Autor: Matija Šerić
Nakon dugo vremena, posljednjih tjedana Bosna i Hercegovina ponovo je dobila pozornost u svjetskim medijima, ali zbog pogrešnog i trivijalnog razloga. Uzrok neočekivanog medijskog uspona BIH je prvostupanjska presuda Suda BIH prema kojoj je predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, osuđen na kaznu zatvora od godinu dana i šest godina zabrane političkog djelovanja. Dodik je kažnjen zbog nepoštivanja odluka Ureda visokog predstavnika za BIH (OHR) na čelu s Christianom Schmidtom.
Puno buke nizašto
Takva odluka pokrenula je lavinu reakcija iz regije bivše Jugoslavije, Europe i svijeta jer je Dodik najavio moguće odcjepljenje Republike Srpske, što je odluka koja bi mogla izazvati novi rat. Analizirajući situaciju racionalno i neostrašćeno, vrlo je mala mogućnost da će se dogoditi spomenuti scenarij iz nekoliko razloga:
1) RS nema zakonsko pravo na odcjepljenje prema Daytonskom sporazumu; 2) ako RS proglasi odcjepljenje uslijedila bi vojna reakcija NATO saveza jer je BIH protektorat SAD-a i NATO-a te bi pokušaj bio odmah osujećen; 3) i da se RS mirno odcijepi nitko je ne bi priznao, RS bi upala u međunarodnu izolaciju kao i Srbija kojoj bi bile uvedene sankcije; 4) priznanje RS od strane Srbije značilo bi političku izolaciju Beograda i kraj integracijama u Europsku uniju; 5) Srbija si ne može priuštiti još jedne međunarodne gospodarske sankcije kao 1990-ih od kojih se još nije do kraja oporavila. Presuda je uzburkala političke duhove, ali vrlo vjerojatno se ništa važno dogoditi neće. Ostat će status quo, a upravo status quo je najveći problem sam po sebi.
Prosvjedi protiv siromaštva u BIH
Fenomen siromaštva u BIH
Bosna i Hercegovina je država slučaj, tj. krizno žarište koje konstantno generira probleme posljednjih tridesetak godina. Neželjena pojava koju nitko ne želi, a koja spada u najvažnije bosansko-hercegovačke probleme (o njoj se gotovo uopće ne govori) jest siromaštvo. Prilikom bilo kakvog razmatranja BIH, treba naglasiti kako je to jedna od najsiromašnijih država u Europi i svijetu. Definitivno najsiromašnija država-protektorat jer BIH u stvarnosti nije ni suverena ni neovisna država, a najvidljiviji dokazi su OHR i EUFOR –vojna mirovna misija EU u BIH. Može se konstatirati kako je bosansko-hercegovačko siromaštvo zadobilo status negativnog fenomena koji se uvukao u sve pore društva. Siromaštvo je kronična političko-gospodarsko-društvena bolest koje temeljito razara bosansko-hercegovačko društvo.
Procjene govore kako u BIH trenutno živi oko 3,1 milijuna stanovnika (zadnji popis je proveden davne 2013.), a velik broj je siromašan. Prema podacima Ujedinjenih naroda, 17,5% stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu (preživljava s 3 do 5 marki dnevno), a dodatnih 700.000 osoba živi na rubu siromaštva – 20% stanovnika. Svaka peta osoba je neupitno siromašna i još jedna peta osoba živi na rubu siromaštva – ukupno oko 40% stanovništva ili 1,2 milijuna. Kriteriji Eurostata, pokazuju još crniju bosansku realnost: stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti u BIH doseže ogromnih 58% stanovništva.
Kad se promotre razmjeri nezaposlenosti, niskih plaća i mirovina, opće bijede i neimaštine, nije pretjerivanje reći kako u BIH vlada glad. Preciznije rečeno, široki slojevi stanovništva (u koje naravno ne spada politička elita i biznismeni kapitala upitnog podrijetla) ne znaju što će danas ili sutra jesti. U BIH službeno postoji 60-ak javnih kuhinja u kojima se prehranjuje više od 20 tisuća siromašnih građana. Mnogi siromasi, osim što posjećuju javne kuhinje, dobivaju pakete pomoći (u hrani, lijekovima, higijenskim potrepštinama) na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj bazi od Crvenog križa, Caritasa, Merhameta, humanitarne udruge Pomozi.ba i drugih, kako bi nekako preživjeli još jedan dan, tjedan ili mjesec.
Zanemareni nezaposleni, umirovljenici i studenti
Najpogođenije skupine su nezaposleni, studenti i umirovljenici. Stopa nezaposlenosti u BiH tijekom 2024. kretala se između 12,2% i 13,5%. To su ogromne brojke koje su u stvarnosti veće jer mnogi nezaposleni nisu bili prijavljeni na zavode za zapošljavanje. Oko 60-80% nezaposlenih živi u siromaštvu, ovisno o definiciji siromaštva i razini podrške koju primaju od institucija ili članova obitelji koji rade u inozemstvu (doznake). Procjenjuje se kako 30 do 40% studenata živi u siromaštvu ili u financijski nepovoljnim uvjetima, posebno oni koji nemaju studentske stipendije. Jedva plaćaju školarine i smještaj.
Čak 80% umirovljenika živi u siromaštvu, što je nažalost očekivano jer su mirovne mizerne. Prosječna mirovina u FBIH sredinom 2024. iznosila je 622,75 KM (319 €), a u RS-u 591 KM (303,07 €). To je četiri puta manje od prosjeka Europske unije. Problem je i starenje stanovništva. Procjene su kako će do 2060. više od 30% stanovnika biti starije od 65 godina. Mirovinski sustavi i danas su daleko od učinkovitih i stanje će biti sve gore. Točnije, radni i mirovinski sustavi s ovako negativnim demografskim trendovima suočavaju se sa slomom u ne tako dalekoj budućnosti.
Pošast inflacije
Sve je više radno aktivnog stanovništva s malim ili prosječnim primanjima koji ne mogu preživjeti zbog porasta inflacije i cijena robe široke potrošnje. Godine 2023. inflacija je u BIH iznosila više od 7%, a prošle godine oko 2%. Rast cijena hrane i drugih osnovnih potrepština bio je dosta izraženiji od tih brojki. Iako formalne statistike to ne pokazuju, prema procjenama, od izbijanja koronakrize 2020. do danas, rast cijena hrane u BIH iznosio je od 100 do 400% (globalni rast oko 20%). Užasna poskupljenja stvorila su situaciju da je hrana u Bosni skuplja nego u Njemačkoj ili Francuskoj. Inflacija je masakrirala novčanike Bosanaca i Hercegovaca. Mnogi pojedinci i obitelji dovedeni su u stanje očaja.
