Autor: Ivan Toth
Operacija Market Garden započela je malo prije ponoći u subotu 16. rujna 1944. godine kada je 200 Lancaster bombardera i 23 borbena lovca Mosquitos iz RAF-ovog zapovjednog centra poletjelo i bombardiralo 4 njemačka aerodroma u sjevernoj Nizozemskoj. Nakon ovoga je uslijedilo bombardiranje od strane 822 bombardera B-17 („leteće tvrđave“) iz 8. Eskadrona zračnih snaga 117 identificiranih protuzračnih položaja uzduž rute kojom se trebao odvijati transport ljudi, kao i aerodrome kod Eindhovena, Deelena i Edea. Njih su poduprla 54 bombardera Lancaster i 5 borbenih lovaca Mosquitos dok je drugih 85 Lancastera i 15 Mosquitosa napalo otok Walcheren. Gubici kod Saveznika su bili minimalni, a Nijemci su napade vodili kao „uobičajene“ pošto su Saveznici imali premoć u zraku.
Saveznička slijetanja
Nedjelja 17. rujna je osvanula sunčana i vedra. Zračno-desantne trupe su se ukrcale u svoje avione koji su vukli jedrilice te su prvi avioni poletjeli oko 09:30 a zrakoplovi C-47 Dakotas malo kasnije. 101. zračna-desantna divizija je ušla preko južne rute u Nizozemsku dok su se 82. i 1. zračna iskrcali na sjevernoj ruti. Dvije formacije zrakoplova protezale su se 150 kilometara u dužinu i 5 kilometara u širinu. Ukupno je bilo 1,051 transportnih zrakoplova koji su prevozili vojnike i 516 jedrilica i ostalih letjelica tegljača ( ukupno 2,083 zrakoplova). U pratnji je bilo 371 lovaca Spitfire, Tempest i Mosquitos na sjevernoj ruti, a na južnoj 548 lovaca P-47 Thunderbolts, P-38 Lightning i P-51 Mustang. 117 protuzračnih položaja uzduž rute za provedbu operacije Market Garden je još jednom bilo bombardirano i napadnuto mitraljezima s aviona – uz njih napadnuta su i njemačka vojna postrojenja oko Nijmegena, Deelena, Edea i Klevea. Njemački otpor je bio minimalan, uz tek nešto jači otpor oko Eindhovena. Saveznici su imali gubitke u vidu 68 zrakoplova i 71 jedrilica, kao i dva RAF-ova i 18 američkih borbenih lovaca. Prve jedrilice 1. zračno-desantne divizije sletjele su na tlo malo nakon podneva nakon koje su sletjeli i divizijsko topništvo i pješaštvo.
Prvi val zrakoplova uglavnom uspješno slijeće
Gubitak jedrilica je bio neznatan, a većina je sletjela u Englesku i stigla sljedeći dan. Jedini veći neuspjeh je bio nedolazak dvije jedrilice koje nisu uspjele dovesti dva protutenkovska topa. 101. je iskočila sjeverno od Eindhovena; 501. padobranska pukovnija je sletjela unutar svoje predviđene zone za slijetanje južno od Veghela izuzev 1. bataljuna koji je zabunom sletio kod Heeswijka, oko 4,8 km dalje i na krivoj strani kanala Willems i rijeke Aa. 502. i 506. padobranska bojna sletjele su sa zapovjedništvom sjeverno od šume Sonsche. 82. zračna je sletjela s minimalnim gubitkom dva aviona Dakote. 504. padobranska bojna je sletjela kod Grave (zajedno s 2. bataljunom koji je sletio zapadno od mosta), dok su 505. i 508. padobranska bojna sletjeli na uzvisinu Groesbeek zajedno sa 376. padobranskim topničkim bataljunom (ovo je ujedno i prvi puta da je topništvo dopremljeno na bojište zračnim putem). Stožer 1. zračno- desantnog korpusa sletio je blizu sela Groesbeek oko 13:30 dok je 1. padobranska brigada sletjela oko 13:53 zapadno od Arnhema te je time dovršeno britansko slijetanje.
