Autor: Matija Šerić
Bioplin
Bioplin je plinovito gorivo koje se proizvodi od biomase, tj. od razgradivog dijela otpada koje se može pročistiti do kakvoće prirodnog plina kako bi se upotrebljavalo kao biogorivo. Bioplin se smatra obnovljivim izvorom energije, a predstavlja plinovito gorivo dobiveno anaerobnom fermentacijom (bez prisutnosti kisika) odnosno razgradnjom organskih tvari (biootpad s farmi, biootpad iz komunalnog otpada, kanalizacijski mulj, ostaci iz prehrambene industrije, itd.). Najmanji postotak dobivenog bioplina dobiva se iz industrijskog otpada, a dobivena energija približno je jednaka iz poljoprivrednog otpada te otpada iz odlagališta.
Vodik
Vodik se kao gorivo može koristiti na dva načina: izgaranjem u motorima s unutarnjim izgaranjem ili kao gorivo za gorive ćelije koje proizvode električnu energiju te tako pokreću elektromotore u vozilima. Problemi s vodikom su smještaj spremnika te zahtjevi za pothlađivanjem i brtvljenjem. Konceptni automobili na vodik garantiraju doseg od 700 km. Vodik je svakako najbolje gorivo po pitanju štetnih plinova jer ih uopće ne stvara. Ispušni plin kod vozila na vodik je vodena para. Problemi kod primjene vodika su standardni: visoka cijena vozila, nedostatak infrastrukture za proizvodnju i punjenje vodika i sl.
Vodik – goriva koje dolazi na scenu
Alkoholi
Alkoholi su kao alternativna goriva za cestovna motorna vozila do sada bili predmet mnogobrojnih istraživanja s tehničko-tehnološkog, ekonomskog i ekološkog stajališta. S ekonomske strane metanol (vrsta alkohola) ima mnogobrojne prednosti kao alternativno gorivo. Upotreba etanola kao goriva može se upotrebljavati za motore s unutarnjim izgaranjem samostalno ili u obliku aditiva u smjesi s benzinom. Smanjenje zagađenja zraka se postiže na način da se benzin i etanol miješaju u različitim omjerima. Prednost etanola leži zapravo u njegovom podrijetlu, točnije etanol je potencijalno održiv izvor energije zbog činjenice da je proizveden iz uroda šećerne trske ili kukuruza.
Najvažniji primjer je Brazil koji ima strategiju pogona motornih vozila utemeljenu na alternativnom gorivu i kao takav je proglašen najuspješnijim projektom alternativnog goriva na planetu Zemlji. Brazil proizvodi svoj bioetanol iz šećerne trske. Brazilci proizvode vlastite automobile koji se pokreću na benzin ili alkohol i na taj način imaju održiv prometni sustav koji manje ovisi o uvozu nafte.
Brazil može uzgajati toliko trske zbog goleme površine teritorija i ogromnih površina na kojima šećerna trska raste. Još je 1976. u Brazilu uvedena obvezna upotreba miješanog goriva u vozilima i danas se na gotovo svakoj benzinskoj crpki može kupiti benzin i alkohol. U preko 90 % lakih vozila u Brazilu može se točiti čisti alkohol, čisti benzin ili za Brazil standardno gorivo E25 ili E20 koje ima 25 % odnosno 20 % alkohola u odnosu na benzin. Cijena alkohola na benzinskim postajama je otprilike dvostruko manja od cijene benzina.
Etnaol se naveliko koristi u Brazilu
Biodizel
Biodizel ima sličnosti s alkoholom jer se proizvodi iz biljnog ulja koje se može dobiti od nekoliko poljoprivrednih kultura: suncokreta, uljane repice ili soje. Biodizel je gorivo dobiveno iz bioloških izvora, a može se koristiti u nemodificiranim dizelskim motorima kao zamjena za plinsko ulje. Također veliki broj novih motora može koristiti čisti biodizel bez posljedica. Bolje sagorijevanje biodizela u odnosu na klasični dizel rezultat je većeg sadržaja kisika. Mnogi su razlozi za korištenje biodizela: manje zagađenje okoliša, 50 % čišća emisija ispušnih plinova, smanjena prisutnost ugljikovog dioksida, manji troškovi radi manje cijene goriva. Osim toga se smanjuje trošenje pumpe visokog pritiska i omogućuje motoru duži vijek trajanja.
Zaključak
Istaknute karakteristike svih alternativnih goriva su izuzetne i svakako prihvatljive većini populacije. Zato je razumljivo zapitati se hoće li ukapljeni naftni plin, bioplin, biodizel i ostala goriva istisnuti benzin i dizel? U bližoj budućnost nažalost neće. Autoindustrija je usko vezana s naftnom industrijom, a u interesu obje industrije je da se što duže koriste konvencionalna goriva. Autoindustriji se više isplati proizvoditi skuplje motore na benzin nego prijeći na proizvodnju vozila na alternativna goriva. Korištenje alternativnih goriva u većim obimu počet će se koristiti kada tako odluče političke, industrijske i ekonomske elite. Alternativna goriva prestat će biti alternativna kad tako odluče centri moći. Nažalost, takva odluka bit će donesena ne zbog ekologije i zdravlja ljudi već zbog stjecanja profita. To je bolna istina koja treba moći podnijeti i nadati se pozitivnim iskoracima.
