Autor: Matija Šerić
U svakodnevici koju živimo duboko u 21. stoljeću industrija zabave zauzima vrlo važno mjesto. Ljudi su opsjednuti filmovima, serijama, pjesama, ali i sportskim mečevima. Sport je danas važan dio showbiza iako je nastao prvenstveno kao rekreacija za mase u neka davna vremena. Danas je elitni sport unosan biznis, dok nažalost za male sportove malo tko prati. Elitni sport, kao što je recimo nogomet, dominira posvuda: u vijestima, reklamama, jumbo plakatima na ulici i u posterima u šoping centrima. Čak i osobe koje uopće ne zanima nogomet bivaju htjele-ne htjele izbombardirane nogometnim sadržajima.
I to možda ne bi bio pretjerani problem (ne treba zaboraviti kako postoje daleko važnije stvari za živote ljudi) da je taj sadržaj gledljiv i zabavan. Međutim, mnogo toga što se događa oko nogometa nije gledljivo, već je uvreda za inteligenciju. Dovoljno je navesti i ukratko prokomentirati samo neke opće poznate nogometne floskule da se vidi čitava besmisao cijele priče.
Floskula 1 – Danas svi igraju nogomet. Ovaj izraz koriste igrači i treneri poraženog tima kako bi se opravdali jer danas tobože „svi igraju nogomet“. Pritom nije jasno misle li na sve ljude na svijetu ili na sve nogometaše. Naravno, svi ljudi na svijetu ne igraju nogomet. Ukupno oko 250 milijuna ljudi globalno igra neki tip nogometa, a od toga 38 milijuna je igrača u klubovima. Budući da svijet broj trenutno 8 milijardi ljudi to znači da se njih oko 3% bavi nogometom, a manje od 1% je pod ugovorom. S druge strane, naravno da svi nogometaši igraju nogomet. Ne radi kao liječnici, profesori, inženjeri, dostavljači, građevinari. Uzimajući to u obzir, floskula ne drži vodu. Mogla bi se zamijeniti konstatacijom: „kolege su bile bolje“.
Floskula 2 – Moramo dati sve od sebe. Ovo je često korišten izraz prije utakmica koji je potpuno besmislen. Podrazumijeva se da svaki igrač i momčad uvijek teže najboljoj izvedbi. Uz to, nema nikakvu stratešku vrijednost niti daje konkretan uvid u plan igre. Korisnije bi bilo čuti kako se ekipa planira prilagoditi protivniku ili koje su ključne taktičke zamisli za pobjedu.
Floskula 3 – Dat ćemo/dali smo 110 posto. Prije i nakon utakmica, igrači i treneri žele naglasiti veliko zalaganje i trud koji će uložiti ili su uložili u nastup. Često se spominje brojka veća od 100 posto što je matematički nemoguće jer je jedno cijelo 100 posto. Umjesto nerealnih postotaka, bilo bi smislenije govoriti o konkretnim elementima igre poput trčanja bez lopte, pritiska na protivnika ili discipline u obrani.
Floskula 4 – Lopta je okrugla. Otrcana fraza se koristi kako bi se naglasila nepredvidivost nogometne igre. Da, nogomet je nepredvidiv, ali bio bi još nepredvidljiviji da se igra loptom u obliku kocke, valjka ili piramide. Iako fraza zvuči mudro, u stvarnosti ne pruža nikakvo objašnjenje. Naravno da je nogomet nepredvidiv, ali ne zato što je lopta okrugla, već zbog brojnih čimbenika poput taktičkih odluka, individualnih pogrešaka, odluka suca i sretnih okolnosti. Umjesto ponavljanja fraze, bolje bi bilo objasniti što je točno dovelo do neočekivanog ishoda – loša obrana, inspirirana igra pojedinca ili taktički potez trenera.
Floskula 5 – U početku smo dobro stajali na terenu. Treneri i igrači koristi izraz kada žele reći da su dobro igrali na početku utakmice i da se kasnije nešto dogodilo pa su zato izgubili. Izraz je promašen jer u stvarnosti oni nisu stajali na terenu, nego su trčali (ako su stajali sigurno su gubili na početku). Bilo bi daleko bolje reći nešto kao npr. „u početku je naša formacija odlično funkcionirala, ali smo se kasnije raspali“.
Najsmiješniji i najgluplji nogometni komentari
Floskula 6 – Igrat ćemo na gol više. Rečenica se nespretno koristi kako bi se naglasila napadačka orijentacija u nadolazećoj utakmici. Svaka utakmica se igra na gol više jer nema negativnih golova i tko ne zabije može izvući najviše 0-0 rezultat. Bilo bi bolje reći: „postavit ćemo ofenzivnu taktiku kako bi zabili što više golova“.
Floskula 7 – Penali su lutrija. Ova floskula je toliko korištena da je prihvaćena kao činjenica. Ipak, radi se o čistoj laži. Ne, penali nisu lutrija jer u njima presudnu ulogu igraju tehnika, psihološka priprema i analiza protivnika. Lutrija podrazumijeva potpunu slučajnost (kada npr. uplatim EuroJackpot ne mogu koristiti racionalnu tehniku), dok su penali vještina koja se može uvježbati. Najbolji izvođači penala (Cristiano Ronaldo, Harry Kane) imaju visoku realizaciju jer znaju gdje i kako pucati, dok vrhunski vratari (Emiliano Martínez, Mike Maignan) proučavaju navike izvođača i koriste strategiju prilikom odabira strane na koju će se baciti. Umjesto da se spominje sreća, treba priznati da su penali ispit tehnike, analite i emocija.
Floskula 8 – Svaki bod može biti odlučujući. Izraz se koristi kako bi se naglasila važnost svake utakmice u ligi, ali realno nije svaki bod presudan. Iako svaki osvojen bod ima ulogu u konačnom poretku, puno toga ovisi o broju utakmica u ligi. Ako je 30+ utakmica u jednoj sezoni, kiks u ponekoj utakmici se može nadoknaditi kasnijim pobjedama.
Floskula 9 – Ne bih se vadio na suce. Rečenicu ispaljuju treneri kao svojevrsni talisman nakon kojeg ipak kreće vađenje na suce. Suce uopće nisu trebali spominjati, nego su trebali kritizirati vlastite manjkavosti u igri, poput loše igre bočnih igrača.
Floskula 10 – Publika je bila naš 12. igrač. Naravno da publika ne igra nogomet i nema vrijednost jednog igrača. Svakako, podrška publike može dati poticaj igračima da se više trude na terenu, ali na koncu sve ovisi o 11 igrača na travnjaku. SSC Napoli, Celtic, Galatasaray i Liverpool imaju najstrastvenije fanove, ali usprkos tome su u prošlosti dugi niz godina bili bez ijednog trofeja. To upravo gledamo na primjeru Manchester Uniteda koji se već više od desetljeća muči usprkos svom „12. igraču“.
Navedene floskule samo su neke od najzastupljenijih u svakodnevici. Kao dijete kad sam ih slušao bilo je možda zanimljivo, ali kada jedno te isto slušam više od 20 godina tada to postaje pravo mučenje. Zato u pravilu izbjegavam najave uoči utakmice kao i kasnije analize u studiju i tako štitim svoj um od „mentalnog nasilja“. Trebali bi to za svoje zdravlje činiti i svi ostali pametni ljudi.
