Autor: Matija Šerić
Hrvatska nije bila dobro pripremljena za Euro 2021. jer nije imala prepoznatljivu igru, taktičku jasnoću ni povezanost linija iako se Zlatko Dalić čvrsto držao formacije 4-3-3. Igrači su često izgledali nesigurno, bez konkretnog plana u fazi napada (nedostatak uigrane špice nakon odlaska Mandžukića), a obrambeno su bili ranjivi i nedovoljno uigrani. Spoj starijih i novih igrača nije funkcionirao najbolje. Dalić je popustio pritisku medija i u prvu postavu na lijevog beka uvrstio 19-godišnjeg Gvardiola. U prvoj utakmici uništili su ga Kyle Walker i Raheem Sterling pa su Englezi pobijedili 1-0. Protiv Češke je Hrvatska izvukla 1-1 zahvaljujući Perišićevoj majstoriji, a potom su Vatreni pobijedili slabašne Škote 3-1 što je bilo dovoljno za prolaz.
Dalić preživljava Euro 2021.
Utakmica protiv Španjolske u osmini finala trebala je biti Dalićeva posljednja. Hrvatska je povela autogolom Pedrija iako u prvom poluvremenu nije zapucala na gol protivnika. Španjolci su preokrenuli na 3-1 u 77. minuti. Da su zadržali koncentraciju to je trebalo biti to. S porazom od 3-1 Dalić bi vjerojatno dobio otkaz. Međutim, pokazalo se kako je hrvatski izbornik miljenik sreće. I kad gubi, gubi sa stilom. Oršić i Pašalić su u posljednjim minutama zabili dva gola neopreznim Španjolcima i uslijedili su produžeci. Iako je Furija dobila Vatrene 5-3 bilo je to dovoljno da Dalić ostane lider.
Hrvatska se uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. iako je u kvalifikacijama igrala dosta neuvjerljivo i zabilježila poraze od Slovenije i remije s Rusijom i Slovačkom. U trećem izdanju Lige nacije Hrvatska je zabilježila iskorak te su igrači poput Livaje, Stanišića, Šutala i Erlića dobili svoju šansu. Međutim, Dalić je nevoljko prihvaćao promjene i uvodio nove igrače sve kako bi zadržao koncepciju sa senatorima poput Modrića, Kovačića, Lovrena i Perišića.
Španjolska – Hrvatska 5:3
Neobjašnjiv katarski uspjeh
Hrvatsko treće mjesto u Kataru jedno je od najvećih nogometnih čuda svih vremena. Radi se o sretnim okolnostima koje samo nogomet pruža. Po svemu sudeći, Hrvatska je trebala ispasti u skupini, a posljedično Dalić otići. Utakmicu protiv Maroka odigrala je 0-0, vrlo oprezno bez stvarnih napadačkih pokušaja. Iako je Maroko najjača afrička momčad, Hrvatska je morala tražiti pobjedu. Pobjeda nad Kanadom 4-1 bila je pohvalna. Međutim, utakmicu protiv Belgije Hrvatska je po svim pokazateljima morala izgubiti. Tko je gledao tu utakmicu zna da je bilo pitanje vremena kad će Belgijci utrpati jedan gol nakon čega bi ubrzo uslijedio drugi. Hrvatska u napadu nije mogla ništa. Poraz se nije dogodilo jer je Romelu Lukaku amaterski promašio četiri čista zicera, a Gvardiol i Livaković imali su inspirativni dan. Hrvatsku su pratile sretne okolnosti ne samo u njenim utakmicama nego i drugim skupinama.
