Danas malo tko nije čuo za obitelj Bush. George Herbert Walker Bush je bio veleposlanik u Ujedinjenim narodima, direktor CIA-e te predsjednik SAD-a, dok je njegov sin George Walker Bush bio guverner savezne države Teksas i predsjednik SAD-a, od 2000. pa sve do 2008. godine. Za vrijeme i jednog i drugog su pokrenute brojne tajne operacije, što svrgavanja „nepoćudnih“ režima, što pokretanje ratova. Dok je Bush (stariji) naoružavao Sadama Husseina, drugi (mlađi) Bush ga je srušio izvršivši invaziju na Irak, netom nakon što je okupirao Afganistan. Također su osobne slobode i prava ograničene uvelike zahvaljujući terorističkim napadima 11. rujna 2001. godine i donošenjem „Patriot Acta“.
Međutim, ovdje ćemo posvetiti retke jednom članu obitelji Bush o kojem se tek nedavno saznalo kako je uvećao moć i bogatstvo obitelji Bush: Prescottu Bushu.
Zahvaljujući dokumentima koji su dospjeli u ruke novinama The Guardiana 2004., dvojici bivših logoraša iz Auschwitza koji su podignuli tužbu protiv obitelji Bush te skidanjem oznaka „tajnosti“ s brojnih dokumenata američke Vlade, javnost je imala prilike saznati o njegovoj diskreditirajućoj prošlosti: 1) pomoći u financiranju dolaska nacista na vlast, 2) naglom povećanju moći i bogatstva obitelji Bush.
Obitelj Bush
Prescott Bush, osnivač političke dinastije obitelji Bush i senator, bio je smatran za jednog od kandidata za predsjednika SAD-a. Pohađao je Yale, gdje je, kao i njegovi preci i potomci, bio član tajnog i moćnog udruženja „Kosti i Lubanje“ (Skull&Bones). Bio je artiljerijski kapetan u Prvom svjetskom ratu te se oženio za Dorothy Walker, kćer Georga Herberta Walkera 1921. Njegov punac, već spomenuti George Walker, poznat kao investicijski bankar iz St. Louisa, 1924. pomogao je Prescottu da pokrene posao u New Yorku s Averillom Harrimanom, bogatim sinom željezničkog magnata E.H. Harrimana, koji je isto ušao u bankarski svijet. Jedan od prvih poslova koje je George Walker dao Bushu je vođenje United Banking Corporation (UBC). Prescott Bush je ujedno bio i jedan od osnivača kompanije, što pokazuje i popis direktora gdje je naveden kao jedan od 7 osnivača. Formalno je bio vlasnik jedne dionice UBC-a u vrijednosti od 125 $.
Obitelj Thyssen
August Thyssen, osnivač dinastije Thyssen, bio je jedan od najvećih donatora u potpori Njemačkoj u Prvom svjetskom ratu te su on i njegov sin Fritz 1920-ih osnovali mrežu prekooceanskih banaka i kompanija tako da njihov novac i imovina mogu biti poslani nazad u Njemačku i iz Njemačke u inozemstvo ako dođe u opasnost. 1926. g., kad je Fritz naslijedio poslovno carstvo, Njemačka je posustajala u ekonomskom oporavku.
Nakon što je čuo govor Adolfa Hitlera, Thyssen postaje fasciniran Hitlerom te pristupa NSDAP-u (Nacionalsocijalistička partija) te pomaže Hitleru doniravši 25,000 $ dok je stranka još bila samo skupina radikalnih nacionalista, što je i priznao u svojoj autobiografiji „Platio sam Hitleru“. Nekoliko puta je uskakao u pomoć Nacionalsocijalističkoj partiji. 1928. g. je kupio Barlow Palace u Ulici Brienner u Munichenu, koju je Hitler pretvorio u Brown House, sjedište NSDAP-a. Novac za ovu investiciju je došao iz prekooceanske banke Bank voor Handel en Scheepvarrt iz Rotterdama.
