Autor: Matija Šerić
Tijekom Četvrte republike (1972.–1981.) Južna Koreja je doživjela snažan industrijski uzlet, usmjeravajući ulaganja u kemijsku industriju kroz strategiju zamjene uvoza domaćom proizvodnjom. Vlasti su postupno poboljšavale radnička prava i povećavale plaće, dok je država istodobno snažno poticala razvoj teške industrije, što je ubrzalo rast čeličnog i elektroničkog sektora. Glavnina teške industrije bila je smještena na jugu zemlje, dok je samo područje Seula 1978. godine sudjelovalo s četvrtinom ukupne industrijske proizvodnje. Ipak, tijekom 1970-ih sve je izraženiji postajao jaz u prihodima između poljoprivrednog i industrijskog stanovništva.
Godine 1979. zemlju je potresao atentat na predsjednika Parka Chung-heeja, čime je započelo razdoblje političke nestabilnosti pod njegovim nasljednikom Choi Kyu-hahom. Napetosti su rasle, a krajem iste godine vlast je u državnom udaru preuzeo Parkov bliski suradnik Chun Doo-hwan, čime je Četvrta republika ušla u novu i turbulentnu fazu svoje povijesti.
Peta republika
Peta republika (1981.–1987.) započela je dolaskom na vlast generala Chuna Doo-hwana, koji je 1980. godine izveo državni udar, uspostavio vojnu vlast i uveo novi ustav. Tijekom osamdesetih godina njegova je vlada provela konzervativnu monetarnu politiku i stroge fiskalne mjere kako bi suzbila inflaciju. Opskrba novcem prepolovljena je, a proračun privremeno zamrznut – potez bez presedana u dotadašnjoj ekonomskoj povijesti zemlje. Istodobno su se smanjile državne intervencije u gospodarstvo te ublažila ograničenja na uvoz i strane investicije, što je potaknulo konkurentnost i otvorenost južnokorejskog tržišta.
Kako bi ublažio razlike između sela i grada, Chunov režim je početkom osamdesetih povećao ulaganja u infrastrukturu – gradile su se ceste, modernizirale prometnice i unapređivala mehanizacija u poljoprivredi. Te su reforme, u kombinaciji s oporavkom svjetskog gospodarstva, dovele do novog vala gospodarskog rasta u drugoj polovici desetljeća. Između 1982. i 1987. Južna Koreja je bilježila rast od 9,2 %, a između 1986. i 1988. čak 12,5 %. U razdoblju od 1963. do 1990. prosječni rast BDP-a iznosio je impresivnih 10 %, potvrđujući status Južne Koreje kao jednog od najuspješnijih primjera gospodarskog čuda u Aziji.
19 formula za brz gospodarski rast
U razdoblju snažnog ekonomskog uspona i ubrzanog približavanja razvijenom svijetu, Južna Koreja je primijenila impresivan niz od najmanje 19 ključnih oblika državne intervencije s ciljem poticanja izvoznog gospodarstva. Vlada je sustavno oblikovala politike koje su stvarale povoljne uvjete za proizvođače i izvoznike – od devalvacije valute, omogućavanja povlaštenog pristupa uvoznim poluproizvodima za izvoznu proizvodnju, do strogih kontrola koje su sprječavale zloupotrebe sustava. Posebna zaštita bila je usmjerena prema strateškim industrijama, a niz fiskalnih i poreznih mjera – poput poreznih olakšica, oslobađanja od neizravnih poreza te smanjenja poreza na prihode ostvarene izvozom – dodatno je poticao konkurentnost.
Država je podupirala izvoznike ubrzanom amortizacijom, izravnim subvencijama i povoljnim kreditima, dok su pojedine kompanije dobivale monopolska prava u industrijama u kojima su prve ostvarile izvozne uspjehe. Uspostavljeni su sustavi osiguranja i garancija za izvozne kredite, kao i zone slobodne trgovine koje su privlačile strane partnere. Vlada je, kroz javna poduzeća, često preuzimala vodeću ulogu u razvoju novih sektora te aktivno promovirala južnokorejski izvoz širom svijeta. Paralelno s time, naglasak je stavljen na tehnološki napredak, licenciranje strane tehnologije pod državnim nadzorom te postavljanje jasnih izvoznih ciljeva za tvrtke. Taj pažljivo usklađeni mozaik ekonomskih mjera postao je temelj južnokorejskog gospodarskog čuda.
Tajne južnokorejskog ekonomskog čuda
Chaeboli
Chaeboli, golemi poslovni konglomerati često vođeni obiteljima, odigrali su presudnu ulogu u industrijskoj transformaciji Južne Koreje. Vlada ih je pažljivo birala među najuspješnijim izvoznicima te im dodjeljivala razne subvencije, povlastice i poticaje kako bi ubrzala gospodarski razvoj zemlje. Svaki od tih konglomerata imao je svoje korijene u obiteljskoj inicijativi, a upravo je ta kombinacija poduzetničkog duha i državne podrške stvorila snažan temelj južnokorejskog gospodarskog čuda.
Deset najvećih obiteljskih chaebola zaslužno je za čak 60 % ukupnog gospodarskog rasta zemlje tijekom razdoblja intenzivne industrijalizacije u drugoj polovici 20. stoljeća. Među njima se posebno ističu globalni divovi poput Samsunga, Hyundaija i LG-a – simboli uspjeha i izdržljivosti koji su izrasli iz nacionalne vizije razvoja i postali prepoznatljivi brendovi diljem svijeta.