U osmini finala Hrvatska je porazila Japan (koji je prethodno pobijedio Njemačku i Španjolsku), ali tek na penale što je iscrpilo igrače. Četvrtfinale protiv Brazila je odrađeno obrambeno fantastično iako su Brazilci mogli zabiti par golova da su bili prisebniji u završnici. Na penale je Hrvatska prošla u polufinale. Preumorna Hrvatska nije se mogla suprotstaviti Argentini. Možda i je, ali je Dalić morao mijenjati taktiku, a to nije htio kao ni protiv Francuza četiri godine ranije. Da je netko drugi bio izbornik Hrvatska je mogla igrati 4-1-4-1 ili 5-4-1 s dodatnim stoperom ili zadnjim veznim kao osiguračem protiv Lionela Messija i Juliana Alvareza. Messi je mogao dobiti i posebnog čuvara (N’Golo Kanté u Francuskoj i Casemiro u Realu). U utakmici za 3. mjesto Dalić je popustio medijskom pritisku, prihvatio 4-2-3-1 i Hrvatska je odigrala najljepšu utakmicu na prvenstvu. Pokazalo se kako je izbornik glavna kočnica hrvatske kreativnosti.
Put Hrvatske do bronce 2022.
Neuspješni Euro 2024. razbija iluzije
Na Euru 2024. ponovio se scenarij kao i tri godine ranije. Hrvatska je ispala, ali sa stilom. Dalića je spasila od otkaza (ne)sreća. Talijani su dali gol u posljednjem napadu za remi 1-1. S obzirom na igru, Hrvatska je rezultatski još dobro prošla. Iako se probudila u utakmici s Italijom mogla je teško stradati od Španjolske, ali i izgubiti od Albanije. Iako je osvojeno srebro u Ligi nacija 2023. i Hrvatska je na putu kvalificiranja na Svjetsko prvenstvo 2026. neupitno je Zlatko Dalić najslabija karika hrvatske reprezentacije.
Izbornik je zahvaljujući kvalitetnim igračima i sretnim okolnostima ostvario rezultate, ali Hrvatska nema kvalitetnu igru niti se reprezentativni kadar optimalno razvija. Štoviše, hrvatska igra stagnira posljednjih godina kako stariji igrači postaju sve stariji i nije se prilagodila nogometnim promjenama koje se istovremeno rapidno odvijaju: visoki presing, brza vertikalna tranzicija i okomitost u napadu, hibridne formacije, stvaranje wing bekova.
Dalićev imaginarni autoritet
Iako je na početku Dalić bio izbornik bez autoriteta s vremenom ga je stekao, ali nije ga znao iskoristiti pa ga je izgubio. Govori se kako momčad slažu neprikosnoveni Modrić i senatori, a Dalić samo daje blagoslov. Vidljivo je bilo u nekoliko navrata kako je Modrić na Euru stopirao neke Dalićeve zamjene. Sve promjene koje se događaju izbornik prihvaća kao nužno zlo i zbog pritiska medija, a ne jer iskreno vjeruje u nove igrače poput Petra Sučića i Marina Pongračića. Njegove zamjene nisu prelamale utakmice, a često su sastav prvog tima i zamjene populističke ovisno o mjestu igranja. Iako Modrić i Perišić mogu još igrati trebali bi igrati u posljednjim fazama utakmice. Uz to, izbornik nije zaštitio i priznao zasluge Ivana Rakitića i Marka Livaje pa su jedan i drugi uranjeno otišli u reprezentativnu mirovinu.
Zanimljivo je kako nakon svih uspjeha, Daliću niti jedan europski velikan nije ponudio mjesto trenera. Dakle, utjecajni nogometni krugovi znaju da on nije zaslužan za hrvatske uspjehe nego igrači. Ti bi se uspjesi dogodili i da je izbornik bio netko drugi. Slično tako, Lini Červaru nisu europski rukometni klubovi ponudili mjesto trenera jer su znali da nije on kreator hrvatskih rukometnih uspjeha.
