Autor: Matija Šerić
Kada je 7. listopada 2017. godine Zlatko Dalić iznenada imenovan izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije, malo je tko očekivao kako će bivši igrač Hajduka i Varteksa napraviti iole ozbiljan trag. Danas, gotovo osam godina kasnije, s dvije medalje na FIFA-inim svjetskim prvenstvima i srebrom u UEFA-inoj Ligi nacija, Dalić je postao heroj i zaštitno lice nacije.
Premda je rezultatski gledano Dalić najuspješniji hrvatski izbornik svih vremena (teško će ga netko ikada nadmašiti), kada se pogledaju činjenice može se konstatirati bolna istina koju svi nogometni eksperti i laici znaju, ali neće javno reći. Posljednjih sedam godina reprezentacija se strateški ne razvija dobro. Štoviše, nogomet koji igra Hrvatska je zastario, spor, neinovativan i ružan. Budući da snosi glavnu odgovornost, Dalić bi trebao napustiti mjesto izbornika. Mnogi ga ne vole jer je domoljub, vjernik i Hercegovac i to nije ništa sporno, međutim, nogometnih razloga za Dalićev odlazak ne manjka.
Okolnosti uoči Dalićeva dolaska
Dalićeva avantura na izborničkoj poziciji započela je posve nenadano. Okidač za njegovo dovođenje je remi Hrvatske s Finskom (1-1) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Tog povijesnog 6. listopada 2017. blijeda Hrvatska na Rujevici je primila gol u 90. minuti, što je zapečatilo sudbinu tadašnjeg izbornika Ante Čačića. Hrvatska nije dobro igrala u tim kvalifikacijama kao i u cijelom Čačićevom mandatu, ali je nizala rezultate prvenstveno zahvaljujući igračkoj kvaliteti. Čačić, iako solidan HNL trener, bio je apsolutno nedorastao izazovu reprezentacije koja je iz utakmice u utakmicu igrala sve lošije. Pretpostavka je da su ga igrači sabotirali kako bi doveli nekog njima naklonjenijeg izbornika. Ako je to istina, u tome su uspjeli 100 posto. Dalić je izbornik koji najviše sluša igrače u odnosu na sve bivše i potencijalne konkurente.
Slučajni izbornik
Već sljedećeg 7. listopada Čačić je smijenjen, a na čelo Hrvatske je došao malo poznati trener podrijetlom iz Livna. Smjena izbornika je bila „šok terapija“ kako bi Hrvatska izvukla remi ili pobjedu u gostima u Kijevu dva dana kasnije i tako otišla u dodatne kvalifikacije. „Šok“ je bio uspješan. Dalić je doslovno preko noći „preporodio“ reprezentaciju. Naravno, kako u dva dana nije ništa mogao napraviti. No, donio je vedro raspoloženje i pustio igračima na čelu s kapetanom Lukom Modrićem da se postave na terenu kako oni smatraju da je najbolje. Očito su igrači u periodu između Čačićeve smjene i Dalićevog dolaska sami dogovorili plan za utakmicu s Ukrajinom kojeg je Dalić samo blagoslovio. Da je bilo drukčije, odnosno da je Dalić radio neke temeljite promjene u taktici i formaciji, nema sumnje kako bi Hrvatska izgubila od Ukrajine i ostala bez Svjetskog prvenstva. Bila bi izgledna još jedna „sabotaža“ ili bi Ukrajina jednostavno bila bolja. Ovako, Hrvatska je pobijedila 2-0 i ostala u prilici da se kvalificira na SP.
Pobjeda na Ukrajinom otvorila je vrata raja
Mamićeva marioneta
Treba reći kako je Dalić uz Čačića izbornik koji je imao najmanje trenerskog ugleda, tj. najslabije reference za vođenje Hrvatske koja spada u top 10-15 reprezentacija svijeta. No, za razliku od igrača za koje se očekuje da igraju u velikim europskim klubovima, ti kriteriji nikada nisu vrijedili za hrvatske izbornike. Danas se zaboravlja kako je na početku Dalićeva mandata predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) bio je Davor Šuker, dok je stvarni vladar hrvatskog nogometa, Dinama i reprezentacije, bio notorni Zdravko Mamić. HNS je Dalića doveo kako bi bio još jedna Mamićeva marioneta. Drugim riječima, kako bi slagao roster reprezentacije (vjerojatno ne i taktiku) prema Mamićevim željama kako bi se bivši i aktualni Dinamovi igrači što bolje prodavali, a on stjecao novi profit. I svi izbornici prije Dalića su to činili. Dalić također na početku mandata sve dok Mamićev utjecao nije krenuo slabiti.
