Autor: Matija Šerić
Promjene su sastavni dio života pa tako i sporta, a sve više i nogometa. Iako je nogomet vrlo konzervativan sport u pogledu pravila igra i strukture nacionalnih i međunarodnih natjecanja, posljednjih godina događaju se određene promjene. Točnije, UEFA je organizacija koja provodi većinu promjena. Jedna od zamisli čelništva UEFA-e je lansiranje Konferencijske lige koja je zaživjela od sezone 2021/22. a traje i dalje. Idejni začetnik lige je Aleksander Čeferin, koji je predsjednik UEFA-e od 2016. Pod njegovim vodstvom, UEFA teži „demokratizaciji“ europskog nogometa kako bi omogućila većem broju klubova iz manjih jakih nogometnih zemalja sudjelovanje u europskim natjecanjima. Formalno, glavna tri motiva pokretanja lige bili su: 1) stvaranje platforme za klubove iz zemalja čiji se predstavnici rijetko uspijevaju plasirati u grupne faze Lige prvaka ili Europske lige; 2) ravnomjernija raspodjela prihoda među europskim klubovima – više novca za manje klubove; 3) podizanje kvalitete slabijih europskih liga.
Benefiti
Kako je Konferencijska liga ušla u četvrtu sezonu i postoji određeni vremenski odmak, mogu se konstatirati njene dobiti i manjkavosti. Što je točno donijela nova liga? Nogometni fanovi dobili su još jedno natjecanje gdje mogu gledati dodatne utakmice različitih europskih klubova. Nove utakmice su ujedno novi medijski sadržaji koji generiraju novac. Novac od televizijskih prava dijelom odlazi i klubovima te im pomaže u poslovanju. Europski klubovi srednjeg ranga poput Fiorentine i West Hama dobili su veću medijsku pozornost koju im redovito „kradu“ Inter, Milan ili Manchester City. Pojedini mladi igrači dobili su priliku za razvoj i da se dobro prodaju. Romin ofenzivac Nicolò Zaniolo u sezoni 2021./22. bio ključni igrač koji je Romi donio titulu. Svojim nastupima učvrstio je status jednog od top talenata talijanskog nogometa. Švicarski napadač Zeki Amdouni je u sezoni 2022./23. zabio sedam golova za Basel u Konferencijskoj ligi i svojim je igrama pomogao da se klub plasira u polufinale i tijesno izgubi od Fiorentine. Kasnije je Amdouni napravio transfer u Burnley, a trenutno igra za Benficu i ima veliki talent. Tu prednosti lige prestaju.
Trećerazredno natjecanje
Nesumnjivo, Konferencijska liga ima više slabosti nego prednosti. Iako apologeti hvale natjecanje jer daje priliku manjima klubovima da osvoje europski trofej (npr. West Ham i Olympiacos), neki kritičari pehar Konferencijske lige nazivaju „limenkom od trofeja“ koji nema gotovo nikakvu ili ima malu vrijednost. Iako nije jednostavno osvojiti bilo kakvo ozbiljno natjecanje, nema sumnje kako je vrijednost osvajanja Konferencijske lige upitna i višestruko manje vrijedna od osvajanja trofeja Lige prvaka ili Europske lige. Nedvosmisleno, natjecanje nosi status trećerazrednog, što ono zapravo i jest jer najjači europski klubovi igraju Ligu prava, a srednje jaki, poput Seville i Atalante, Europsku ligu. Zapravo, moglo bi se reći da nacionalni kupovi poput engleskog FA kupa ili španjolskog Kupa kralja imaju veću vrijednost. Zašto? Nagrada za osvajanje Konferencijske lige je plasman u sljedeću sezonu Europske lige. To se može ostvariti i putem nacionalnih kupova na manje kompliciran način, a uz to se igraju uzbudljive utakmice protiv elitnih klubova poput Barcelone i Manchester Uniteda.
Veliki „kradu“ slavu malima
Premda je zamišljeno da Konferencijska liga bude mjesto gdje će zasjati oni timovi koji to nisu imali priliku jer su brzo ispadali u Ligi prvaka ili Europskoj ligi, upitno je koliko se to realiziralo. Dosad je previše velikih momčadi iz prve i druge europske klase upalo u Konferencijsku ligu zbog loših rezultata u kvalifikacijama za Ligu prvaka ili zbog slabih rezultata u grupnoj fazi Europske lige. To se manje događa zbog promjene sustava natjecanja u sva tri europska natjecanja od aktualne sezone 2024./25., ali mnoge velike momčadi i dalje ulaze u Konferencijsku ligu nakon slabije sezone u domaćoj ligi. Dobar primjer ovo sezone je Chelsea koji redovito igra Ligu prvaka.
