Nakon raspada Sovjetskog Saveza i osamostaljenja Ukrajine 1991. ukrajinska vlada pokrenula je napore za tranziciju gospodarstva s planskog na tržišno. Proces tranzicije stvorio je ozbiljne gospodarske teškoće i bijedu u zemlji. U prvom desetljeću ukrajinske neovisnosti skoro 80% stanovništva bilo je gurnuto u stanje siromaštva. Nezaposlenost je rasla galopirajućom stopom, pri čemu je 1997. nezaposlenost žena porasla na nevjerojatnih 64%. Gospodarski krah učinio je naciju ranjivom i prisilio mnoge žene da uđu u pakleni svijet prostitucije i trgovine ljudima kako bi si uspjele osigurati kakve takve financijske prihode.

S vremenom kako su godine prolazile, a Ukrajina bila i ostala siromašna zemlja, prostitucija je postala svojevrsni neželjeni zaštitni znak i brend suvremene Ukrajine. Ukrajina kao zemlja ima brojne prednosti i vrline kao što su: poljoprivreda („žitnica Europe“), jedinstvena arhitektura, bogata povijesno-kulturna baština, prelijepi krajolici, tradicionalna ukrajinska kuhinja i to nije upitno. Međutim, prva asocijacija mnogima u svijetu na Ukrajinu upravo je ona negativna – prostitucija. Treba iskreno priznati kako se ta negativna konotacija nije pojavila nedavno jer su i u vrijeme Hladnog mnoge siromašne Ukrajinke bježale iz SSSR-a te su bile uvučene u svijet prostitucije u zapadnoj Europi, ali i u Jugoslaviji.

Prostitucija – problem koji se ne rješava

U Ukrajini je prostitucija formalno ilegalna, ali se u praksi naširoko tolerira a vlada je većinom ignorira. U siječnju 2005. Verhovna rada izglasala je strože kazne za trgovinu ljudima i prisilnu prostituciju jer su prijašnji zakoni koji su kriminalizirali organiziranu prostituciju imali malo učinka. Međutim, stanje se nije popravilo. Rezultati su ostali slabi jer su zakoni provođeni djelomično i neodlučno, a skoro 70% osuđenika za trgovinu ljudima je oslobođeno služenja zatvorske kazne. Kako se zemlja otvarala svijetu, a posebice nakon Europskog nogometnog prvenstva 2012. kojeg je Ukrajina organizirala zajedno s Poljskom, seks turizam je doživio veliki uzlet.

Ukrajina je postala destinacija koju pohode mnogi bogati strani turisti iz Europe, SAD-a i drugdje zbog „jeftinih“ i „lakih“ žena. Prije Europskog prvenstva neki su političari zagovarali legalizaciju prostitucije kako bi se uveo red u taj biznis u kojem se okreće veliki novac i kako bi osobe koje se time bave imale bolju medicinsku skrb i kako bi se prikupili novi porezni prihodi. Međutim, legalizacija se nije dogodila. Uz to, ukrajinska feministička organizacija Femen održavala je prosvjede protiv prostitucije prije i tijekom Europskog prvenstva o čemu je snimljen dokumentarac pod nazivom Ukrajina nije bordel iz 2013.

Široko rasprostranjena djelatnost

Upravo je Ukrajina bila jedna od najpopularnijih europskih destinacija za seks turizam prije ruske invazije 2022. Prema Javno zdravstvenom centru kojim upravlja ukrajinska vlada, do invazije prostitucija je bila široko razgranata u zemlji s oko 53.000 seksualnih radnica. Prema Ukrajinskom institutu za socijalne studije, prije izbijanja ukrajinske krize 2014. najviše seksualnih radnica nalazilo se u Kijevskoj oblasti (oko 10 tisuća), oblasti Odese (oko 6 tisuća), u oblasti Dnjipropetrovska (oko 3 tisuće), a potom su slijedile oblasti Donjeck, Harkiv i Krim. Istraživanje ukrajinskog Državnog zavoda za obitelj i mladež pokazuje da je za mnoge žene seksualni rad postao jedini izvor prihoda: više od 50% njih uzdržava svoju djecu i/ili roditelje.

Često su maloljetne djevojke prisilno uvučene u svijet prostitucije. Najčešće takve djevojke dolaze iz najsiromašnijih slojeva društva. Mnoge od njih nemaju svoje obitelji ili su im obitelji socijalno problematične – roditelji su ovisnici o alkoholu ili narkoticima. Godine 2016. oko 10% žrtava trgovine ljudima u Ukrajini bilo je adolescentske dobi. Oko 10% tinejdžerske populacije koja je živjela na ulici bez svojih obitelji pružala je seksualne usluge drugim muškarcima u zamjenu za novac ili hranu.

