Autor: Matija Šerić
U nogometu formacije igraju presudnu ulogu. Nije dovoljno imati samo kvalitetne igrače na svim pozicijama i dobru taktiku nego je igrače važno kvalitetno posložiti na terenu. Posljednjih 15–20 godina formacija 4-3-3 (uz različite prilagodbe ovisno o trenerima i igračima) postala je popularna i dominantna, zamijenivši 4-4-2 kao baznu postavku modernog nogometa. Danas je nogomet bez formacije 4-3-3 gotovo nezamisliv.
Od 4-4-2 do 4-3-3
Nogomet je jedan od sportova koji ne ostaje isti već se uvelike mijenja i evoluira kako prolaze godine, tj. različita razdoblja. Formacije su stavka koja se mijenja ovisno o prevladavajućem stilu i načinu igre. Recimo tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih formacija 4-4-2 je bila izrazito popularna u Engleskoj, ali i u ostatku nogometne Europe. Čak je i poznati engleski nogometni časopis nazvan „FourFourTwo“. Međutim, protivnički timovi su tražili načine kako se oduprijeti toj formaciji i stavljali su dodatnog igrača u sredinu terena. Tako je nastala formacija 4-5-1. U toj formaciji lijevi i desni veznjaci su forsirani više prema naprijed i postali su krilni napadači i tako se 4-5-1 preobrazila s vremenom u poznatih 4-3-3.
Sastav formacije
Po pozicijama formacija se sastoji od dva stopera, dva beka koji postaju krilni bekovi (tzv. wingbacks) i idu daleko sve do protivničkog šesnaesterca, tri veznjaka (dva kreativca i jedan destruktor ili obrnuto), dva brza i svestrana krilna napadača koji mogu igrati u širinu i jednog vrsnog golgetera. Dva stopera moraju biti izvrsni u kontroli lopte, duelima, na skoku i po mogućnosti u dodavanju dubinskih lopti prilikom napada. Stoperi se ponekad mogu repozicionirati i otići prema naprijed kako bi se veznjaci mogli duboko spustiti, preuzeti loptu i dati kvalitetno dodavanje u fazi izgradnje akcije.

Dominantna igra po bokovima
Prednost formacije je mogućnost atraktivne igre po bokovima. Bekovi ne samo da blokiraju protivničke napade već mogu ići daleko naprijed (npr. Anthony Davies i Achraf Hakimi), dok krilni napadači mogu ulaziti u šesnaesterac i zabijati golove (Leo Messi, Neymar). Kada krilni napadači ostaju široko, otvaraju prostor prema sredini u koji može utrčati ofenzivni vezni. S druge strane, kada krilo ulazi prema sredini, oslobađa prostor uz aut-liniju za beka koji se može priključiti napadu.
Velika prilagodljivost na sredini terena
Najveća prednost formacije 4-3-3 je njena prilagodljivost različitim situacijama. Formacija nudi pregršt opcija ovisno o postavljanju i sposobnosti tri vezna igrača. Svi poznavatelji nogometa znaju da utakmicu dobiva ona ekipa koja nametne dominaciju u sredini terena. Za učinkovito korištenje ove formaciju potrebno je imati kvalitetne veznjake koji mogu nametnuti ritam i čuvati posjed. Nužna su dva dobra zadnja vezna i jedna desetka, ili obrnuto, kako bi sredina bila kvalitetno osigurana kako u distribuciji lopte u napadu tako i u obrani.
Dvojica ofenzivnih veznih često zauzimaju pozicije u međuprostoru, odnosno utrčavaju između krilnih napadača i centarfora kako bi došli u priliku pucati po golu. S druge strane, kada momčad igra s dva povučenija veznjaka oni povezuju beka i stopera na svojoj strani terena s krilnim napadačem i centarforom, osiguravajući protok lopte prema naprijed. Uglavnom, trokut u sredini mora biti funkcionalan. Ako to nije moguće za momčadi je bolje da niti ni pokušavati igrati 4-3-3. Doživjet će krah koliko god imali dobre igrače na drugim pozicijama. To se dogodilo Brazilu na Svjetskom prvenstvu 2014. (poraz od Njemačke 7-1) i Barceloni 2020. u Ligi prvaka kada ju je deklasirao Bayer 8-2.
Prilog o formaciji
Uloga središnjeg napadača
Usamljeni centarfor nije biti lako. Odgovornost napadača je velika u svim formacijama, a pogotovo kada nema partnera kao u 4-3-3. Razlog ukidanja druge špice je to što centarfori u principu minimalno sudjeluju u fazi obrane, ali i u fazi napada njihov položaj je specifičan. Nekad centarfori nisu niti sudjelovali u igri osim u samoj završnici. U formaciji 4-3-3 to se mijenja. Središnji napadač se mora kretati široko po terenu tijekom izgradnje napada na strani gdje je lopta i pritom vezivati za sebe suparničkog stopera. U izgradnji igre centarfori se često vraćaju u sredinu terena kako bi stvorili višak, dok se u napadu povremeno malo povuku kako bi zbunili protivničku obranu i utrčali iz drugog plana.
Igra bez lopte
Iznimno je važna igra bez lopte. Igrači moraju biti fizički odlično pripremljeni kako bi mogli vršiti visok pritisak. Važno je da krila i bekovi dobro surađuju i pomiču se kako i lopta. U formaciji 4-3-3, kretanja bez lopte ključna su za otvaranje prostora i stvaranje linija dodavanja prema naprijed. U obrani je držanje pozicija jednako važno.
Fleksibilnost
Prednost formacija je njena fleksibilnost. Vrlo lako se može preobraziti u 3-4-3 (kada treba zabiti gol) i u 3-5-2 (kada je nužno obraniti se pod svaku cijenu). Na taj način trener može prilagođavati igru tijekom utakmice bez potrebe za zamjenom igrača. Naravno, da bi formacija 4-3-3 donosila rezultat klubovi moraju imati roster koji može kvalitetno pokrivati sve pozicije. Igrači moraju igrati na svojim prirodnim mjestima kako bi mogli dati optimalni doprinos, ali i razvijati se.
Mane
Manjkavosti formacije su upravo to što zahtijeva vrhunsku tjelesnu pripremljenost. Ako igrači zakasne i ostave prazan prostor (pogotovo na bokovima) to može biti pogubno, osobito u kontranapadima. Stoga je krucijalna uloga bekova koji fizički imaju težak posao. Ne smiju ostaviti stopere i vratara na streljani kada protivnik krene u protunapad. Isto tako, ako linije nisu dobro povezane može se dogoditi da centarfor bude izoliran od vezne linije i krila. To je katastrofalna situacija.
Izvrsnost ostaje
Formaciju 4-3-3 su proslavili treneri Pep Guardiola s Barcelonom, Bayernom i Manchester Cityjem, Jürgen Klopp s Liverpoolom i Mauricio Sarri s Napolijem. Danas većina momčadi igra u ovom formatu s manjim varijacijama, ali to je u biti to. Nema sumnje kako će u budućnosti nastati neka nova formacija, ali 4-3-3 danas je nogometni zakon kojeg nitko ne može ignorirati.



