Proteklih sezona u Konferencijskoj ligi su igrali klubovi kao što su Tottenham, Lille, Ajax, Villarreal, Lazio, Roma, Marseille, Fenerbahče. To su sve europski velikani koji uglavnom igraju u Ligi prvaka ili Europskoj ligi. Njihov nastup, osobito klubova kao što su Chelsea, Tottenham i Roma, uvelike umanjuje mogućnost manjim klubovima da naprave iskorak. Roma je u sezoni 2021./22. osvojila naslov, a ove godine je očiti favorit Chelsea. Za razliku od njih, Tottenham je u sezoni 2021./22. ispao u grupnoj fazi jer se nije dovoljno posvetio ovom natjecanju. Dakle, veliki klubovi ako ozbiljno igraju Konferencijsku ligu bit će veliki favoriti za njeno osvajanje, s druge strane, ako natjecanju pristupe olako i diletantski, brzo će ispasti. To nije nikako dobra formula. U svakom natjecanju klubovi bi trebali igrati s najboljim postavama u tom trenutku, a ne stavljati pričuve ili isprobavati testne formacije i taktičke postavke. Za takve stvari trebale bi služiti prijateljske utakmice i treninzi.
Objašnjenje Konferencijske lige
Financijski podređen položaj
U kapitalističkom svijetu gdje je novac vrlo važan za klubove, treba istaknuti kako je zarada u Konferencijskoj ligi daleko niža od zarade u Europskoj ligi ili Ligi prvaka. To je posljedica njenog nižeg komercijalnog i marketinškog statusa. Prošle sezone ukupni nagradni fond Lige prvaka iznosio je nešto više od 2 milijarde eura, nagradni fond Europske lige 465 milijuna eura, a Konferencijske lige samo 235 milijuna eura. Pobjednik Lige prvaka (Real Madrid) dobio je otprilike 85 milijuna €, pobjednik Europske lige (Atalanta) 25 milijuna €, pobjednik Konferencijske lige (Olympiacos) 12 milijuna €. U te brojke ne ulaze prihodi od televizijskih prava i sponzora. Prihodi od televizijskih prava čine značajan dio zarade klubova, ali u Konferencijskoj ligi oni su znatno manji i iznose oko 250-300 milijuna eura po sezoni, u Europskoj ligi 1,1 milijardu eura, a u Ligi prvaka 3,5 milijardi eura.
Potencijalno restrukturiranje
Možda bi dobro rješenje bilo da se Konferencijska liga restrukturira tako da u njoj ne nastupaju klubovi iz top 5 liga (Engleska, Španjolska, Italija, Njemačka, Francuska), nego klubovi iz ostalih dijelova Europe. Tako bi do izražaja više došli klubovi iz Portugala, Nizozemske, Grčke, Turske, Škotske i drugih država. To se dobro vidjelo po tome što je grčki Olympiacos osvojio ovo natjecanje jer je imao veliku motivaciju. Možda bi bilo dobro da više klubova, a ne samo pobjednik, izbori plasman u sljedeću sezonu Europske lige. Npr. svi sudionici polufinala mogli bi postati sudionici sljedeće Europske lige. Međutim, možda bi najbolje od svega bilo ukinuće Konferencijske lige i uvođenje regionalnih liga koje bi ojačale klubove iz rubnih dijelova Europe. Tako bi mogla postojati Jadranska liga za klubove s područja bivše Jugoslavije, Skandinavska liga, Liga istočne i/ili jugoistočne Europe.
Ukidanje?
U svakom slučaju, ideja Konferencijske lige ovakva kakva se provodi u posljednje četiri sezone nije dobra. Nije se pokazalo da je donijela iole vrijedne benefite europskom nogometu. Ona daje priliku etabliranim klubovima koji se nisu uspjeli plasirati u elitnije rangove natjecanja, da osvoje nešto, ali mali klubovi i dalje ostaju mali. Dokaz su klubovi s područja Hrvatske, Srbije, BIH i Estonije koji se uglavnom niti ne uspijevaju plasirati u grupnu fazu Konferencijske lige. Definitivno treba tražiti nova rješenja. Čeferin i suradnici će morati pokušati osmisliti bolju ideju od postojeće. To bi moglo značiti i ukidanje ove neslavne lige.
