Autor: Matija Šerić
Predrasude su poput nevidljivog vela koji obavija naše društvo – prisutne su svugdje, a često neprimjetne. Toliko su utkane u medije, razgovore i svakodnevni govor da je gotovo nemoguće izbjeći njihov utjecaj. Svaka osoba, barem jednom u životu, osjetila je njihov negativan učinak. Bilo kao žrtva tuđeg suda, bilo kao onaj tko ih nesvjesno ili svjesno širi.
Primjeri su svuda oko nas: “imigranti donose probleme”, “plavuše nisu previše bistre”, “žene su loše vozačice”, “Rusi su skloni alkoholu”… Te i slične tvrdnje nastaju iz potrebe da svijet pojednostavimo, da složenu stvarnost svedemo na lako razumljive obrasce.
Generalizacija tako postaje način da se pojedinac i društvo lakše snađu u moru različitosti — ali po cijenu istine i pravde. Jer predrasude nisu samo zablude. One su sjemenke nepovjerenja koje mogu izrasti u mržnju, diskriminaciju i podjele. I dok možda počinju kao bezazlene šale ili stereotipi, njihov stvarni učinak često je mnogo dublji i bolniji.
Definicija predrasuda
Predrasuda se obično konceptualizira kao stav koji poput drugih stavova ima kognitivnu komponentu (npr. uvjerenja o ciljanoj skupini), emocionalnu komponentu (npr. nesviđanje), i konativnu komponentu (npr. predispoziciju ponašanja da se odnosi negativno prema ciljanoj skupini). U svojem radu „Priroda predrasuda“, Allport je 1954. definirao predrasudu kao antipatiju utemeljenu na pogrešnoj i nefleksibilnoj generalizaciji. Ona se može osjećati ili izražavati. Predrasuda može biti usmjerena prema skupini u cjelini ili prema pojedincu zato što je on član te skupine. Većina istraživača nastavila je definirati predrasudu kao negativan stav, to jest antipatija.
Psiholozi su pretpostavili da, poput drugih stavova, predrasuda subjektivno organizira okruženje naroda i orijentira ga prema objektima i ljudima unutar tih objekata. Također, predrasuda služi drugim psihološkim funkcijama poput unapređivanja samopoštovanja i pružanja materijalne prednosti. Međutim, tamo gdje su se psiholozi fokusirali na predrasudu kao intrapsihički proces (stav koji pripada pojedincu), sociolozi su naglasili njene funkcije u skupini. Sociološke teorije naglašavaju visoko razvijene socijalne i strukturalne dinamike u odnosima među skupinama, posebno među rasnim odnosima. Sociolozi razmatraju dinamiku grupnih odnosa u ekonomskim i klasnim terminima – često isključuju individualne utjecaje.
Predrasude ukratko objašnjene
Predrasude – u službi „obrane“ kolektiva
Usprkos različitim pogledima, i psihološki i sociološki pristup zajednički teže prepoznati važnost kako skupine i kolektivni identiteti utječu na međugrupne odnose. Sociolog Blumer je npr. ponudio sociološki pristup koji je fokusiran na obranu pozicije skupine, u kojoj je grupno natjecanje u središtu razvoja i održavanja društvenih predrasuda. Poštujući rasne odnose Blumer je napisao: „Rasna predrasuda je obrambena reakcija na određeno izazivanje pozicija grupnih osjećaja… kao takva rasna predrasuda je zaštitno sredstvo. Njene funkcije, premda su kratkovidne, održavaju integritet i poziciju dominantne skupine.“
Predrasude kao mehanizam održavanja statusa quo
Nedavne definicije predrasuda premošćuju naglašavanje individualne razine psihologije i fokus na grupnoj razini sociologije te se koncentriraju dinamičnu prirodu predrasude. Npr. Eagly i Diekman smatraju predrasudu kao mehanizam koji održava status i ulogu različitosti između skupina.
