljna načela vehabizma i dalje oblikuju saudijsko društvo i politički sustav.
Sličnosti i razlike vehabizma i selefizma
Iako su pojmovi vehabije i selefije sinonimi, između njih postoje značajne razlike, kako u povijesnom kontekstu tako i u praktičnom značenju. I vehabije i selefije dijele ideju vraćanja na izvorni islam kako su ga prakticirali „pravedni preci“ (salaf as-salih), tj. prve tri generacije muslimana (ashabi, tabi’ini i tabi tabi’ini). Obje skupine naglašavaju tawhid (jedinstvo Boga) i osuđuju inovacije (bid’a) u vjeri. I jedna i druga crpe inspiraciju iz učenja Ibn Tejmije (1263.–1328.), koji je naglašavao strogo pridržavanje Kurana i sunneta te odbacivanje svih praksi koje je smatrao inovacijama. I vehabizam i selefizam imaju vrlo strogo tumačenje jednog Boga, odbacujući praksu štovanja svetaca, posjećivanja grobova i korištenja amajlija.
Međutim, za razliku od vehabizma koji je povezan s Muhamed ibn Abdul-Vehabom i S. Arabijom, selefizam je širi pokret koji nije ograničen na jednu regiju ili povijesnu osobu. Temelji se na konceptu selefizma – vjerovanja u doslovno i striktno pridržavanje prakse pravednih predaka. Selefizam se razvio kao općenit pokret koji se može pronaći diljem islamskog svijeta i nije nužno povezan s vehabizmom. Selefizam nije monolitni pokret, unutar njega postoje različite struje: puritanski (nepolitički), politički (političari koji zagovaraju uvođenje šerijata) i džihadistički (ekstremisti koji zagovaraju nasilje radi uspostave islamske države – Al-Qaida, ISIS, Hayat Tahrir al-Sham). I kod prakticiranja vjere postoje razlike. Vehabije se pridržavaju zakona S. Arabije, dok selefije prakticiraju islam na decentraliziran način, prilagođavajući tumačenje islama lokalnom kontekstu. U praktičnom smislu, svi vehabije se mogu smatrati selefijama, ali nisu svi selefije vehabije. Razlike između njih ovise o povijesnom, političkom i geografskom kontekstu.
Utjecaj vehabizma na muslimane
Vehabizam ima važnu ulogu u oblikovanju odnosa unutar islamskog svijeta. Njegova stroga netolerancija prema šijitskom islamu pogoršala je sunitsko-šijitske sukobe, posebno na Bliskom istoku. Saudijska Arabija, kao tvrđava vehabizma, desetljećima je u sukobu sa šijitskim Iranom. Sukob sunitske i šijitske regionalne sile dodatno polarizira ionako podijeljeni muslimanski svijet. Ratovi u Iraku i Siriji primjer su proxy ratova Rijada i Teherana. Unutar samog sunitskog islama, vehabizam se sukobljava s drugim tradicijama, poput sufizma.
Vehabijama su sufiji „trn u oku“ zbog svojih stavova prema poštovanju muslimanskih svetaca (tawassul), posjećivanja njihovih grobnica (ziyarah) i proslava njihovih godišnjica (urs). Također, vehabije ne vole sufije zbog njihovih mističnih praksi kao što su glazbu (sama), poezija, ritualni ples. Sukob s drugim školama islama nije samo teološki, već i kulturni, jer vehabizam nastoji nametnuti standardiziranu interpretaciju islama na račun lokalnih i povijesnih varijacija.
Osnovno o vehabizmu
Vehabizam i islamistički radikalizam
U zapadnim zemljama vehabizam je postao tema rasprava zbog percepcije da doprinosi segregaciji i radikalizaciji muslimanskih zajednica. Jedna od najvećih kontroverzi oko vehabizma je percepcija kako se radi o pokretu koji služi kao ideološka osnova za radikalni islamizam i terorizam. Iako vehabijska doktrina službeno ne poziva na nasilje, njezin strogi, zatvoreni i ekskluzivistički pristup vjeri, često služi kao inspiracija za ekstremističke skupine. Radikalne islamističke terorističke skupine poput Al-Qaide, talibana i ISIL-a usvojile su većinu elemenata vehabijske ideologije: naglasak na ranoislamskim tekstovima, odbacivanje inovacija s ciljem vraćanja društava u doba proroka Muhameda iz 7. stoljeća, netoleranciju manjina i podređen položaj žena. Mnoge radikalne islamističke skupine povezane s vehabizmom bore se za uspostavu šerijatskog poretka u cijelom svijetu (milom ili silom).
Službeni Rijad opravdano se suočava s optužbama da je financiranjem vehabijskog pokreta potaknuo radikalizaciju muslimana u svijetu i terorističke napade. Iako saudijska vlada službeno osuđuje terorizam, njen nedvosmislen doprinos širenju vehabijske ideologije kroz financiranje mreža nevladinih (često humanitarnih) islamskih organizacija rezultirao je usponom radikalnog islamizma u brojnim zemljama poput Iraka, Sirije, Libije, Jordana, Libanona, Palestine, Turske, prostora bivšeg SSSR-a, ali i Bosne i Hercegovine gdje djeluje utjecajna vehabijsko-selefijska zajednica. Također, Saudijci službeno i neslužbeno financiraju izgradnju džamija, islamskih škola i centara u kojima se promovira vehabijska ideologija, što izaziva zabrinutost kod vlasti država domaćina zbog mogućeg širenja ekstremističkih ideja. Nema sumnje kako promocija vehabijskih ideja nadahnjuje radikale na Zapadu, što posljedično rezultira terorističkim napadima u Londonu, Manchesteru, Madridu, Parizu, Beču, New Yorku, Bostonu, Orlandu, itd.
Iako vehabije tvrde da žele muslimane vratiti izvornim islamskim načelima, njihov rigidan pristup, povezanost s ekstremističkim i terorističkim skupinama izazivaju zabrinutost i otpor širom svijeta, kako islamskog tako i zapadnog. Budućnost vehabizma ovisit će o njegovoj sposobnosti da odgovori na kritike i prilagodi se izazovima suvremenog društva.
Autor: Matija Šerić
Naslovna fotografija: Wikimedia Commons