Ukrajinke – žrtve međunarodne trgovine ljudima

Ukrajina je postala obećana zemlja za međunarodne mreže trgovine ljudima koje žele pronaći lokalne žene i djevojke da bi ih odvele da za njih rade širom svijeta. Od svih republika bivšeg SSSR-a Ukrajina je najveća žrtve trgovine ljudima. Godine 1998. ukrajinsko Ministarstvo unutarnjih poslova procijenilo je da je 400 tisuća Ukrajinki bilo žrtva trgovine ljudima tijekom prethodnog desetljeća, dok drugi nevladini izvori navode i veće brojke.

Prema UN-ovoj Međunarodnoj organizaciji za migracije, više od 500 tisuća ukrajinskih žena bilo je uključeno u trgovinu ljudi na Zapadu od 1991. do 1998. Prema jednom istraživanju iz 2016., ukrajinski državljani čine 80% osoba kojim su trgovci ljudima „trgovali“. 60% njih bile su žene. Žrtve seksualne trgovine uglavnom su djevojke u dobi od 17. do 26. godine života.

U Poljskoj je i prije ruske invazije boravilo mnogo ukrajinskih prostitutki. Procjenjuje se da je njihov broj iznosio između 10 i 20 tisuća. Veliki broj ukrajinskih seksualnih radnica nazočan je na popularnim odredištima u Europi (npr. Nizozemska, Njemačka, Španjolska, Grčka, Turska), ali i drugdje (UAE, Tajland, Južna Koreja, Japan). Ukrajinske seksualne radnice su najveća skupina stranih žena u Turskoj koja se bavi prostitucijom i druga najveća skupina stranih žena uključena u prostituciju izvan američkih vojnih baza u Južnoj Koreji. 80% žrtava bilo je nezaposleno prije nego što je napustilo Ukrajinu.

Trgovci ljudima obilato koriste lošu socio-ekonomsku sliku kako bi regrutirali žene u svijet prostitucije. Mnoge djevojke su trgovci ljudima uvjerili da napuste domovinu i odu u inozemstvo zahvaljujući obećanju o velikoj zaradi. Kriminalci lažu svojim žrtvama da će raditi kao masažerke, plesačice ili prodavačice u trgovinama. Žrtve obično napuštaju svoju domovinu s legalnim dokumentima kao što su putovnica i viza (u 70% slučajeva). Većina djevojaka prelazi granicu legalno, ali zato nakon što stignu na planirano odredište bivaju lišene slobode i zarobljene od strane makroa koji im oduzimaju dokumente i traže da zarade određenu svotu novca kako bi vratile „dug“ i otkupile svoju slobodu.

Ako uspiju otplatiti svoj „dug“, neke žene i same postaju trgovci ljudima. Takvih je nažalost mnogo. One se vraćaju u Ukrajinu i govore prijateljima da su zaradile velike količine novca te vrbuju nove žrtve. Naravno, mnoge od žrtava nikad ne uspiju otplatiti „dug“ i ne mogu izaći iz pakla prostitucije te ulaze u svijet droge i drugih ovisnosti kao što je alkoholizam.

Ruska invazija daje problemu novu dimenziju

Rusko-ukrajinski rat je znatno smanjio prihode seksualnih radnica i ozbiljno narušio programe pomoći kao što su liječenje ovisnosti o drogama i liječenje HIV-a. Prije ruske invazije, Ukrajina je imala velik broj osoba koje su živjele s HIV-om, a to je bio prioritet zdravstvenih službi u zemlji. Otprilike trećina osoba koje su primale pomoć u liječenju HIV-a ili ovisnosti o drogama pomoć više nije dobivalo do kraja ljeta 2022. Taj se broj otada dodatno smanjio na oko 20% primatelja pomoći. Rat je poništio godine napretka u zdravstvenoj skrbi. Većinom se radi o ženama koje se bave ili su se bavile prostitucijom. Usprkos tome što nemaju više adekvatnu zdravstvenu skrb, mnoge žene nemaju izbora nego da se nastave baviti najstarijim zanatom kako bi preživjele. Isto vrijedi i za muškarce koji se, doduše u daleko manjem broju, bave istim poslom.

U gradu Dnjipru, dobrotvorna organizacija Virtus 2022. godine registrirala je 2.300 seksualnih radnica, ali daleko više ih se preselilo u grad kako bi pobjeglo od borbi. Zbog narušenih opskrbnih lanaca, socijalni radnici imaju manje prezervativa za distribuciju. Širenje zaraze HIV-om je među najvećim brigama socijalnih radnika. Liječenje antiretrovirusnim lijekovima pomaže smanjiti prijenos s prostitutki na klijente, a time i unutar šireg društva. Međutim, tijekom rata, oko 40 ukrajinskih centara za liječenje HIV-a prestalo je s radom, otprilike polovica zbog štete od granatiranja.

Autor: Matija Šerić

Naslovna fotografija: Wikimedia Commons