U vremenima stalnih nemira, ratova, porasta ekstremizma i pojave agresivnog sekularizma, religija se često nalazi na meti. Mnogi promatrači religiju smatraju uzrokom nacionalnih i društvenih podjela. Međutim, takva percepcija je neupitno pogrešna. Religija, ako se provodi dosljedno, može biti važan most dijaloga i pomirenja različitih skupina. O važnosti religijske diplomacije razgovarali smo s dr. sc. Vedranom Obućinom, predsjednikom Centra za međureligijski dijalog.
– Što je religijska diplomacija? Kada se prvi put pojavila kao ozbiljan čimbenik u međunarodnim odnosima?
Religijska diplomacija predstavlja pristup u međunarodnim odnosima koji koristi religijske vrijednosti i institucije za promicanje dijaloga, mira i rješavanja sukoba. Ona se temelji na principima kao što su praštanje, zaštita vjerske slobode i promicanje uloge religija u javnom životu. Ova vrsta diplomacije često uključuje međureligijski dijalog i suradnju između različitih vjerskih zajednica kako bi se postigao mir i stabilnost u područjima gdje tradicionalna diplomatska metoda nije uspješna.
U prošlosti, religijske institucije kao što je Sveta Stolica bile su aktivne u diplomatskim aktivnostima, ali njihova uloga nije uvijek bila shvaćena kao dio moderne religijske diplomacije. Međutim, u novije vrijeme, sve veći broj zemalja i organizacija prepoznaje potencijal religije kao alata za postizanje mira i stabilnosti u svijetu. Prvi ozbiljni koraci prema modernoj religijskoj diplomatiji mogu se pratiti u kontekstu globalizacije i povećanog priznanja uloge religija u međunarodnim odnosima, što je posebno vidljivo u radu organizacija kao što je Sveta Stolica i u razvoju međureligijskog dijaloga.
– Koja je njena uloga i značaj u 21. stoljeću budući da u svijetu sve više vlada sekularizam?
Iako sekularizam sve više prevladava u svjetskim društvima, religijska diplomacija dobiva na važnosti kao sredstvo za promicanje mira, dijaloga i rješavanja sukoba. Njezina uloga uključuje nekoliko ključnih aspekata. Prvo, tu je međureligijski dijalog. Religijska diplomacija promiče dijalog između različitih vjerskih zajednica, što je posebno važno u područjima gdje tradicionalna diplomatska metoda nije uspješna. Ovi dijalozi pomažu u izgradnji povjerenja i razumijevanja među različitim religijskim i kulturnim zajednicama. Moja je definicija međureligijskog dijaloga da se radi o neformalnom procesu učenja o Drugome kako bi se na temelju tog znanja pozitivno transformirali odnosi. A upravo su ti odnosi važni.
Drugo, vjerski vođe i organizacije mogu imati ključnu ulogu u rješavanju sukoba, posebno onih koji imaju vjerski karakter. Primjerice, papa Franjo je bio uključen u nekoliko diplomatskih napora za mir i društvenu pravdu, kao što je posredovanje u postizanju sporazuma između SAD-a i Kube. Potom, religijska diplomacija često uključuje promicanje vjerske slobode kao temeljno ljudsko pravo. Ovo je posebno važno u državama gdje je vjerska sloboda ograničena ili ugrožena, a ima ih sve više.
Iako sekularizam prevladava u mnogim zemljama, religija i dalje ima značajan utjecaj na društveni i politički život. Sekularna država nije nužno suprotstavljena religiji; ona garantira religijske slobode i omogućava vjerskim zajednicama da aktivno sudjeluju u društvenim i političkim procesima. Stoga, iako sekularizam raste, religijska diplomacija zadržava svoj značaj kao sredstvo za promicanje dijaloga i mira u svijetu.
– Kako se religijska diplomacija razlikuje od klasične diplomacije?
Religijska diplomacija i klasična diplomacija imaju različite pristupe i ciljeve u međunarodnim odnosima. Klasična diplomacija se fokusira na promicanje nacionalnih interesa, ekonomskih ciljeva i političke stabilnosti između država. Ona uključuje pregovore o sporazumima, trgovačkim ugovorima i sigurnosnim pitanjima. Religijska diplomacija koristi religijske vrijednosti i institucije za promicanje mira, dijaloga i rješavanja sukoba. Ona često uključuje međureligijski dijalog i suradnju kako bi se postigao mir i stabilnost u područjima gdje tradicionalna diplomatska metoda nije uspješna. Klasična diplomacija obično uključuje profesionalne diplomate i državne institucije kao što su ministarstva vanjskih poslova i diplomatska predstavništva. Religijska diplomacija često uključuje religijske vođe, organizacije i institucije kao što su crkve ili vjerske zajednice, koje imaju značajan utjecaj na lokalne zajednice i mogu posredovati u sukobima. Klasična diplomacija koristi formalne pregovore, diplomatski protokol i međunarodno pravo kao glavne alate za postizanje sporazuma. Religijska diplomacija koristi međureligijski dijalog, moralni autoritet i vjerske vrijednosti kao sredstva za postizanje mira i pomirenja. Klasična diplomacija se obično odvija na državnoj ili međunarodnoj razini, uključujući pregovore između vlada i međunarodnih organizacija. Religijska diplomacija može djelovati na lokalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini, često fokusirana na zajednice i lokalne sukobe gdje religija ima snažan utjecaj.