No oni također naglašavaju kako individualne reakcije doprinose tom procesu. Ljudi koji odstupaju od tradicionalne uloge svojih skupina izazivaju negativne reakcije, dok drugi koji pokazuju ponašanja koja pojačavaju status quo izmamljuju pozitivne odgovore. Navedene složenosti kao i mnoge druge otežavaju formulirati jedinstvenu i sveobuhvatnu definiciju predrasude. Međutim, moguće je doći do sljedeće definicije koja se temelji na opsežnom sociološko-psihološkom istraživanju: predrasuda je stav na razini pojedinca (ili pozitivan ili negativan, najčešće negativan) prema skupini i njihovim članovima koji stvara ili održava hijerarhijski status veza između grupa.
Kategorizacija je način života svih ljudi
Ljudi ocjenjuju društvene kategorije na ovaj ili onaj način. To može biti za praktične svrhe (npr. pronalazak adekvatnog trgovačkog centra, koju crkvu posjetiti, na kojem igralištu odigrati rekreativnu sportsku utakmicu, u kojem redu stajati) ili za društvene svrhe (koju glazbu slušati, koje filmove gledati, s kim se družiti). Činjenica da ljudi imaju jasan konsenzus kako kategorizirati jedni druge većinu vremena je prirodna i ključna sastavnica u životu.
Negativnosti kategorizacija
Problem nastaje kada ljudski mozak koji koristi kategorizaciju da razlikuje stolove od stolica, noć od dana, rijeku od jezera, koristi iste mehanizme kako bi kreirao pretpostavke o sličnostima i različitostima među osobama. Ljudi generalno više opažaju sličnosti nego što one zapravo postoje među ljudima unutar neke iste kategorije (npr. starije osobe), i veće različitosti nego što ustvari postoje među onim osobama koje pripadaju različitim kategorijama (npr. između mladih i starih osoba). Osobe često rutinski prave pretpostavke o ljudima bazirane na tome kojoj društvenoj skupini pripadaju, ali takve su pretpostavke često pogrešne. Npr. starija osoba neće uvijek misliti i reagirati sporo, a mlada osoba neće uvijek misliti i reagirati brzo.
Predrasude – posljedica pojednostavljivanja svijeta
Prema društvenoj teoriji identiteta, ljudi nastoje cijeniti vrijednosne kategorije za koje osjećaju da im pripadaju (unutarnje grupe) više nego one za koje osjećaje da im ne pripadaju (vanjske grupe) zato što im to daje pozitivan osjećaj identiteta. Ta dva elementa kategorije i identiteta zajedno stvaraju snažnu osnovu za predrasude. Predrasude potječu iz nastojanja osoba da previše pojednostave različitosti između različitih kategorija i previše vrednuju unutarnju grupu kojoj pripadaju. Nadalje, dokaz kako ljudi kategoriziraju sebe i druge, i koliko vrijednosti pripisuju svojoj i drugim društvenim kategorijama, može reći puno o tome hoće li postojati mogućnost da izraze predrasude. Npr. način kako ljudi kategoriziraju vlastiti osjećaj nacionalne pripadnosti pokazao je utjecaj na predrasude prema imigrantima.
Društvene norme stvaraju tabue
Ljudsko ponašanje nije uvjetovano samo racionalnim donošenjem odluka. Društva su često dijelila vrijednosti i standarde prihvatljivog ponašanja koja bi članovi društva trebali slijediti. Kultura ili društvo rukovode ponašanjima i mišljenjima svojih članova prema dogovorenim očekivanjima i pravilima. Lista smjernica za ponašanje uobičajeno se odnosi na društvene norme i tabue. Norme i tabui imaju velik učinak na živote ljudi. Način na koji su ljudi ponašaju, oblače, jedu ili voze, kao i ponašanje u seksu i drugim dijelovima života, upravljano je normama i tabuima društva kojem pojedinac pripada. Antrolopozi često raspravljaju o tabuima pa su ih zato zabilježili i analizirali u različitim društvima, uključujući ona egzotična.
Drugi dio članka nalazi se ovdje.
Izvori:
Dovidio, J. F., Hewstone, M., Glick, P., Esses, V.M. (2013) “Prejudice, Stereotyping and Discrimination: Theoretical and Empirical Overview”, SAGE Publications Ltd; 1 edition
Fersthman, C., Gneezy, U., Hoffman, M. (2011) “Taboos and Identity: Considering the Unthinkable”, American Economic Journal: Microeconomics 3 (May 2011): 139–164,
https://www.britannica.com/topic/taboo-sociology
https://rai.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/1467-9655.14098
