Autor: Matija Šerić
U utorak 17. veljače Kinezi, ne samo u Narodnoj Republici Kini već i diljem svijeta, započeli su s proslavom Kineske nove godine. Započeli, jer duljina proslave ovisi o podneblju. Najčešće se slavi dva tjedna (od mladog do punog mjeseca) i taj period u Kini nosi naziv Proljetni festival. Ovo je idealna prilika za zaviriti u pomalo zagonetni kineski blagdan.
Misteriozni nastanak
Sam nastanak ovog praznika obavijen je velom tajne. Prema općeprihvaćenom mišljenju, jedna kineska narodna legenda tvrdi da je prije više tisuća godina čudovište po imenu Nian („Godina“), koje je živjelo u planinama ili u morskim dubinama, napadalo seljane na početku svake nove godine. Napadi su se odvijali tijekom noći. Osim usjeva i životinja, djeca i starci, bili su najranjiviji.
Čudovište se bojalo glasnih zvukova (eksplozije), jakog svjetla i crvene boje, pa su ljudi upravo tim sredstvima tjerali zvijer i štitili se od nje. Ljudi su na prozore i vrata stavljali crvene lampione i svitke kako bi spriječili Niana da uđe u njihove domove. Pucketavi bambus (koji su kasnije zamijenile petarde) palio se kako bi se Nian uplašio i otjerao. Drugim riječima, Kinezi su krenuli slaviti novu godinu kako bi se zaštitili od zla.
Povijesni nastanak
Višemilenijski kontinuitet proslava
Točan početak obilježavanja nije poznat. Neki vjeruju da potječe iz razdoblja carske dinastije Šang (1600.–1046. pr. Kr.), kad su se na početku ili na kraju svake godine održavali žrtveni obredi u čast bogovima i precima. Blagdan je formalno uspostavljen tijekom Zhou dinastije, a datum je fiksiran tijekom Han dinastije. Sve u svemu, slavljenje ovog praznika dugo je oko 3.500 godina. Nakon uspostave Republike Kine 1912. godine blagdan je ukinut, a uveden je Gregorijanski kalendar. Međutim, nakon pobjede komunista 1949. godine Kineska nova godina je vraćena pod nazivom Festival proljeća. Prije dvije godine blagdan je uvršten na UNESCO‑ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Kulturno-civilizacijski fenomen proširio se Azijom i svijetom
Kineska nova godina naziva se još i Lunarna kineska nova godina jer se određuje prema mjesečevim mijenama. Prema zapadnom kalendaru prvi dan Kineske nove godine pada između 21. siječnja i 20. veljače. Osim u Kini slavi se u okolnim zemljama sa značajnim kineskim stanovništvom, kao što su Singapur, Tajland, Kambodža, Brunej, Indonezija, Mjanmar, Filipini, ali i među dijasporom na svim kontinentima svijeta, a posebice u SAD-u (naročito gradovi New York, San Francisco i Los Angeles).
Postojanje Kineske nove godine je utjecalo na razvoj drugih nacionalnih novih godina, odnosno festivala u okolnim azijskim zemljama kao što su Vijetnam (Tet), Tibet (Losar), Koreja (Seollal) ili Japan (Shogatsu i Ryukyu). Praznik ima titulu Festivala proljeća, iako je formalno usred zime. Razlog je taj što najavljuje kraj zime i početak proljeća. Manifestacije Proljetnog festivala slave želju za novim životom – proljeće simbolizira novi život.
Najveća migracija stanovnika planeta Zemlje
Od 1990-ih kineska vlada je odlučila dati svojim stanovnicima nekoliko neradnih dana (formalno četiri, a zapravo sedam) kako bi odmorili. Tvornice širom Kine se privremeno zatvaraju, a radnici odlaze na sela kako bi vrijeme proveli u obiteljskom ugođaju. Praznik rezultira najvećom globalnom migracijom svake godine. U državi oko 1,4 milijarde stanovnika oko tri milijarde migrira tijekom novogodišnjih praznika kako bi proveli dio vremena s njima dragim osobama.
Cijela Kina je u proslavi
Narodni običaji
Ovaj blagdan je zapravo kineski ekvivalent Božića. Tijekom Stare i Nove godine u kućama se odvijaju gozbe, a služe se jela koja po vjerovanjima donose sreću poput ribe, knedli, rezanaca i pudinga. Prozori i vrata ukrašavaju se crvenim papirnatim ukrasima koji simboliziraju sreću, radost, bogatstvo i dug život. Među tradicionalnim običajima su i paljenje pirotehnike te darivanje novca u crvenim omotnicama, što unosi blagoslov i obilje u novu godinu. Od praznovjerja se ističe i lomljenje posuđe koje navodno donosi lošu sreću. Zato mnogi pripremaju obroke par dana prije nove godine, a prvi dan treba izbjegavati i čišćenje kuće.
Proslave nove godine zaključuju se Festivalom lampiona (konac veljače ili početak ožujka) tijekom kojeg ljudi vješaju svjetleće lampione u hramovima ili ih nose u noćnim povorkama. Budući da je zmaj kineski simbol sreće i blagostanja, ples zmaja ističe se kao središnji dio proslave u mnogim krajevima. U plesnim povorkama sudionici formiraju dugačkog i šarenog zmaja.
Godina vatrenog konja
Aktualna kineska godina je godina vatrenog konja. To nije bezveze. Svaka godina nosi naziv po nekoj životinji, točnije njih 12 koliko ih posjeduje kineski horoskop: štakor, vol, tigar, zec, zmaj, zmija, konj, koza, majmun, pijetao, pas, svinja. U kineskom horoskopu godina rođenja uvjetuje karakteristike osoba i određuje njenu sudbinu. Kinezi svoj horoskop shvaćaju puno ozbiljnije nego zapadnjaci tračerski horoskop iz novina. Neki znakovi, poput zmaja, smatraju se najsretnijima jer su povezani s moći i uspjehom. Neki parovi čak planiraju rađanje djece u godini zmaja, vjerujući da će djeca rođena u tim godinama imati najbolje šanse za uspjeh u životu. Općenito, aktualna godina konja se smatra godinom aktivnosti, napretka i promjena, idealnom za pokretanje novih projekata, putovanja ili za ostvarivanje osobnih ambicija.
Bit će ovo dobra godina
Trenutačno se Kinezi nose s problemima kao što su potreba za transformacijom gospodarstva, starenje stanovništva, društvene nejednakosti, klimatske promjene i neprijateljska politika SAD-a. Sve to bi trebalo biti lakše prebroditi ako je vjerovati kineskom horoskopu i godini konja. No poznavajući povijest Kine možemo zaključiti kako će ta država pronaći rješenja za sve te izazove. Naposljetku, iz svakog problema Kinezi su prije ili kasnije izišli kao pobjednici.