Bilić – idejni začetnik hrvatskih uspjeha
Kreator uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije od 2018. do 2023. je nitko drugi nego Slaven Bilić kojega danas nitko ne spominje. Bilić je stvorio kostur reprezentacije u svom mandatu od 2006. do 2012. i pomogao je ključnim igračima da se razviju u klasne nogometaše. Upravo su Bilićeva vizija i hrabrost da uvede tada mlade talente poput Modrića, Rakitića i Perišića, te ofenzivni stil igre, postavili temelje za kasnije podvige hrvatske reprezentacije na svjetskoj sceni. Bilić nije ostvario uspjehe u rangu Dalićevih zbog nesretnog ždrijeba i neiskustva igrača. No, njegove zasluge su prepoznate u nogometnom svijetu pa je kasnije bio trener Bešiktaša, West Hama, West Bromwich Albiona i Watforda. Daliću unosne ponude dolaze samo s Bliskog i Dalekog istoka. Sve je jasno.
Izbornik koji živi Rusiju 2018.
Dalić je 2017. došao na zatečeno stanje koje nije uspio unaprijediti sukladno promjenama koje su dolazile, već je ostao živjeti u „Rusiji naših snova“ – ime istoimene njegove knjige. Iako je u njegovom mandatu Hrvatska doživjela rezultatske vrhunce, u poljima igre, taktike, formacije, i otkrivanja novih igrača stagnira. Dalić je poput sovjetskog lidera Leonida Brežnjeva koji je bio na čelu najvećih uspjeha SSSR-a 1970-ih, ali se grčevito opirao velikim promjenama koje je nosilo vrijeme. Otprilike deset godina nakon odlaska Brežnjeva SSSR je krahirao, a mogla bi krahirati i hrvatska reprezentacija nakon Dalićeva odlaska. To bi se moglo dogoditi nakon Svjetskog prvenstva sljedeće godine. Trebat će godine da se reprezentacija vrati na pravi razvojni put.
Od argentinskog od grčkog stila nogometa
Zlatko Dalić je transformirao Hrvatsku u pogledu igre u potpuno krivom pravcu. Od reprezentacije koju su krasili talent, čvrsta obrana, kreativnost i atraktivna igra (pa su je mnogi nazivali europskom Argentinom,) Hrvatska je posljednjih sedam godina postala nova Grčka s motom: „Sačuvajmo nulu i čekajmo penale, možda nas pogodi sreća“. Statistika nikada ne laže. Do danas (sredina ljeta 2025.) Dalić je Hrvatsku vodio u 97 utakmica: 48 pobjeda, 25 remija i 24 poraza. Postotak pobjeda iznosi samo 49,48 %. Gol razlika je 164:112. To je vrlo loše. Hrvatska u prosjeku prima više od jednog gola po utakmici, a zabija manje od dva. Za usporedbu, Slaven Bilić je u 65 utakmica kao izbornik upisao 42 pobjede, 14 neriješenih rezultata i 9 poraza. Imao je postotak pobjeda od 64,4 %. Gol razlika je bila 122:59. Hrvatska je primala u prosjeku manje od jednog gola po utakmici, a zabijala gotovo dva.
Dalić se briljantno snašao u svijetu reklama
Poniznost vrijedna 4.109 eura dnevno
Usprkos lošoj statistici Dalić i dalje ostaje izbornik. Iako je namjeravao otići nakon SP-a u Rusiji 2018. ostao je za plaću koja je s vremenom sve više rasla. Doduše, malo tko bi od Hrvata odbio plaću od 4.109 eura dnevno, što je iznos za koji običan hrvatski državljanin mora raditi tri ili četiri mjeseca. Plus, tu su i unosne reklame u kojima Dalić reklamira Lino Ladu Gold, Vegetu i PBZ Premium Visa Gold karticu. Lako je tako biti „ponizan“.
Uz svo dužno poštovanje prema Daliću, za dobro hrvatske reprezentacije bilo bi dobro da on nastavi s reklamama i prihvati ponudu iz Azije ili Afrike. S novim izbornikom koji prati moderne nogometne trendove, reprezentacija bi napokon mogla živjeti u sadašnjosti, tj. mogla bi pokazati sve potencijale i izgraditi nove za budućnost. Međutim, na taj scenarij ćemo se još načekati na našu štetu.
