Autor: Matija Šerić

Nakon još jedne razočaravajuće sezone u kojoj Hajduk nije uspio osvojio naslov prvaka Hrvatske, a nije ništa napravio niti u Hrvatskom kupu, o Europi da ne govorimo, podvlače se crte. Pitanje je kakva će biti budućnost kluba u bliskoj i daljoj budućnosti. Očito je da klupska sportska politika ne valja budući da dva desetljeća Hajduk ne može osvojiti HNL, a u Europi ekspresno ispada. No, nije izgledno da će se uskoro mijenjati vlasnička struktura u kojoj formalno dominira Grad Split, a u praksi udruga Naš Hajduk. Mijenjat će se predsjednici, sportski direktori, treneri i najvažnije – igrači.

Pitanje budućnosti Hajdukovog najboljeg igrača, Marka Livaje, pitanje je svih pitanja. Treba li Hajdukov topnik i petu sezonu ostati u klubu koji ne može napredovati ili treba otići u inozemstvo? Koliko god emocije navijača bile jake, racionalni argumenti govore u priloge kako Livaja treba u svojoj 32. godini napraviti iskorak u karijeri i napustiti rodni Split.

Fenomenalne brojke

I ove sezone Livaja je bio briljantan. U trenutku pisanja teksta, u 33 nastupa (gotovo uvijek prvotimac) zabio je 18 golova i dodao 10 asistencija. Sudjelovao je u 61 posto golova i pritom zaradio samo pet žutih kartona. Usprkos tim fenomenalnim brojkama Hajdukova sezona je bila loša. Da je Dinamo imao pravu sezonu razlika bi bila 15-20 bodova. Na prvi pogled reklo bi se da bi sezona bila još i gora da nije bilo Livaje. Možda, pod uvjetom da je bio isti roster igrača. I tu dolazimo do problema.

Nevidljiva kočnica

Krucijalni problem Hajduka je to što se previše oslanja na svog glavnog igrača – koji je i playmaker i golgeter i vođa u svlačionici i na terenu. Sve se vrti oko Livaje na ovaj ili onaj način. To dobro znaju i svi Hajdukovi protivnici te zato uvelike umiju osujetiti Hajdukove napade. Statistika ne pokazuje koliko puta lopta nije došla do Livaje, koliko puta je bio blokiran od braniča ili nije dodao. Igra Hajduka je Livaji podređena 100 posto. Cjelokupna ofenzivna taktika bi prodisala kada se ne bi oslanjala na jednog igrača. To je prvi razlog zašto bi Livaja trebao otići.

Ne bi bio prvi slučaj da je klub napredovao nakon odlaska svoje najveće zvijezde. Primjera je pregršt. Odlazak Fernanda Torresa iz Atletico Madrida 2007. omogućio je upravi da kupi Diega Forlána, Simãa Sabrosu i druge igrače. Atletico je potom dva puta osvojio Europsku ligu (2010. i 2012.), La ligu (2014.) i odigrao dva finala Lige prvaka (2014. i 2016.). Sličan uspon je doživio Tottenham nakon odlaska Garetha Balea 2013. Vrlo brzo su se oporavili i postali uspješni. Nema sumnje, da bi se isto dogodilo Hajduku nakon odlaska prve zvijezde.

Financijski teret klubu

Iako je Livaja vrijedan igrač predstavlja veliki financijski teret za Hajduk koji je u ozbiljnim financijskim problemima. Formalni je minus kluba prošle godine iznosio 10 milijuna eura, u stvarnosti je možda i veći. Možda i bolje da Hajdukovci nisu osvojili naslov jer se neće isplaćivati ogromni bonusi. Klub je u nezavidnoj situaciji i na ljeto će morati počistiti svlačionicu. Neke igrače će trebati otjerati, nekima smanjiti plaće, a stići će i neki novi. Naravno, Livaja ne bi prihvatio smanjenje plaće koja je 2024. iznosila 1,32 milijuna eura godišnje – 110 tisuća eura mjesečno.

Livaja ima ugovor do ljeta 2027. i to je dobro za Hajduk i njega jer će ga moći prodati za veliki iznos. Na Transfermarktu vrijednost mu iznosi 5 milijuna eura. Međutim, spominje se kako bi Bešiktaš platio možda 7 milijuna eura, a slično bi mogli ponuditi i drugi klubovi iz Turske ili Grčke. Takav iznos novca je Hajduku nužan kako bi restrukturirao roster za narednu sezonu. Hajduk treba napraviti radnu momčad, riješiti se bahatih stranaca (Nazariy Rusyn, Rokas Pukštas, Abdoulie Sanyang Bamba) i dati priliku mladim talentiranim igračima iz svog omladinskog pogona ili ostatka Hrvatske. To je pametan potez koji je financijski dobrodošao.