Predodređeni epizodist
Dalićeva najjača referenca nisu bili trenerski uspjesi, nego poslušnost savezu, odnosno Mamiću, ali čak ni tada mu HNS nije htio dati pravi ugovor jer nije vjerovao u njegove trenerske kvalitete. Dali su mu ugovor samo do kraja SP-a 2018. Bio je de facto privremeni izbornik dok savez ne nađe stručnijeg eksperta. To nije toliko čudno jer je dotad značajnije uspjehe postigao samo sa saudijskim klubovima Al Faisalyjem i Al Hilalom te emiratskim Al Ainom. Iako to jesu uspjesi oni nisu dovoljni za trenera za hrvatske reprezentacije – radi se o rekreativnim ligama u odnosu na Lige petice. Međutim, u tom trenutku bliskoistočne reference bile su dovoljne. Bio je zapravo prosječan HNL trener. Iako doveden kao predodređeni epizodist, Dalić je pokazao nogometno znanje i karakterne vještine koje su donijele instant rezultate.
Jedan noćni poziv promijenio je sve
Dodatne kvalifikacije za odlazak na SP 2018. Hrvatska je igrala u studenom s Grčkom i Dalić je mogao pripremiti plan za tu utakmicu. Pritom je odlučio potražio pomoć svog prijatelja, belgijskog izbornika Roberta Martíneza. Telefonski poziv se dogodio oko dva, tri sata ujutro. Prema službenim informacijama, Martínez je Daliću otkrio kako složiti taktiku za pobjedu nad Grčkom (s kojom je Belgija igrala u kvalifikacijama), ali je moguće da je ustvari otkrio previše toga. Željan pomoći i ponesen nadahnućem kojeg nose sitni noćni sati (znaju svi koji su bili na koncertima ili u noćnim klubovima), španjolski vrsni stručnjak je svom hrvatskom kolegi dao detaljne taktičke preporuke kako posložiti reprezentaciju. U sljedećim mjesecima i godinama hrvatski se izbornik uglavnom držao Martínezovog koncepta koji se bazira na formaciji 4-3-3. Rezultati su brzo uslijedili. Hrvatska je na Maksimiru pobijedila Grčku 4-1, odigrala u gostima 0-0 i tako se plasirala na Svjetsko prvenstvo. Tada je Dalić dobio svoj prvi ugovor do ljeta 2020. vrijedan 500 tisuća eura godišnje.
Splet spretno-sretnih okolnosti Dalića pretvara u zvijezdu
Sve uspjehe na kormilu reprezentacije Dalić je postigao zahvaljujući tri ključna čimbenika: igračkoj kvaliteti, izborničkoj pasivnosti i nogometnoj sreći. Uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji malo je tko očekivao da Hrvatska može napraviti značajniji uspjeh poput četvrtfinala. Bila su velika očekivanja za SP 2014. u Brazilu i Europsko prvenstvo 2016. Uslijedila su razočaranja i nacija je izgubila nadu u trijumf. Objektivno gledano, reprezentacija je 2014. i 2016. bila snažnija nego 2018. Top igrači poput Ivana Rakitića, Luke Modrića, Dejana Lovrana i drugih bili su mlađi, a roster je bio bogatiji za legendarnog kapetana Darija Srnu koji je ostavljao srce na terenu. Problem su bili izbornici Niko Kovač i Ante Čačić koji nisu imali taktičko znanje ni kvalitete upravljanja ljudskim resursima (man management).
U Rusiji su najvažniji igrači već ušli u ozbiljne godine, ali bili su na svom vrhuncu i shvatili da im je to možda zadnja prilika da nešto osvoje u kockastom dresu. Modrić, Rakitić, Perišić, Mandžukić, Lovren i Vrsaljko su bili prvotimci Reala, Barcelone, Intera, Juventusa, Liverpoola i Atletico Madrida. Posjedovali su nogometnu klasu, a izbornik ih je „samo“ trebao solidno posložiti i pustiti da igraju. To je Dalić i učinio, vjerojatno prema Martínezovim uputama. Hrvatska reprezentacija je bila poput Ferrarijevog bolida Formule 1 i svatko tko ga je vozio imao je šanse ostvarivati top rezultate. Na igračku kvalitetu i pasivnost izbornika (koja je tada bila poželjna) nadovezala se nogometna sreća.