Šesta republika i Azijska financijska kriza 1997.
Uvođenjem Šeste republike 1987. i procesom demokratizacije, Južna Koreja je zakoračila u novo poglavlje svoga razvoja. Tijekom prve polovice devedesetih godina gospodarstvo je nastavilo stabilno napredovati, osnaženo i državnim i privatnim ulaganjima. Međutim, kraj desetljeća donio je ozbiljan izazov – Azijsku financijsku krizu 1997. godine. Nakon što su azijske valute počele naglo gubiti vrijednost, južnokorejski won također je doživio dramatičan pad. U pokušaju stabilizacije situacije, Međunarodni monetarni fond odobrio je hitan zajam od 21 milijardu dolara, kao dio šireg paketa pomoći vrijednog 58,4 milijarde.
Zahvaljujući odlučnim mjerama vlade, prilagodbi tržišta rada i pronalasku novih izvora financiranja, zemlja je uspjela prebroditi krizu. Već do kraja 1999. BDP je porastao za impresivnih 10,5 %, što je predsjedniku Kim Dae-jungu omogućilo da službeno proglasi kraj krize wona. Njegove reforme, usmjerene na prijelaz s državnog kapitalizma na tržišno orijentirani model, potaknule su održiv rast – 9,2 % 2000. godine te 3,3 % 2001., kada je svjetsko gospodarstvo usporilo.
Južna Koreja je nastavila svoj uzlazni put sve do globalne financijske krize 2008., koja je privremeno pogodila industrijsku proizvodnju, potrošnju i izvoz automobila te poluvodiča. Ipak, zahvaljujući odlučnim državnim mjerama i poticanju domaće potrošnje, zemlja je izbjegla ozbiljniju recesiju. Već 2010. godine, južnokorejski BDP ponovno je snažno porastao – za 6,1 %, potvrđujući otpornost i snagu jednog od najdinamičnijih gospodarstava svijeta.
Top 10 gradova u Jž. Koreji
Južni Korejci trenutno imaju 20-ak puta veći dohodak po glavi stanovnika od sjevernih sunarodnjaka
Godine 1960. i Sjeverna i Južna Koreja dijelile su istu sudbinu siromaštva, svrstane među najsiromašnije zemlje Azije i Afrike. No, tijekom sljedećih desetljeća Južna Koreja je prošla kroz izvanrednu transformaciju – od ratom razorene zemlje do jednog od najnaprednijih gospodarstava svijeta. Danas, više od pola stoljeća kasnije, procjenjuje se da je njezin dohodak po stanovniku čak dvadeset puta veći od sjevernokorejskog.
Prema paritetu kupovne moći (PKM), južnokorejski BDP po glavi stanovnika doseže oko 65.000 američkih dolara godišnje – više nego u Italiji ili Španjolskoj. To je zapanjujući napredak ako se zna da su 1970-ih Južnokorejci zarađivali tek desetinu američkog dohotka, dok danas dosežu oko 70 % razine SAD-a.
Aktualno južnokorejsko gospodarstvo u 2025. počiva na nizu snažnih sektora koji oblikuju njegov globalni uspjeh: elektroničkoj i telekomunikacijskoj industriji, brodogradnji, automobilskoj industriji, građevinarstvu, proizvodnji oružja i vojne opreme, turizmu i rudarenju. Svaki od tih sektora svjedoči o neumornom radu, inovativnosti i viziji naroda koji je vlastitim rukama izgradio jedno od najdinamičnijih gospodarstava 21. stoljeća.
BDP čine uslužne djelatnosti s udjelom od 58 %, industrija 32 % i poljoprivreda 2%. Prema procjenama iz ove godine, nominalni BDP iznosi 1,8 bilijuna USD što stavlja Republiku Koreju na 13. mjesto na svijetu i 4. mjesto u Aziji. Južnokorejski BDP PKM iznosi 3,3 bilijuna dolara što je 14. mjesto na svijetu i 5. mjesto u Aziji.
Godine 2024. nominalni BDP je rastao 2 %. Inflacija ove jeseni iznosi oko dva posto, a nezaposlenost oko 2,6 % što su dojmljivi rezultati. Ispod granice siromaštva živi oko 15 % stanovništva a javni dug iznosi oko 47 % BDP-a. Izvoz je 2021. iznosio 683 milijarde USD, a uvoz 632 milijarde USD. Glavni izvozni partneri su: Kina (22,5 %), SAD (18,7 %), države ASEAN-a (16,7 %), i EU (10 %). S druge strane, glavni uvozni partneri su: Kina (22,5 %), države ASEAN-a (12,5 %), SAD (11,4 %), EU (10,3 %), i Japan (7,6 %).
Prvi dio članka nalazi se ovdje.
Izvori:
https://wearetop10.com/wealthiest-cities-of-the-world-by-gdp/
http://www.heritage.org/index/country/southkorea
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ks.html
https://www.weforum.org/agenda/2015/01/how-south-korea-can-sustain-strong-growth/
http://countrystudies.us/south-korea/45.htm
http://www.washingtontimes.com/news/2017/may/8/south-korea-has-undergone-an-economic-miracle/
https://www.nytimes.com/2017/05/12/world/asia/south-korea-economy-moon-jae-in.html
Michael P. Todaro, Stephen C. Smith: Ekonomski razvoj, 2006.