Prema navodima autora, Thyssen je bio fasciniran Hitlerom, navodeći njegov dar kao javni govornik i njegovu sposobnost da mobilizira i vodi mase; ipak najviše ga je impresionirala disciplina i red njegovih pristaša na okupljanjima, koja je podsjećala na vojnu disciplinu. Nakon sukoba s Hitlerom oko deportacije Židova u koncentracijske logore i protivljenja ratu, Thyssen bježi iz Njemačke 1941.g., ali je uhvaćen u Francuskoj te je tamo ostao u zatvoru sve do kraja rata.
Kako su američke i europske banke sudjelovale u izgradnji nacističkog ratnog stroja
George Herbert Walker, punac Prescotta Busha, 1919. godine organizira spajanje W.A. Harriman & Co sa britanskom bankom Brown Brothers, koju se tada smatralo za najveću investicijsku banku na svijetu, koje se dogodilo 1931. Averell Harriman, sin željezničkog magnata i bankar, te Fritz Thysen, 1923. su odredili da će Union Banking Corporation (UBC) iz New Yorka, osnovana 1924., rukovoditi fondovima koji su organizirali opskrbu novca preko Thyssenove Dutch Bank za američke investicije i poslovanje.
Thysseni su već bili vlasnici nekoliko financijskih institucija koje su im omogućili transfer novca iz Njemačke u Nizozemsku te dalje u SAD; konkretno su to bile August Thyssen Bank, čije je sjedište bilo u Berlinu te Bank voor Handel u Nizozemskoj. Za predsjednika UBC-a su imenovali Georga Herberta Walkera. Prescott Bush, koji je prije toga bio činovnik u banci W.A.Harriman od 1926.g., 1924. godine dolazi na čelo UBC-a te postaje direktor UBC-a od 1934. pa sve do 1943. Iste godine je imenovan i za potpredsjednika i partnera u Brown Brothers Harriman (BBH).
Do kasnih 1930-ih Brown Brothers Harriman, za koju se tada smatralo najvećom investicijskom bankom na svijetu, i United Banking Corporation, su kupili i poslali milijune dolara, zlata, nafte, čelika, ugljena i obveznica izdanih od strane Vlade SAD-a u Njemačku, pomažući time Hitleru u gradnji njegovog ratnog stroja. Prema dokumentima vlade SAD-a, sve dionice UBC-a su držane za korist korist članova obitelji Thyssen. Obje tvrtke su omogućile Thyssenu slanje novca u SAD iz Njemačke preko Nizozemske.
Thyssen, američki kapital i uspon nacističke industrije
Godine 1931. Thyssen prilazi NSDAP-u te postaje jedan od najvažnijih i najmoćnijih članova nacističkog vojnog stroja; u isto vrijeme Thyssen je na čelu German Steel Trusta, konzorcijuma čelične industrije osnovanog od strane Clarenca Dillona, američkog financijera i jednog od najutjecajnijih ljudi na Wall Streetu. Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Dillona je bio Samuel Bush, otac Prescotta Busha, djed Georga Herberta Walkera Busha i pradjed Georga Walkera Busha.
Nije bilo neuobičajeno i nezakonito poslovati s Thyssenovim kroz 1930-e te je većina najboljih američkih investicijskih poslova i poduhvata bilo u ulaganje oporavka njemačke ekonomije; ipak sve se mijenja nakon invazije na Poljsku u rujnu 1939. Čak i tada se moglo naći opravdanje da su Brown Brothers Harriman bili u „granicama svojih prava da održavaju poslovne vezne s Thyssenovim“ jer su SAD bile tehnički neutralne sve do kraja 1941. i napada na Pearl Harbour od strane Japana.
Hitlerovi anđeli u američkim bankama: istraga, sumnje i zapljene 1942.
Nevolja po poslovanje američkih poslovnih ljudi s Njemačkom je počela 30. srpnja 1942. kad je New York Herald-Tribune izbacio članak pod naslovom „Hitlerovi anđeli imaju 3 milijuna dolara u američkim bankama“. Velike zalihe zlata koje je UBC kupila podigle su sumnju da je ta banka ustvari paravan za Thyssena i ostale nacističke glavešine. Nema rasprave o činjenici da je Vlada SAD-a zaplijenila imovinu kontroliranu od strane Brown Brothers Harriman, uključujući UBC i Silesian American Corporation (SAC), u jesen 1942. prema Zakonu u zabrani trgovanja s neprijateljem. Ono što je sporno je da li su Harriman, Walker i Bush učinili išta više osim što su bili vlasnici tih kompanija na papiru.