Oko 20,000 vojnika, 511 vozila, 330 komada topništva i 590 tona zaliha je stiglo sigurno na odredišta. Kako su transportni avioni otišli, Brereton se vratio nazad u stožer kod Eastcotea kako bi nadgledao polazak drugog vala zrakoplova. Kada drugi val krene dio Market operacije bi završio, a time i njegova uloga što je značilo da u Engleskoj nije bilo nikoga tko bi koordinirao kretanje trupa na tlu i zračnih snaga; uz to valja napomenuti da nije postojao ikakav rezervni plan.
Operacija počinje u zoru
U 14:00 sati 17. rujna 408 topova iz XXX. korpusa otvara vatru kako bi pružili vatrenu podršku prvotnom napadu na most Joe. Borbena grupa Irske garde, pod zapovjedništvom bojnika J. Vandeleura, napredovala je širokim frontom dok je pješaštvo iz 231. brigade (northumbrianske 50. divizije) držalo korak. Prvotni prodor je prošao dobro pošto je Kampfgruppa „Walther“ bila nemoćna spram vatrene moći Saveznika te ih nije mogla zadržati. Oklopna divizija Garde, pod zapovjedništvom general bojnika A. H. Adaira, stala je kod Valkenswaarda u 19:30.
XII. korpus, pod zapovjedništvom general bojnika N. M. Ritchiea, napao je na sjeveru Kampfgruppu „Chill“, zajedno s škotskom 15. divizijom i velškom 53. divizijom, ali su ostvarili malen napredak. 101. zračna je zauzela većinu objekata do 16:00 dok je 501. padobranska bojna osiguravala željezničke i cestovne mostove kod Heeswijka i Veghela; 502. je zauzela most St Oedenrode dok su mostovi kod Sone razneseni pred 502. padobranskom bojnom a napredak 2. bataljuna 502. padobranske bojne južno prema drugom mostu, kod Besta, je bio odbijen od strane Nijemaca.
Reakcija Studenta
U ovome trenutku general Student, koji je pratio razvoj događaja iz svoga stožera u Vughtu, naređuje njemačkoj 59. pješačkoj diviziji iz 15. Armije da pojača LXXXVIII korpus kod Besta. General Otto Sponheimer (LXXXVIII korpus) pomiče 719. obalnu diviziju istočno prema Tournhoutu. Istovremeno 508. i 505. padobranska pješačka pukovnija postavljaju obrambene položaje s obje strane sela Groesbeek dok je 504. padobranska bojna zauzela most Grave – nažalost, dva od tri mosta preko Maas-kanala Waal su raznijeli Nijemci prije nego su vojnici 504. i 505. padobranske bojne stigli tamo. Ovakvim razvojem situacije Amerikanci su imali most blizu Heumena u svojim rukama. Vod iz 1/508 koji je trebao postaviti pontonski most preko rijeke Waal zaustavljen je od strane Kampfgruppe „Henke“.
Modelova reakcija
Model, prvotno saznavši za zračni desant, napušta hotel Hartenstein i premješta se u Terborg, nekih 50 kilometara istočnije. Odmah preuzima izravnu kontrolu nad II. SS Panzer korpusom iz sastava Oklopnih snaga Wermachta za Nizozemsku. Usprkos tome što je Bittrich zagovarao da se oba mosta trebaju raznijeti u zrak, Model je to odbio, uz obrazloženje da će biti potrebni kada se pokrene protunapad.
Hitler uviđa prijetnju i Nijemci reagiraju strateški
Nakon što je saznao za Saveznički zračni desant, Adolf Hitler odlučuje dati prioritet operaciji protiv Saveznika. Skoro cijela zračna snaga za Luftwaffea za ovaj front, oko 300 aviona, je stavljena Modelu na raspolaganje, kao i rezerve i kadeti iz vojnog okruga Wehrkreiss VI te one snage koje su bile u tranzitu ili na dopustu blizu Wesela, sveukupno oko 3,000 ljudi. Oklopne snage zapovjedništva njemačke vojske za Nizozemsku, pod zapovjedništvom generala Friedricha Christansena, su obećale pojačanje pod zapovjedništvom Generalleutnant Hansa von Tettaua. Pojačanja je trebao dobiti i II. SS Panzer korpus kroz 48 sati. Vrsta borbenog plana koji se trebao početi provoditi je upravo ono u čemu je Model bio odličan – improvizacija plana borbe – tako da je nakon početnog savezničkog iskrcavanja Modelov plan bio spreman.