– Je li religijska diplomacija uopće potrebna u vremenima kada sve veću moć imaju multilateralne organizacija kao što su UN, EU, OIC, ASEAN? Sve one stavljaju naglasak na religiju.
Religijska diplomacija ostaje potrebna i relevantna, čak i u vremenu kada multilateralne organizacije imaju sve veću moć i naglašavaju religiju, pa i u vrijeme kada njihova moć jenjava kao sada. Evo nekoliko ključnih razloga zašto. Iako multilateralne organizacije sve više uključuju religijske aspekte u svoje politike, one često djeluju na institucionalnoj razini i mogu propustiti lokalne ili kulturne nijanse koje su ključne za rješavanje sukoba. Religijska diplomacija, vođena vjerskim vođama i organizacijama, može pružiti dublje razumijevanje lokalnih zajednica i olakšati dijalog tamo gdje formalne institucije ne uspijevaju. Primjer je suradnja UN-a s organizacijama poput Religions for Peace, gdje religijski akteri pomažu u izgradnji mira, tolerancije i inkluzivnosti.
Sukobi koji uključuju religijske ili kulturne razlike često zahtijevaju specifičan pristup. Religijska diplomacija može poslužiti kao most između strana u sukobu, koristeći moralni autoritet i duhovne vrijednosti kako bi potaknula pomirenje. Primjer su Abrahamovi sporazumi između UAE-a i Izraela, koji su koristili religijske simbole za normalizaciju odnosa, iako su ujedno i politizirani. Multilateralne organizacije često se oslanjaju na političke ili sigurnosne mjere u borbi protiv ekstremizma, dok religijska diplomacija može djelovati preventivno kroz promicanje međureligijskog dijaloga i obrazovanja o toleranciji.
Religijski vođe često imaju moralni kredibilitet koji nadilazi političke interese. Njihova poruka može biti prihvaćenija od strane zajednica koje ne vjeruju državnim institucijama ili međunarodnim organizacijama. Religijska diplomacija ne zamjenjuje multilateralizam, već ga nadopunjuje. Na primjer, UN je kroz inicijative poput Saveza civilizacija (UNAOC) prepoznao važnost uključivanja religijskih aktera u svoje napore za mir i održivi razvoj. Dakle, religijska diplomacija nije konkurent multilateralnim organizacijama već njihov saveznik. U svijetu gdje su sukobi često ukorijenjeni u identitetima i vjerovanjima, religijska diplomacija nudi jedinstvene alate za izgradnju povjerenja, pomirenje i dugoročni mir.
– Koji su primjeri uspješnog korištenja religijske diplomacije u suvremenim međunarodnim odnosima?
U suvremenim međunarodnim odnosima, religijska diplomacija je bila uspješno korištena u nekoliko slučajeva. Evo nekih primjera. Papa Ivan Pavao II. je imao značajan utjecaj na pad Berlinskog zida i kraj hladnog rata. Njegova posjeta Poljskoj 1979. godine potaknula je nacionalni otpor protiv komunističkog režima i doprinijela demokratskim promjenama u Istočnoj Europi. U postkonfliktnom razdoblju, međureligijski dijalog je bio ključan za pomirenje i obnovu zajednica u Bosni i Hercegovini. Vjerski vođe su igrali važnu ulogu u promicanju tolerancije i izgradnji povjerenja među različitim etničkim i vjerskim zajednicama. Crveni križ i druge humanitarne organizacije često surađuju s vjerskim zajednicama kako bi pružile pomoć u kriznim situacijama. Ova suradnja koristi moralni autoritet i mreže vjerskih organizacija za dostavljanje pomoći u područjima gdje je potrebna. No, rezultati su često generacijski. Jedan poznati stručnjak u svjetskom međureligijskom dijalogu mi je rekao da je njegova statistika takva da religijska diplomacija ne postiže zadani cilj u 98 posto slučajeva. Ali onih dva posto su toliko uspješni da je vjera i nada ključna. No i sam proces može dovesti do promjena u društvu, čak i ako se zadani cilj sam po sebi ne ostvari.
– Može li religijska diplomacija igrati ulogu u rješavanju kriznih žarišta kao što su izraelsko-palestinski sukob i sunitsko-šijitsko rivalstvo na Bliskom istoku?