Erwin May, povjerenik Riznice SAD-a i činovnik Ureda za zapljenu neprijateljske imovine je bio zadužen za pregled poslova koje je vodio UBC. Prva činjenica koja se pojavila je da Roland Harriman, Prescott Bush i ostali direktori nisu bili stvarni vlasnici dionica u UBC-u nego su ih samo „držali“ u ime Bank voor Handel. Začudo, nitko nije znao tko je bio vlasnik banke u Rotterdamu, uključujući predsjednika UBC-a.
„United Banking Corporation, osnovana 4.8.1924. u potpunosti je u vlasništvu Bank voor Handel en Scheepvaart N.V. of Rotterdam, sa sjedištem u Nizozemskoj“. Istraga nije donijela nikakve dokaze o vlasništvu te nizozemske banke. Gospodin Cornelis Lievense, jedan od predsjednika UBC-a tvrdi da nema nikakve spoznaje o tome tko bi mogao biti vlasnik Bank voor Handel, ali vjeruje da bi barun Heinrich Thyssem, brat Fritza Thyssena, mogao biti krajnji vlasnik.
May tvrdi da je banka bila mjesto gdje su nacisti čuvali svoju imovinu te je opisao mrežu tvrtki i banaka koje su se rasprostirale preko UBC-a kroz cijelu Europu, Ameriku i Kanadu te kako se novac iz banke voor Handel prebacivao na račune ostalih kompanija preko UBC-a. Do listopada May je ušao u trag neameričkih članova odbora te je otkrio da je Nizozemac HJ Kouwenhoven- koji se sastao s Harrimanom 1924. g., da bi osnovali UBC- imao još nekoliko drugih funkcija u raznim kompanijama; osim što je bio vodeći direktor u voor Handelu također je bio direktor August Thyssen bank u Berlinu te direktor kompanije koju je osnovao Fritz Thyssen, Union Steel Work, holding kompanije (pravna osoba koja drži ili trajno sudjeluje u vlasništvu i upravljanju drugih, pravno samostalnih poduzeća) koja je kontrolirala i upravljala sa Thyssenovim carstvom čelika i ugljena u Njemačkoj.
Unutar par tjedana Homer Jones, tadašnji šef Ureda za zapljenu neprijateljske imovine, je poslao dopis izvršnim članovima Ureda da bi Vlada SAD-a trebala zaplijeniti i blokirati UBC i njenu imovinu. Jones je također naveo imena direktora banke u dopisu, uključujući i Prescotta Busha; nadalje navodi da su „dionice gore navedene banke u posjedu navedenih pojedinaca u ime Banke voor Handel iz Rotterdama u Nizozemskoj, koja je u vlasništvu jednog ili više članova obitelji Thyssen, državljana Njemačke i Mađarske. 4000 dionica je u rukama ljudi za koje se smatra da su neprijatelji SAD-a te su stoga pod nadležnošću Ureda za zapljenu neprijateljske imovine“.
Američke korporacije koje su tajno financirale Hitlera
Skriveni detalji o vezi UBC-a i nacista
Federalna Vlada SAD-a nije prekinula operaciju financiranja Hitlera i nacista od strane Busha i Harrimana sve do 1942. godine. Nakon rata, kongresno saslušanje je otkrilo da je German Steel Trust, najveća korporacija vezana za industriju i u vlasništvu Fritza Thyssena, u suradnji s UBC-om utjecala na visok rast njemačkog BDP-a i proizvodnju metalnih proizvoda i eksploziva.
Ovlaštenje potpisano od Ureda za zapljenu neprijateljske imovine, koje je objavljeno šturo u vladinim arhivskim spisima i knjigama te držano izvan medijske pozornosti, ne objašnjava ništa o vezi s nacistima; samo kratko objašnjenje da je „Union Banking Corporation vođena za interese obitelji Thyssen iz Njemačke te za državljane Mađarske i drugih određenih neprijateljskih zemlja.“
Autor: Ivan Toth
Ivan Toth je ugledni hrvatski pravnik i analitičar društvenih zbivanja.