General Student je trebao voditi operaciju blizu Eindhovena koristeći Kampfgruppe „Chill“ protiv XII. i XXX. korpusa te 59. pješačku diviziju i 107. Panzer brigadu protiv 101. američke zračno- desantne. Snage iz Wehrkreisssa VI, pod zapovjedništvom generala Kurta Feldta, trebale su uz pomoć II. padobranskog korpusa koji se kretao iz Kolna, zauzeti uzvisinu – Groesbeek od 82. američke zračno-desantne divizije. SS – Kampfgruppe „Frundsberg“ je trebala ići preko mosta kod Arnhema prema Nijmegenu kako bi spriječila bilo kakav saveznički prijelaz dok je SS- Kampfgruppa „Hohenstauffen“ trebala zadržati Britance zapadno od Arnhema. Do prijepodneva 1. zračna brigada (1/Border, 7/KOSB & 2/ South Staff pod brigadirom P.H.W. Hicksom) je počela osiguravati zone za izbacivanje zaliha zapadno od Arnhema te je već bila angažirana u borbi protiv pomoćnog 16. bataljuna Panzergrenadiera pod zapovjedništvom Hauptsturmführer Seppa Krafta i ostataka jedinica iz škole za obuku SS NCO „Arnheim“ kod Wolfhezea, trupa Luftwaffea iz Deelena u sklopu Kampfgruppe „Weber“ i nizozemskog SS-Wach bataljuna III, što je ukupno bio oko 1,200 ljudi pod zapovjedništvom Höhere SS i Polizeiführer- HSPFF Sjeverozapad. Prvih 47 njemačkih zarobljenika je bilo iz 27 različitih sestrinskih jedinica.
Britansko napredovanje premu Arnhemu i formiranje njemačke obrambene crte
Prva padobranska brigada, pod zapovjedništvom brigadira G.W. Lathburya, počela je napredovati prema Arnhemu koristeći tri rute: „Lion“ (3/ Para sa stožerom brigade) koja je bila glavna cesta za Oosterbeek, „Leopard“ (1/Para) prema sjeveru te „Tiger“ (2/Para) prema jugu. U ovome trenutku radijska veza među divizijama je bila dobra ali su se problemi počeli javljati kada su se manje jedinice počele udaljavati od glavnine divizija.
Lažna glasina da većina posebnih jedrilica sa satnikom C.F.H. „Freddie „Goughom i njegovom eskadrilom za izviđanje nije stigla natjerala je Urquharta da ode i osobno provjeri situaciju. Dok je brigada stigla do Oosterbeeka, Nijemci su znatno pojačali SS- Kampfgruppu „Spindler“ koja se s vremenom ukopala te tako činila čvrstu liniju obrane u početnim satima 18. rujna, čime su blokirali većinu 1. padobranske brigade i njihov napredak prema uzvisinama i mostu u centru grada. Iznimka je bila ruta 2/Para i bojnik John Forst koji, kada je vidio da je most raznesen, nastavio sa svojim snagama ići prema naprijed do centra grada gdje su osigurali sjeverni kraj mosta te se kasnije spojili s ostalim elementima padobranske brigade. Kada su elementi SS-Kampfgruppe „Frundsberg“, pod zapovjedništvom Brigadeführer Harmela pokušali prijeći most koji je vodio prema Nijmegenu, Saveznici su im blokirali put te tako spriječili njihovo daljnje napredovanje.
