Iako se očekivalo da će američki predsjednički izbori 2024. biti najizjednačeniji ikad, nalik na izbore 2000., 2016. ili 2020. i da se pobjednika neće znati danima ili čak tjednima, sve je bilo jasno u izbornoj noći. Donald Trump je doslovno pomeo Kamalu Harris na izborima i ostvario premoćnu pobjedu. Bila je to najuvjerljivija pobjeda kandidata Republikanske stranke još od Ronalda Reagana i izbora 1984. Dogodio se crveni republikanski val i Trump je odnio pobjede u svim ključnim swing državama poput Pennsylvanije, Michigana, Wisconsina, Ohija, Georgije i Arizone. Trump je trijumfirao u svim swing državama osim New Hampshirea, što je briljantan rezultat.
Premda je na kladionicama Trump bio favorit nitko nije očekivao da će biti toliko uvjerljiv. Ukupni rezultat od 312 – 226 elektorskih glasova u korist Trumpa predstavlja ogromnu razliku. Možda je najveće iznenađenje to što je dobio i veći ukupan broj glasova i to 2,3 milijuna više od Harris. Pokazalo se kako su ankete medijskih kuća bile pogrešne. Poraz favoritkinje Harris zavrjeđuje pomniju analizu.
Neočekivana kandidatura
Nakon što je Joe Biden povukao iz kampanje 21. srpnja nakon katastrofalne izvedbe u debati 27. lipnja, njegova zamjenica Kamala Harris je brzo dobila potrebnu podršku ključnih struktura Demokratske stranke. Službeno je Harris 5. kolovoza postala predsjednička kandidatkinja. U stranci nisu smatrali da je potrebno održavati predizbore iako su mogli posegnuti za tom opcijom i održati ih u ekspresnom roku. Harris je imala određene adute kao kandidatkinja, a najveći su: nacionalna prepoznatljivost, iskustvo, boja kože (južna Azija i Jamajka) i skromno podrijetlo srednje klase. Međutim, imala je pregršt manjkavosti i nedostataka.
Neiskustvo konkurentne izborne utrke
Budući da dolazi iz savezne države Kalifornije u kojoj demokrati imati apsolutnu vlast, Harris je imala slabo iskustvo natjecanja s republikanskim kandidatima koji realno mogu pobijediti. To se dogodilo jedino 2010. na izborima za glavnog državnog odvjetnika Kalifornije. Tada je jedva pobijedila ozbiljnog i kvalitetnog republikanskog kandidata Stevea Cooleyja. Razlika je bila oko 74 tisuće glasova. Kao miljenica demokratske elite i budući da je živjela u demokratskoj tvrđavi Kaliforniji, Harris nikada nije morala pridobiti neodlučne birače i swing države. To je bio manjak iskustva koji ju je skupo koštao na izborima 2024.
„Nova generacija vodstva“
Započela je svoju tromjesečnu kampanju obećavajući „novu generaciju vodstva“. Privlačila je žene oko prava na pobačaj i nastojala je ponovo pridobiti birače iz radničke klase usredotočujući se na ekonomska pitanja poput rastućih životnih troškova i pristupačnosti stanovanja. U prvim tjednima svoje kandidature Harris je dobila vjetar u leđa od demokratima sklone javnosti i celebrity svijeta. Na prvi pogled činila se kao osvježenje nakon povlačenja nemoćnog Bidena. Međutim, pokazalo se da je početni val entuzijazma brzo ispario.
Harris se nije uspjela nametnuti kao novo lice jer to uostalom nije ni bila. Bila je Bidenova desna ruka (potpredsjednica), a mnogi birači bili su veoma nezadovoljni Bidenovim politikama. Rak rana administracije Biden-Harris bili su gospodarski problemi (inflacija i gubitak radnih mjesta) i imigracijsko stanje u zemlji (milijuni ilegalnih migranata koji su neometano prolazili južnom granicom SAD-a). Ta dva goruća problema Bidenova administracija nije znala riješiti na odgovarajući način, tj. nije ih nikada riješila.
Nezavidna situacija
Biden je osim samog početka mandata (prvih šest mjeseci) imao slab rejting kod birača (oko 40%) i većina Amerikanaca je smatrala kako njihova zemlja ide u pogrešnom smjeru. Mnogi su smatrali već 2021. kako Biden uopće nije sposoban biti u Ovalnom uredu s obzirom na sve slabije mentalno zdravlje. U takvoj nezavidnoj situaciji, Harris su bile vezane ruke i našla se u unaprijed gubitničkoj situaciji. Nije se mogla snažnije distancirati od Bidena jer to bi to značilo izdaju, što bi republikanci i Trump obilato iskoristili. Isto tako, ostanak uz Bidenovo naslijeđe je bio podjednako nedobar jer birači nisu bili zadovoljni njegovim radom. Harris je izabrala srednji put balansiranja između potpore Bidenu i naglašavanja svoje posebnosti kao kandidatkinje. To je bio logičan put, ali na koncu neuspješan. Jednostavno kazano, birače nije uspjela uvjeriti da bi vodila zemlju bolje od svog prethodnika. Negativnu percepciju Bidenove administracije Harris nije promijenila. Svojim nesmotrenim i bizarnim gafovima u intervjuima i na izborim skupovima, brzo je ugasila početno oduševljenje među demokratski orijentiranim biračima.
