Autor: Matija Šerić
Prije samo nekoliko desetljeća, Južna Koreja bila je simbol siromaštva, razaranja i beznađa. Zemlja podijeljena ratom, razorena bombama i ovisna o inozemnoj pomoći, nije davala naslutiti da će jednoga dana postati svjetski gospodarski div. Ipak, upravo se na obalama rijeke Han dogodilo jedno od najvećih čuda modernog doba. „Čudo na Han rijeci“ priča je o naciji koja je uspješno prkosila svojim, ne baš obećavajućim, izgledima za razvoj.
Slikoviti i upečatljivi izraz danas označava nevjerojatan gospodarski i društveni preporod Južne Koreje u drugoj polovici 20. stoljeća, koji se s pravom može protegnuti i na početak 21. stoljeća. Fenomen koji su ekonomisti diljem svijeta s divljenjem opisivali kao uzor, pokazuje kako odlučnost, radna etika i vizija mogu preobraziti čitavu zemlju.
Iz zemlje koja je nekoć pripadala skupini najsiromašnijih i najzaostalijih, nastala je moderna, tehnološki napredna sila — dom globalnih brendova, visoke kulture i demokratskih vrijednosti. Južna Koreja nije samo ostvarila gospodarski uspjeh; ona je dokazala da i najteži početak može postati inspiracija za svjetsku javnost i mnoge slične male države.
Kako je Južna Koreja stvorila bogatstvo ni iz čega
Bez zlatnih rudnika, nafte ni bogatih prirodnih resursa, Južna Koreja je uspjela ostvariti ono što se desetljećima smatralo nemogućim. Umjesto da je taj nedostatak ograniči, pretvorila ga je u prednost – okrenula se međunarodnoj trgovini, otvorila prema svijetu i postala jedan od najvećih pobjednika globalizacije. Svoj je gospodarski uzlet temeljila na izvozno orijentiranoj industrijalizaciji, pažljivo gradeći ekonomiju koja će postati simbol učinkovitosti, inovacija i ustrajnosti.
U samo nekoliko desetljeća zemlja koja je nekoć jedva preživljavala od poljoprivrede, pretvorila se u globalnog tehnološkog lidera. Imena poput Samsunga, LG-a, Hyundaija i KIA-e danas su poznata na svakom kontinentu – kao dokaz da se iz discipline i znanja može izgraditi gospodarsko čudo.
Taj uspon lansirao je Republiku Koreju među tzv. azijske tigrove – skupinu azijskih država čiji je meteorski gospodarski rast promijenio lice cijele regije. Danas je članica elitnih međunarodnih foruma i organizacija poput OECD-a, G20, Pariškog kluba i Indo-pacifičkog ekonomskog okvira za prosperitet (IPEF). Uz to, uvrštena je i među N-11 (Sljedećih 11) – zemalja koje je Goldman Sachs prepoznao kao buduće gospodarske velesile 21. stoljeća, rame uz rame s državama BRICS-a.
Po visini nominalnog BDP-a Južna Koreja trenutačno zauzima 13. mjesto u svijetu, a s ponosom nosi titulu devetog najvećeg svjetskog izvoznika. Posjeduje i jedne od najvećih deviznih rezervi na svijetu, što dodatno svjedoči o njezinoj financijskoj snazi i stabilnosti.
No korejska priča nije samo ekonomska – to je i priča o demokratskom sazrijevanju. Nakon završetka autoritarne vladavine 1987., zemlja je izrasla u jednu od najnaprednijih demokracija Azije, s iznimno visokom razinom slobode medija. Prema Indeksu ljudskog razvoja (HDI) Južna Koreja se nalazi na 19. mjestu u svijetu i petom u azijsko-oceanskoj regiji, dok se prema očekivanom životnom vijeku – 80,5 godina za muškarce i 86,5 za žene – svrstava na impresivno treće mjesto u svijetu.
Korejski napredak nije prošao nezapaženo ni na globalnoj sceni. Svijet se divio njezinu organizacijskom umijeću i energiji kada je bila domaćin Ljetnih olimpijskih igara 1988. u Seulu, Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. u suradnji s Japanom te Zimskih olimpijskih igara 2018. u Pjongčangu. Ti događaji simbolično su potvrdili ono što su milijuni ljudi već znali – da je Južna Koreja postala moderni simbol uspjeha, napretka i nacionalnog ponosa.
Dokumentarac o južnokorejskom ekonomskom čudu
Krvavi rat dvije Koreje i trajna podjela
Put Južne Koreje prema statusu razvijene i demokratski stabilne države nije bio ni lak ni brz. Bio je to dug, trnovit i često bolan proces, ispunjen političkim previranjima i dubokim društvenim ranama. Od samog proglašenja Republike Koreje 15. kolovoza 1948. godine, zemlja je ušla u razdoblje burnih i nesigurnih promjena koje su trajno obilježile njezinu povijest.
Najdramatičniji trenutak tog ranog razdoblja bio je definitivno Korejski rat (1950.–1953.) – krvavi sukob između dviju država istog naroda, razdvojenih ideologijom i političkim sustavima. Taj bratoubilački rat odnio je živote gotovo tri milijuna civila, pretvorivši poluotok u jedno od najtragičnijih poprišta 20. stoljeća.
Dok je Narodna Republika Kina pružala vojnu potporu Sjevernoj Koreji, Ujedinjeni narodi, pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, stali su u obranu Juga. To se dogodilo jer sovjetski predstavnik u Vijeću sigurnosti UN-a nije bio nazočan na sjednicama kad se glasovalo o rezoluciji o Korejskom ratu. Bio je to sovjetski bojkot koji se pokazao kobnim. Više se to nije događalo. U ratu je glavni grad Seul više je puta prelazio iz ruke u ruku, a bojišnica se neprestano pomicala, sve dok se borbe naposljetku nisu zaustavile u blizini 38. paralele, gotovo ondje gdje je sukob i započeo.
