Autor: Matija Šerić
21. stoljeće obilježio je uspon globalizacije koji je promijenio svijet u svakom smislu pa tako i u gospodarskom. Počela su vrijediti nova pravila i novi uvjeti poslovanja. Kako bi države bile gospodarske konkurentne na svjetskom tržištu, potrebno je da vlade i menadžeri javnih i privatnih poduzeća u vremenima stalnih promjena i nesigurnosti budu kreativni i inovativni. Jedinstven naglasak treba staviti na proces kontinuiranog unapređivanja budući da globalizacija donosi kontinuirane promjene. Ono što je bilo dobro jučer, ne mora nužno biti dobro danas.
Globalizacija je pridonijela nestanku uobičajenih granica između nacija, država, kultura, tehnologija. Svi moderni akteri (pojedinci, kompanije i države) povezani su kao nikada ranije. U posebnom zahtjevnom položaju su se našle male države kao što su Mađarska, Slovačka, Hrvatska, Srbija, koje ne smiju dopustiti da u gospodarskom smislu budu pregažene i istisnute od velikih divova poput Kine, Indije, SAD-a, Japana ili Njemačke.
Država kao korporacija
Da bi u modernom globaliziranom svijetu nacionalna država bila konkurentna, tj. imala konkurentno gospodarstvo, treba se na svojevrstan način transformirati u javnu korporaciju. Kako bi u tome uspjela, država treba ispuniti sljedeće pretpostavke:
- potrebno je osigurati transparentnost u djelovanju javnih institucija kako bi se štitili javni interesi,
- treba prihvatiti i uskladiti međunarodne standarde: financijske i druge,
- nužno je eliminirati pojave mita i korupcije u samom začetku,
- moraju postojati slobodni mediji,
- vlast treba biti demokratična, legitimna i fleksibilna.
Relokacija i outsourcing
Globalizacija kompanija, roba, proizvoda, kapitala, tehnologija, informacija, znanja i potrošača promijenila je prirodu međunarodne konkurentnosti: skoro sve se može proizvesti bilo gdje i lokacija postaje nevažna. U isto vrijeme, vodeće svjetske korporacije premještaju svoja središta za istraživanje i razvoj na strateški važna mjesta za njihove industrije (najčešće razvijeni gradovi i inovacijska središta), a proizvodne pogone premještaju u države gdje se nalazi jeftina radna snaga (Kina, Pakistan, Bangladeš, Južna Afrika).
Industrijski parkovi i infrastruktura
Sve se više pozornosti pridaje industrijskim parkovima (inovativnim središtima ili znanstvenim parkovima) koji nude različite usluge za rad u inkubatorima novih tvrtki čija proizvodnja počiva na novim visokim tehnologijama. Veliku vrijednost ima i razvijena infrastruktura a najviše od svega visoko obrazovana i vješta radna snaga. Poticanje unapređenja kvalitetnih ljudskih potencijala od strane vlade u obliku redovitog i cjeloživotnog obrazovanja ključna je podloga za osnaživanje konkurentnosti i uspješnog gospodarskog razvoja nacionalne države. Kako bi se ostvario odličan poslovni rezultat u globalnoj tržišnoj utakmici, potreban je novi koncept razmišljanja i rješavanja problema koji se zasniva na: kreativnosti, znanju i inovativnosti.
Uloga znanja
Znanje je krucijalan strateški resurs u 21. stoljeću. Ono se mora kontinuirano razvijati kako bi moglo pratiti globalizacijske trendove. U globalnom gospodarstvu sudionici na tržištu moraju pronaći rješenja koja će stvoriti vrijednosti koje će donijeti profit. Neke države su sposobne u tome a neke nisu. Da bi država bila globalno konkurentna njen javni i privatni sektor treba biti efikasan, brz, prilagodljiv i spreman na nove izazove i prijetnje zato što je globalizacija stalan proces koji mijenja postojeće postavke i rezultira zahtjevom za kreiranjem novih vrijednosti.
Digitalizacija i deregulacija
Globalizacija sa sobom nosi trendove digitalizacije i deregulacije koji mijenjaju ravnotežu snaga među poduzećima, državama i pojedincima. U moderno doba kretanja na tržištima su transparentna, a kako bi se ostvario uspjeh na globalnom tržištu potrebno je kreirati nešto novo jer se na globalnom tržištu teško razlikovati od ostalih. Nužno je napraviti nešto novo u vidu ideja, projekata, planova, realizacije. Zato je za konkurentnost osim znanjem i edukacijom potrebno raspolagati i s globalno relevantnim vještinama. Međutim, ako znanje i obrazovanje ne budu upotrijebljeni u pravom trenutku na pravoj lokaciji, oni neće polučiti željeni učinak. Upravo zato treba posjedovati vještine fleksibilnosti i adaptibilnosti jer će se jedino s njima ostvariti konkurentna prednost.
Institucionalni okvir
U uvjetima globalizacije, tržišna konkurentnost ovisi i o institucionalnim okvirima. Institucionalni okvir može i ne mora pružiti mogućnosti za razvoj spomenutih vještina koje su sastavnice konkurentnosti. Potrebno je restrukturiranje postojećih i osnivanje novih institucija koje će omogućiti institucijsko inoviranje koje će biti podrška konkurentnosti. Institucionalni okvir može biti originalno stvoren ili može biti naslijeđen od država prethodnica. U drugom slučaju radi se o državama kao što su one u procesu tranzicije, u istočnoj Europi (Rumunjska, Bugarska, Srbija, Hrvatska). Države u tom slučaju biraju kako će preoblikovati svoj zastarjeli okvir kako bi bile tržišno konkurentne. Praksa pokazuje kako je to iznimno težak zadatak.
Institucionalni okvir koji pogoduje tržišnoj konkurentnosti manifestira se kroz fleksibilno tržište rada, laku mogućnost zaposlenja, prikladnu razinu socijalne sigurnosti i zaštite zaposlenika, sustavno poticanje ulaganja u obrazovanje, privlačenje novih obrazovanih kadrova i sprečavanje „odljeva mozgova“.
Fleksibilnost radnika i država
Najkonkurentniji radnici na tržištu rada su oni koji imaju znanja i vještine koje se trenutno na tržištu rada traže. To znači biti fleksibilan. Radnici trebaju kontinuirano usavršavati svoja znanja i vještine tijekom cijeloga radnog vijeka kako bi uvijek bili u stanju zapošljivosti. To je direktna posljedica utjecaja globalizacije na konkurentnost radne snage. Isto pravilo vrijedi i za države koje da bi opstale u tržišnoj utakmici i zadržale sposobnost natjecanja: moraju se usavršavati, prilagođavati i mijenjati. U globaliziranom svijetu u kojem je uspjeh vezan za konkurentsku prednost, ne znači da jednom stečena prednost biva trajna karakteristika. Točnije, konkurentska prednost se mora izgrađivati prema globalnim izazovima i specifičnim promjenama.