Prljava kampanja
Umjesto na predstavljanju svojih vizija i ideja Harris je najveći dio kampanje potrošila napadajući Donalda Trumpa. Odlučila se na prljavu kampanju vjerujući da će strah od Trumpa mobilizirati birači da njoj daju svoj glas. Kako je kampanja napredovala Harris je potegla argument da Trump predstavlja egzistencijalnu prijetnju američkoj demokraciji, predstavljajući sebe branikom koji će osigurati osobne slobode i zaštititi srednju klasu. Mnogi su desni i neutralni birači razmišljali dijametralno suprotno i vidjeli u Harris i demokratima želju za ukidanjem demokracije i nametanjem jednostranačkog poretka. U posljednjim tjednima i danima kampanje, u očaju nemogućnosti stjecanja prednosti u anketama, Trumpa je etiketirala fašistom i nacistom i nestabilnom osobom te se orijentirala na anti-Trumpovske republikance kako bi dobila podršku. Međutim, sve to nije bilo dosta za dovoljno. Moglo bi se reći kako je čak i odbilo mnoge birače.
Nedostatak vizije
Iako joj je izborna kampanja trajala samo tri mjeseca, da se Harris orijentirala više na sebe nego na mrskog protukandidata mogla je ostvariti znatno bolji uspjeh. Iako je i dalje upitno bi li odnijela pobjedu. Njena odluka da svjesno izbjegava intervjue tijekom prve polovice svoje kampanje stvorila je dojam da je ovisna o unaprijed napisanim govorima i kako nema vlastite stavove. To je samo pojačalo mišljenje njenih kritičara koji su je smatrali bezličnim kandidatom (aparatčikom) Demokratske stranke i američke duboke države. A treba dodati i nedostatak karizme. Čini se kako Harris nema šarm i gard liderice jer to Amerikanci nisu u njoj prepoznali.
Manjak snažne potpore stranačkih dužnosnika
Harris i njenom timu nedostajali su odnosi s ključnim izabranim dužnosnicima Demokratske stranke kao što su guverneri i gradonačelnici. Bilo bi poželjno da su demokratski političari kvalitetno predstavljali svoju kandidatkinju biračima u svojim izbornim okruzima jer bi tako ostvarila bi bolje rezultate. No, oni nisu dovoljno prezentirali Harris jer je mnogi nisu detaljnije poznavali. Pokazalo se kako više je od potpore celebrityja važna potpora stranačkih dužnosnika i aktivista na terenu. Takva potpora u svom pravom smislu je izostala.
Rat u Gazi
Rat u Gazi duboko je podijelio demokrate. Biden je čvrsto podržavao Izrael u ratu jednako kao i Harris i to ih je koštalo glasova američkih Arapa pogotovo u državama kao što su Michigan i Ohio. Još važnije, mnogi mladi su propalestinski i prodemokratski orijentirani i svaka potpora Izraelu je nosila štetu Harris koja nije mogla niti htjela odustati od strateškog partnerstva s Izraelom.
Loš ishod
Harris je izgubila potporu ključnih biračkih baza demokrata u odnosu na predsjedničke izbore 2020. Samo 53% žena glasalo za Harris, što je manje od 57% žena koje su dale glas Bidenu 2020. To je veliki poraz budući da je cijelu kampanju zagovarala ženska prava. Očekivalo se da će žene navaliti na birališta kako bi zaštitile svoja prava (točnije: jedno pravo, pravo na pobačaj), ali to se nije dogodilo jer očito žene nisu smatrale da su im prava ugrožena. Harris nije dobila većinsku potporu bjelkinja – samo 46% u odnosu na njih 53% koje su glasovale za Trumpa. Smanjio se i broj muškaraca koji je glasovao za Harris u odnosu na Bidena četiri godine ranije – pad s 48 na 42%. Harris je dobila 13% manje glasova Latinoamerikanaca, 2% manje crnačkih glasova i 6% manje glasova birača mlađih od 30 godina.
Summa summarum, nepromišljena kampanja uz brojne gafove i neracionalne poteze, doveli su do poraza Kamale Harris na predsjedničkim izborima. Demokrati će morati dubinski analizirati sve opisane procese kako bi mogli na međuizborima za američki Kongres 2026. ostvariti bolji rezultat kao i na predsjedničkim izborima 2028. Koliko god neugodno zvučalo, iz poraza se puno više toga može naučiti nego iz pobjede. Međutim, izgledno je kako Harris neće dobiti novu šansu jer je svoju priliku prokockala. Bit će to neko drugo demokratsko lice.
Autor: Matija Šerić
Naslovna fotografija: Gage Skidmore, via Wikimedia Commons, licenca CC BY-SA 2.0
