Autor: Matija Šerić
Više je nego zastupljena ilegalna trgovina oružjem. Štoviše, režim Kim dinastije naširoko je poznat ne samo po švercu konvencionalnog oružja, nego i po širenju nuklearne i balističke tehnologije diljem svijeta. Godine 2001. prodaja balističkih projektila dosegla je 560 milijuna dolara. U pravilu, radi se o kooperaciji s režimima koji su u sukobu sa SAD-om i kolektivnim Zapadom.
Širenje nuklearne i balističke tehnologije
Iran je jedan od najdugovječnijih partnera. Sjeverni Korejci su pomogli Irancima u razvoju balističkih projektila Shahab, koji se temelje na sjevernokorejskim balističkim projektilima Nodong. Zabilježena je razmjena znanja dvije strane o raketnim motorima, dometima i sustavima navođenja. Slično tome, Pjongjang je intenzivno surađivao s Islamabadom. Znanje o Nodongu je postalo preduvjet za stvaranje pakistanskih projektila Ghauri. Zauzvrat je Pakistan DNRK prenosio tehnologiju obogaćivanja uranija, što je bilo ključno za sjevernokorejski nuklearni program. Odvijala se suradnja i s Egiptom, Sirijom, Libijom, Mjanmarom i drugim državama.
UN bezuspješno pokušava ukrotiti ilegalnu vojnu trgovinu
Nakon prvog nuklearnog pokusa iz 2006. godine, međunarodne sankcije su nastojale ograničiti ili spriječiti Sjevernu Koreju u izvozu raznih vrsta oružja, materijala i tehnologije. UN-ove sankcije zabranjuju trgovinu svim oružjem, uključujući teško i lako oružje. Međutim, rezultati su izostali. Pjongjang je razvio opsežnu i kompliciranu mrežu trgovine oružjem u pokušaju da zaobiđe sankcije i koristi lažne tvrtke i veleposlanstva za te namjene. U izvješću UN-a iz 2014. Sirija, Mjanmar, Eritreja, Tanzanija, Etiopija, Somalija i Iran su osumnjičeni da su kupovali oružje od Sj. Koreje.
Kibernetički kriminal
Demokratska Narodna Republika Koreja uvelike se koristi alatima kibernetičkog kriminala kako bi ostvarila neke svoje važne interese. Doduše, nije u tome jedina. Kibernetičkim napadima se koriste mnogobrojne države kako bi oštetile internetsku infrastrukturu neprijateljske zemlje. To jest, jedna država napada drugu kako bi vršila upade u javne i komercijalne mreže u svrhu vojne, industrijske, političke i gospodarske špijunaže. DNRK je također upletena u takve operacije, ali koristi kriminal u kibernetičkom prostoru za klasičniju kriminalnu svrhu: stjecanje dobiti.
Kibernetička pljačka u kojoj je ukradeno 100 milijuna dolara od ciljane 1 milijarde dolara iz Bangladeške banke putem Banke federalnih rezervi New Yorka, bila je povezana s DNRK. UN-ovo izvješće pokazuje da su sjevernokorejski hakeri izravno ukrali 50 milijuna USD u kriptovaluti 2020. godine, što je vjerojatno usmjereno u sjevernokorejski nuklearni program. Druga izvješća iz travnja 2022. povezuju DNRK s krađom kriptovaluta vrijednima 615 milijuna dolara. Sva izvješća sugeriraju da je DNRK ukrala milijarde dolara u kriptovaluti.
„Kreativne“ krijumčarske aktivnosti
Osim spomenutih aktivnosti, postoje indicije da se Sjeverni Korejci bave i drugim, „vrlo kreativnim“, ili bizarnim ilegalnim radnjama kako bi napunili džepove svoje političke elite. Dobri primjeri su krijumčarenje zaštićenih životinjskih i biljnih vrsta. Sjevernokorejski diplomati (njih 18 u zadnjih 30 godina) bili su uhvaćeni sa stotinama kilograma slonovih kljova i rogova nosoroga. Sjevernokorejski prebjezi također su prijavili krijumčarenje rogova nosoroga i slonovače iz zemalja poput Angole, Etiopije, Demokratske Republike Kongo, Južne Afrike i Mozambika.
Takva ilegalna aktivnost smatra se niskorizičnom, ali vrlo isplativom za Kimov režim. Drago kamenje poput zlata također se prodaje na crnim tržištima od strane pripadnika Kimova režima. Prevare u osiguranju također su nešto u čemu se režim dobro ispraksirao. Smatra se da su lažno prijavljene nesreće, kao što je pad helikoptera 2005. i incident s trajektom 2006. godine DNRK, donijele dobit od 150 milijuna USD samo 2006.
Trgovina ljudima
Svakako je najtužnija spoznaja da su ljudska bića također još samo jedna roba u mreži ilegalne trgovine Pjongjanga. Još je 2007. američki State Department označio Sj. Koreju s još 11 država trgovcem ljudima razine tri, a u isti razred ju je svrstao za 2025. godinu. Države na razini 3 su najgore rangirane te one ne ispunjavaju niti minimalne standarde za sprečavanje trgovine ljudima. Ondje se nalaze države poput Afganistana, Mjanmara ili Eritreje. Kroz svoju mrežu zatvoreničkih radnih logora, ilegalni angažman sjevernokorejskih radnika u inozemstvu (mongolski rudnici, sječa šume u Rusiji i slični radovi u Poljskoj, Srednjoj Aziji, Africi, itd.), prodaju sjevernokorejskih mladenki u Kinu (također muškaraca i žena i druge zemlje kao seksualno roblje) režim trguje ili zarađuje na svojim ljudima.
Težak rad u logorima
U domaćim radnim logorima, svi zatvorenici, uključujući djecu, podvrgnuti su prisilnom radu dugi broj sati u teškim uvjetima, uključujući sječu drva, rudarstvo i poljoprivredne aktivnosti. Vlasti, naravno, zarađuju od toga te se proizvedena dobra često prodaju na crnim tržištima. Izvješća pokazuju da politički zatvorenici podnose teške uvjete, uključujući slabu prehranu i manjkavu medicinsku skrb te brutalne kazne. Mnogi zatvorenici su se razboljeli ili umrli, zbog teških uvjeta rada, neadekvatne hrane, batina, nedostatka medicinske skrbi i nehigijenskih uvjeta.