Put Hrvatske do srebra
Neočekivana ruska epopeja
Hrvatska je blijedo otvorila natjecanje s pobjedom od 2-0 protiv Nigerije (autogol i gol iz penala). Tada se činilo da se neće dogoditi neki iskorak. Međutim, moral reprezentacije je pojačao Nikola Kalinić tako što nije htio ući s klupe. Dalić ga je potjerao i to je donijelo booster pozitivne energije u stožer. To se vidjelo u sljedećoj utakmici s neprepoznatljivom Argentinom (kriminalna obrana i vratar) koju je Hrvatska deklasirala 3-0. Tada je Hrvatska dobila vjeru u uspjeh. Utakmica s Islandom (pobjeda 2-1) je bila revijalna. Nogometna sreća poslužit će obilatu Hrvatsku u sljedeće dvije-tri utakmice.
Hrvatskoj se otvorio odličan ždrijeb. Imala je u osmini finala za protivnika Dansku (od koje je malo bolja), a u četvrtfinalu Rusiju (od koje je puno bolja). Hrvatska je sreća to što je Rusija u osmini finala na penale izbacila Španjolsku iako su gosti imali posjed tijekom 120 minuta od preko 80 posto. Usprkos boljem rosteru, Dansku i Rusiju Hrvatska je eliminirala tek na penale. U polufinalu protiv Engleske, Hrvatska je loše igrala prvo poluvrijeme i gubila 1-0, a mogla je i više. Ipak, sreća je omogućila preokret. Nakon produžetaka bilo je 2-1 za Dalićeve izabranike. Izmorena Hrvatska nije mogla konkurirati Francuzima u finalu gdje je izgubila 4-2.
Prokockano zlato
Iako je Dalić svojom pasivnošću (dao je igračima slobodu) i pozitivnom energijom zaslužan za srebro, s obzirom na okolnosti većina izbornika bi jednako prošla. Međutim, da je neki stručniji izbornik vodio reprezentaciju Hrvatska je mogla osvojiti zlato. Eventualno stručniji izbornici poput Carla Ancelottija, Vicentea del Bosquea ili Marcela Bielsa bi riješili Dansku i Rusiju u 90 minuta, te bi igrači bili odmorniji za finale. Nogometni eksperti bi protiv Francuza pripremili posebnu taktiku, dok Dalić nije htio odstupati od provjerene formule.
Umjesto standardne 4-3-3, trebalo je zatvoriti sredinu terena s 4-4-1-1 ili 4-2-3-1 formacijom, s Brozovićem i Modrićem dublje u sredini, a Kramarićem (ili Pjacom) iza Mandžukića. Tako bi se zatvorile kontre Francuza u kojima je Mbappé bio najopasniji. Francusku bi i tada bilo teško pobijediti, ali takva taktički prilagođena momčad imala bi dobre šanse. Činjenica da je Subašić branio ozlijeđen s nedovoljno zaliječenom zadnjom ložom Dalićeva je kardinalna pogreška, koja je Hrvatsku koštala dva pogotka (Pogbe i Mbappéa). Zanimljivo je da Hajduk nije čestitao reprezentaciji na srebru upravo zbog Mamićevog utjecaja iz sjene. Među nekim navijačima nastavila je kolati uzrečica „Sve izgubili dabogda“.
Početak krize
Nakon ruskog srebra uslijedio je slab trogodišnji period reprezentacije što se javno, ali tek na Europskom prvenstvu 2021., usudio reći Ante Rebić zbog čega je potjeran iz kadra. Hrvatska je u novouspostavljenoj UEFA-inoj Ligi naciji doživjela debakl od 6-0 u Elcheu od Španjolske, a cijelo natjecanje je igrala ispod razine (i sezonu 2018./19. i sezonu 2020./21.). To je bio period traženja nove reprezentacije nakon odlaska Mandžukića, Subašića, Ćorluke i Rakitića.
Međutim, Dalić nije pronašao novu strategiju iako je s vremenom dao priliku igračima poput Brune Petkovića, Nikole Vlašića, Josipa Brekala, Joška Gvardiola, Luke Ivanušeca, Lovre Majera, Mislava Oršića i drugih. Izbornik je novim igračima jedva davao prilike i to na pritisak medija. Hrvatska se uspjela plasirati na Europsko prvenstvo 2021. Dalić je u ljeto 2020. potpisao novi ugovor s godišnjom plaćom od 1,5 milijuna eura. Međutim, svojim potezima nije opravdao uloženi novac.