Religijska diplomacija može olakšati dijalog između židovskih, muslimanskih i kršćanskih zajednica kako bi se razumjeli i poštivali različiti vjerski stavovi o Svetoj zemlji. Ovo bi moglo pomoći u smanjenju napetosti i promicanju mira. Vjerski vođe mogu promovirati toleranciju i suživljavanje među različitim religijskim zajednicama, što bi moglo olakšati pregovore i postizanje trajnijeg mira. Sukob je djelomično vezan za religijska pitanja, kao što je status Jeruzalema i pristup svetim mjestima. Religijska diplomacija bi mogla pomoći u nađenju rješenja koja će uzeti u obzir vjerske osjećaje i zahtjeve obje strane. Suradnja vjerskih vođa s političarima je u tom smislu dvosjekli mač jer može pomoći međureligijskom dijalogu, ali ga i zloupotrebiti u političke svrhe. Stoga je oprez ključan.
Promicanje dijaloga između sunitskih i šijitskih vođa i učenjaka može pomoći u smanjenju napetosti i razumijevanju razlika između ove dvije glavne islamske grane. Religijska diplomacija može pomoći u prevenciji ekstremizma koji se temelji na religijskim razlikama, promovirajući tolerantnost i suživljavanje unutar islamske zajednice. Religijski vođe mogu podržati regionalnu suradnju između zemalja s većinskim sunitskim i šijitskim stanovništvom, što bi moglo dovesti do veće stabilnosti u regiji.
– Kako je nastao Centar za međureligijski dijalog i koji su njegovi ciljevi?
Centar za međureligijski dijalog, sa središtem u Rijeci, je inicijativa nekolicine stručnjaka u međureligijskom dijalogu iz Hrvatske, Sjedinjenih Država, Bosne i Hercegovine, Srbije, Egipta, Libanona i Pakistana. Osnovan je 2022. godine radi promicanja, razvoja i unaprjeđenja međureligijskog dijaloga; promicati razumijevanje, poštovanje i suradnju među ljudima; promicati pravdu, mir i pomirenje kroz vjerska učenja; suprotstaviti se zlouporabi vjere za opravdavanje represije, nasilja i sukoba; pretvoriti sukob u mir kroz vjersku izgradnju mira. Djelatnosti Centra za međureligijski dijalog su planiranje i izrada projekata; informirati javnost o međureligijskom dijalogu; održavati radionice o međureligijskom dijalogu, razvoju programa međunarodne suradnje; baviti se akademskim i znanstvenim istraživanjem međureligijskog dijaloga; izdavanje knjiga, časopisa i web stranica; jačanje suradnje sa sličnim organizacijama u svijetu. U posljednje vrijeme se sve više bavimo odnosom religije i ekološke etike odnosno ekoteologije, jer promjene klime i degradacija okoliša su važni čimbenici sukoba i migracija.
– Koji su najveći uspjesi Centra u dosadašnjem djelovanju?
Centar ima godišnji forum koji se zove Mediteranski međureligijski forum. Ove godine održavamo četvrti forum. Do sada su se na forumu susretali teolozi i drugi znanstvenici na teme međureligijskog dijaloga, društvene pravde, ekološke etike, medija, sukoba, religijskog prava, povijesti. Ove godine će nam fokus biti na odnosu religije i medija, te religije i mora. Na tim forumima je sudjelovalo preko 50 ljudi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Italije, Austrije, Pakistana, Egipta, Sjedinjenih Država, Nepala, Turske, a sudjelovali su i predstavnici vjerskih organizacija u Primorsko-goranskoj županiji. Podupire nas Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija, kao i privatni donatori. Trenutno radimo i na dva priručnika za vjerske dužnosnike i zajednice. Jedan se tiče migracija, a drugi ekoteologije. Radimo i izvan Hrvatske, pojedinačno ili institucionalno, te se nadamo dobivanju većih projekata.
– Kakva je budućnost religijske diplomacije u narednom periodu?
Teško je predvidjeti što se sve može dogoditi u narednom razdoblju zbog tektonskih promjena u svjetskoj politici. No, ono što je daleko najvećem dijelu globalnog stanovništva kamen temeljac života jest religija. To znači da će religijska diplomacija i dalje raditi na postizanju harmonije među vjerskim učenjima i zbližavanju kroz tzv. Dijalog života i teološki dijalog, a stjecanjem povjerenja će se moći govoriti i o razlikama u svjetonazorima i tumačenjima. Vidimo da je religijska diplomacija iznjedrila mnoge dokumente o međusobnim priznanjima i dogovore o suradnji. No, ako to ne možemo vidjeti u svakodnevici, na lokalnoj razini, onda su ti dokumenti uzaludni trošak papira. Sve počinje od neformalnih odnosa između pripadnika različitih vjera, jer se tu gradi povjerenje i znanje.
Razgovor vodio Matija Šerić.
Naslovna fotografija: Novi list