Posljednje dvije godine rata pretvorile su se u iscrpljujući rovovski sukob bez većih teritorijalnih promjena. U srpnju 1953. potpisano je primirje koje je prekinulo rat, ali ne i neprijateljstvo. Od tada, dvije su Koreje krenule posve različitim putovima – Sjever u izolaciju i diktaturu, a Jug na mukotrpan, ali uspješan put prema demokraciji i modernizaciji.
Prva i druga republika
Od proglašenja suvremene Republike Koreje 1948. pa sve do danas, zemlja je prošla kroz čak šest republika – svaka s vlastitim političkim izazovima i vizijama budućnosti. Prva od njih bila je obilježena vlašću autoritarnog predsjednika Syngmana Rheeja, koji je vladao od 1948. do 1960. godine. U to doba Južna Koreja bila je još uvijek pretežito agrarna zemlja, s gospodarstvom koje se tek počelo oporavljati od ratnih razaranja.
Jedan od prvih važnih koraka prema modernizaciji bila je zemljišna reforma iz 1950. godine, kojom su američke okupacijske vlasti preraspodijelile zemljišta koja su nekoć pripadala japanskim vlasnicima i dodijelile ih običnim seljacima. Taj potez postavio je temelje pravednijoj raspodjeli resursa i pomogao u stvaranju nove klase samostalnih poljoprivrednika, što je bilo presudno za budući društveni razvoj.
Tijekom Druge republike (1960.–1961.), premijer Chang Myon pokušao je provesti politiku državnog kapitalizma, usmjerenu na gospodarski rast i modernizaciju. Istodobno je nastojao obnoviti odnose s Japanom, svjestan goleme uloge koju japanska ekonomska moć može imati u regionalnom razvoju. Iako je to razdoblje trajalo kratko, predstavljalo je važnu prijelaznu fazu – most između poslijeratne nestabilnosti i buduće industrijske preobrazbe koja je uskoro uslijedila.
Izvještaj o Korejskom ratu
Vojna hunta i početak gospodarskog uzleta
Na političku scenu 1961. stupila je vojna hunta pod vodstvom generala Parka Chung-heeja, a s njom je počelo postavljanje temelja za ono što će kasnije postati Čudo na rijeci Han. Jedan od prvih i najvažnijih koraka bio je prvi nacionalni petogodišnji plan, ambiciozan program koji je zemlju trebao izvući iz siromaštva i stagnacije. Plan je obuhvaćao gotovo sve ključne sektore: od unapređenja poljoprivrede, rudarstva i proizvodnje električne energije, preko razvoja kemijskih gnojiva i naftne industrije, do izgradnje željezara, čeličana, cesta, luka i drugih infrastrukturnih projekata.
Južnokorejski vođe shvatili su da je zemlja prenapučena i da joj je potrebna nova strategija za napredak. Odgovor je bio izvozni gospodarski model – proizvoditi robu i usluge za svjetska tržišta, umjesto da se oslanjaju samo na domaću potrošnju. Parkova filozofija bila je jednostavna, ali snažna: radnici su članovi velike obitelji. Taj pristup pokazao se iznimno uspješnim – produktivnost južnokorejskih radnika bila je čak 2,5 puta veća od američke.
Iako je Park predvodio vojnu diktaturu koja je ograničavala civilne slobode i druga prava građana, ekonomski napredak bio je nezaustavljiv. Njegove odluke i vizija oblikovale su temelje modernog gospodarstva koje je Južnu Koreju u samo nekoliko desetljeća lansiralo među globalne gospodarske sile.
Treća republika
Tijekom Treće republike (1963.–1972.), Južna Koreja primila je značajne financijske priljeve iz inozemstva koji su joj omogućili ubrzani razvoj. Milijuni dolara iz Japana, rezultat rješavanja imovinskopravnih zahtjeva, i pomoć Sjedinjenih Američkih Država, motivirana angažmanom u Vijetnamskom ratu i željom da Južna Koreja postane protuteža komunističkom Sjeveru, pružili su zemljama ključnu ekonomsku stabilnost.
Vlada je te resurse mudro iskoristila kako bi stvorila samoodrživo gospodarstvo, pokrenuvši ambicioznu inicijativu Saemaeul, koja je transformirala ruralna područja, modernizirala sela i poboljšala životni standard milijuna stanovnika.
U kombinaciji s čvrstom rukom vlasti i jeftinom, predanom radnom snagom, ta strategija postala je katalizator brzog gospodarskog rasta. Poljoprivredne i industrijske reforme, infrastrukturni projekti i izvozno orijentirana politika postavili su temelje ekonomskog preporoda koji je promijenio lice cijele nacije.
Drugi dio članka nalazi se ovdje.
Treći dio članka nalazi se ovdje.
Četvrti dio članka nalazi se ovdje.
Izvori:
https://wearetop10.com/wealthiest-cities-of-the-world-by-gdp/
http://www.heritage.org/index/country/southkorea
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ks.html
https://www.weforum.org/agenda/2015/01/how-south-korea-can-sustain-strong-growth/
http://countrystudies.us/south-korea/45.htm
http://www.washingtontimes.com/news/2017/may/8/south-korea-has-undergone-an-economic-miracle/
https://www.nytimes.com/2017/05/12/world/asia/south-korea-economy-moon-jae-in.html
Michael P. Todaro, Stephen C. Smith: Ekonomski razvoj, 2006.