Očuvanje statusa legende

Ako bi Livaja ostao u Hajduku a ne bi pristao na smanjenje plaće (što je izgledno jer je zaslužuje), postao bi meta navijača. Preko noći bi od omiljenika postao najveći neprijatelj kluba. Nešto slično se dogodilo s Ivanom Perišićem, ali iz drugih razloga. Zato bi bilo najbolje da ode na vrhuncu svojih uspjeha jer je u četiri godine utrpao 79 golova. Treba razmišljati o životu u Splitu nakon igračke karijere.

Izbjegavanje stagnacije

Čak i kad bi se dogodio ostanak u klubu, uslijedila bi prije ili kasnije stagnacija. Zašto? Zbog zasićenja. Igranje na istim stadionima s istim protivnicima ne može oplemeniti igru ozbiljnih igrača – HNL je vrlo slaba liga. Jasno je kako će se Hajduk morati strpjeti neko vrijeme da osvoji ligašku titulu ili napravi ozbiljnu europsku sezonu. To nisu uvjeti za igrača kalibra Livaje koji zaslužuje više, što je nedavno natuknula i njegova supruga.

Novi iskorak u karijeri

Posljednjih tjedana spominje se Bešiktaš kao najizgledniji klub koji bi doveo Livaju nakon katastrofalne ovogodišnje sezone. Turcima treba stroj za golove, a Livaja se čini idealnom opcijom. Osim što bi igrao u turskoj ligi koja je među top 10 liga Europe, Livaja bi imao priliku okusiti europske nastupe protiv europskih velikana. To bi bila prilika da pokaže svoj talent i znanje protiv vrsnih braniča i vratara. Braniči i vratari Fenerbahcea, Galatasaraya, Freiburga, Lillea ili Porta su neusporedivo kvalitetniji od braniča Dinama, Rijeke ili Gorice. Također, mogao bi raditi s odličnim trenerima koji su klasu iznad onih Hajdukovih (uz dužno poštovanje prema Gennaru Gattusu) i tu bi mogao nešto novo naučiti u pogledu taktike.

Povratak u reprezentaciju

Ako bi Livaja palio i žario po Turskoj protiv kvalitetnih oponenata, to bi mu bila idealna priprema za hrvatsku reprezentaciju u koju se očito želi vratiti. Utakmice protiv Villarreala. Lazija, Rome ili Aston Ville bile bi dobar uvod za utakmice protiv Portugala, Francuske, Njemačke i drugih velikih reprezentacija. Sve to bila bi velika motivacija za splitskog napadača koji bi mogao doživjeti zlatno doba svoje karijere i postati prvi napadač reprezentacije. Mogao bi odigrati još barem dva velika natjecanja (svjetsko i europsko prvenstvo) te dati asistencije i golove koji Hrvatskoj očajnički trebaju.

Bolja sportska i medijska atmosfera

Iako se govori da je Split „najsportskiji grad na svijetu“ kad je u pitanju Hajduk Split je „najkaotičniji grad na svijetu“. Malo koji navijači su tako nestrpljivi i gladni za uspjehom kao Torcida. 20 godina bez titule ih je učinilo ekstremno napetim. Velika očekivanja navijača stvaraju još veći pritisak na igrače, a osobito zvijezde poput Livaje od kojeg se očekuje da sam dovede Hajduk do titula. To tako ne može ići. Iako su Turci nabrijani na nogomet, ondje ne bi postojala takva vrsta pritiska (zato što je stranac) i mogao bi se više mogao usredotočiti na nogomet, a ne očekivanja navijača i natpise novina. Ne bi bilo negativnog učinka rivalstva niti povijesnog konteksta kao što je to slučaj u odnosu Hajduk-Dinamo.

Potencijalna Livajina renesansa

Odlazak Marka Livaje ne znači da će se uništiti njegov status hajdučke ikone, upravo suprotno – daje priliku da se taj status očuva. Livaja bi otišao kao legenda, ne s teretom neostvarenih snova, nego s nadom da je možda baš njegov odlazak ono što Hajduku treba kako bi krenuo u neki novi početak. Promjena sredine potrebna je i Livaji kako bi pokazao svoje pune potencijale, koje nažalost dosad nije uspio prikazati na europskoj sceni.

Naslovna fotografija: Instagram