Pogoršanje vremena
Predviđanja Savezničkih meteorologa pokazala su se previše optimističnima po pitanju vremena jer se vrijeme u ponedjeljak, 18. rujna, drastično pogoršalo što je omelo većinu zračnih operacija i odgodilo polijetanje drugog vala aviona iz Engleske. Zračna potpora planirana za operaciju je bila drastično smanjena dijelom zbog vremena ali isto i zahvaljujući Browningovom neuspjehu da odredi časnike za vezu između RAF-a i USAAF-a za britanski 1. zračni korpus te Breretonovom inzistiranju da avioni u Belgiji ostanu na tlu dok su njegovi u zraku. Market Garden je bila jedina operacija u kampanji u sjeverozapadnoj Europi gdje Saveznici nisu imali nadmoć u zraku, i to većinom zahvaljujući samim Saveznicima.
Prve ozbiljnije pukotine u planu Market Garden
Napredak oklopne divizije irske Garde, s 2. Household konjičkom pukovnijom na čelu, se nastavio, uz ostanak 231. brigade kod Valkenswaarda. Grenadirska borbena grupa Garde preuzima vodstvo dok velška borbena grupa Garde otvara drugu rutu („Heart“) prema Helmondu iako je njihov napredak zaustavljen zbog otpora Kampfgruppe „Walther“. 506. padobranska bojna je očistila Eindhoven od male njemačke prisutnosti te je tako Garda nastavila oko grada te stigla do uništenog mosta Son gdje zatim počinje postavljanje Bailey pontonskog mosta.
Njemački LXXXVI korpus, pod zapovjedništvom generala Hansa von Obstfelderam, uz 176. pješaku diviziju i diviziju „Erdmann“ stiže na prostor između Weerta i Helmonda. Pokušaj 2/502 i 3/502 Savezničke padobranske bojne da zauzmu most kod Besta je propao zbog uništenja mosta od strane njemačke 59. pješačke divizije te je sada sve ovisilo o tome koliko će brzo Bailey pontonski most preko Sone biti postavljen. Kod Nijmegena 1/508 i 3/508 bojna Saveznika pokušava zauzeti cestovni most, ali ih je njemačka obrana svaki puta zaustavila.
Njemačka pojačanja zatvaraju obruč oko Arnhema
SS-Kampfgruppe „Frundsberg“ počinje prevoziti ljudstvo i opremu preko kanala Pannerden kako bi mogli doći do Nijmegena. Prvi vojnici iz Feldt korpusa (elementi 406. Landesschützen divizije) stižu te počinju napad na uzvisinu Groesbeek. Kampfgruppa „von Tettau“ , uz priključivanje ostalih njemačkih vojnih snaga uz rutu za napad, počinje s napadom na Savezničku 1. zračnu brigadu iz smjera Renkum. 3/Para Saveznika nastavlja borbe protiv Kampfgruppe Spindler te uspijeva doći 2 kilometra od mosta gdje se upuštaju u ulične borbe. Urquhart i njegovi vojnici su odsječeni nakon Lathburyevog ranjavanja te brigadir Hicks preuzima zapovjedništvo divizije te šalje pojačanje u vidu 2/South Staffs1 padobranskoj brigadi kako bi im pomogli u napredovanju prema mostu. Kod Arnhema 2/Para Saveznika se našla protiv SS- Kampfgruppe „Knaust“ (dijelovi „Hohenstauffen“) te su Nijemci morali zatražiti topničku podršku kako bi uništili Savezničke položaje. Elementi 9. izviđačkog bataljuna SS-a su se vratili iz Nijmegena sredinom jutra te su pokušali proboj položaja gdje su bili Frost i njegovi vojnici te doživljavaju neuspjeh uz velike gubitke. Vrijeme nije bilo na Frostovoj strani pošto je bataljun imao zaliha i streljiva za samo 48 sati. Očajnički pokušaj da dođu do 2/Para te se pokušaju spojiti s ostatkom brigade je propao pošto ih je Kampfgruppa „Spindler“ zaustavila i prikovala na mjestu. Nijemcima su počela pristizati pojačanja iz cijele Njemačke, uključujući Flak Brigadu „Von Swoboda“ te njemačke snage u tom području postaju sve jače.
Browning ostaje bez kontrole nad bojištem
Sve ovo je bilo nepoznanica Browningu koji je otkrivao kako nije isto biti u administrativnom zapovjedništvu i zapovijedati na terenu. Postojali su mnogobrojni problemi s radio opremom, za što je Browning krivio tehnički odjel za signal pritom zanemarivši druge načine komunikacije kao što su GHQ pukovnija za vezu koja je bila u kontaktu s Londonom preko svojih specijalnih radija, i ekipa BBC-a sa svojim VHS setom. 1. zračna je imala direktnu vezu s 2/Para te sa zapovjedništvom korpusa u pozadini u Moor Parku koje je također imalo problema u kontaktiranju Browninga. Nizozemski pokret otpora je slao kodirane poruke 82. zračnoj upozoravajući ih da je 1. zračna u problemima sa sustavom telefonske komunikacije koji se protezao južno sve do Sone i 101. zračne.
Neuspjeh nije bio isključivo plod problema u komunikaciji (koji su nedvojbeno postojali) već i loš rad i neiskustvo osoblja. Britanski 1. zračni korpus je tražio od Moor Parka kopije signala i kontakata koji su uspostavljeni za sljedeći dan, ali za prva dva dana operacije, koja su bila ključna, Browning nije uspio uspostaviti potpunu kontrolu. Odgođeni drugi val aviona krenuo je iz Engleske kasno ujutro tako da su samo dva bataljuna jedrilica 327. pukovnije došle do 101. zračne. 502. padobranska bojna, potpomognuta britanskim tenkovima, napala je njemačku 59. pješačku diviziju smještenu kod Besta, pritom zarobivši oko 1,000 njemačkih vojnika. 59. se probala probiti do Veghela, ali se morala povući nazad. Istovremeno jutarnji napadi od strane korpusa „Feldt“ pregazili su dijelove zona za iskrcavanje 101. zračne divizije, ali su bili potisnuti napadom od strane 509. padobranske bojne nakon što su sletjeli dijelovi artiljerije od divizije. Obje američke divizije su također dobile zalihe od strane B-25 Liberatora 8. Zračne eskadrile.
Kraj čimbenika iznenađenja i početak njemačke protuakcije
Britanski drugi val (ostatci South Stafforshiers, divizijskih trupa i 4. padobranske brigade, uz 10/ Para, 11/Para i 156/ Para) je stigao taman dok se 1. zračna brigada borila s 3. policijskim bataljunom nizozemskog SS-a te koji se nakon toga povukao. Saveznički avioni su stigli s zalihama, ali zone za iskrcavanje su još bile u njemačkim rukama tako da većina zaliha nije uspjela doći do britanskih snaga. Hackettu je pri dolasku rečeno da Hicks zapovijeda divizijom te je želio poslati ostatke South Staffsa i 11/Para da pojačaju napad 1. padobranske brigade prema Arnhemu te ostatke brigade kao potporu. Hackett je protestirao, tražeći da mu se prikaže plan te smatra da bi bilo bolje ako bi njegova brigada išla prema svojem prvotnom cilju, zauzimanju uzvisine. Nakon rasprave Hicks je pristao na odgađanje. Istovremeno je postojala bojazan što će biti s mostom preko Niskorajnske nizine; da je Hicks odustao od svoje prvotne zapovjedi napredovanja prema Arnhemu, mogao je osigurati uzvisine na obje strane pristaništa za trajekte Heveadorp te čekati dolazak XXX. korpusa.
S dolaskom XXX. korpusa do 101. i 82. zračne, 101. dolazi pod zapovjedništvo XXX. korpusa, a northumbrianska 50. divizija je prešla pod zapovjedništvo VIII. Korpusa (pod zapovjedništvom general- pukovnika Richarda O’Connera) koja je počela svoj zakašnjeli napad s 3. divizijom preko Meuse-kanal Esaut kod Lille St. Hubert. U ovome trenutku stvari su se počele okretati protiv Saveznika: zračno-desantne trupe su ostale bez elementa iznenađenja, XXX. korpus se zadržao kod Sone a napad koji je trebao pružiti potporu s bokova nije imao nikakav značajniji učinak. Također je postojalo malo dostupnih informacija kako bi se napravila procjena stanja te nije bilo ikakvih britanskih rezervi koje bi utjecale na ishod bitke dok je Model istodobno pripremao njemački odgovor.
