Autor: Matija Šerić
Bijela revolucija u Iranu 1960-ih i 1970-ih posve je preokrenula razvojni put te bliskoistočne zemlje. Mohamed Reza Pahlavi iz temelja je promijenio Iran te ga preobrazio iz jedne siromašne i zaostale zemlje u modernu zemlju koja je započela brojne planove modernizacije, urbanizacije, industrijalizacije, opismenjavanja, razvoja zdravstvenog sustava i sl. Iran je za vrijeme šahove vlasti bio prihvaćen na Zapadu kao ključni američki saveznik protiv Sovjetskog Saveza.
Iranski narod odbio je zapadnu modernizaciju
No, pokazalo se kako se sa sekularizacijom i modernizacijom otišlo predaleko za jednu ipak tradicionalno muslimansku zemlju gdje vjerski šijitski vođe imaju jak utjecaj. Također, Irance je smetalo što je njihova zemlja postala marioneta Amerike. Dok se životni standard stanovništva povećavao šah nije imao briga oko oporbe, ali kad je stao gospodarski rast, krenula inflacija i nestašica robe, a velik broj ljudi postao nezaposlen, brojne opozicijske skupine odlučile su djelovati.
Iranska revolucija uzdrmala je Zapad i Istok
Za obje supersile, i Sjedinjene Države i Sovjetski Savez, Iranska je revolucija bila prekretnica u odnosima s Trećim svijetom. Za SAD to je značilo kako komunizam nije jedina sveobuhvatna suvremena ideologija koja se suprotstavljala američkoj moći. Premda će tek tijekom rata u Afganistanu i nakon sloma SSSR-a, Washington početi gledati na islamizam kao glavni izazov i prijetnju, već su se jasno vidjeli znaci rastuće opasnosti od američkog intervencionizma protiv muslimanskih zemalja.
Za Sovjete je Homeinijeva pobjeda značila da je marksistička teorija o revolucijama u Trećem svijetu zapala u velike poteškoće. Štoviše, izraziti internacionalizam Iranske revolucije izazivao je zabrinutost u Moskvi budući da se pojavljivao kao izravan konkurent ljevičarskim nacionalističkim i antiimperijalističkim pokreta diljem Trećeg svijeta. No, početkom 1980-ih godina sovjetski su marksisti i dalje pojavu i širenje političkog islama bili skloni promatrati kao jedan od „glavnih trendova“ što su „objektivno“ vezani uz zapadni imperijalizam. Većina je moskovskih kreatora politike s vremenom počela pogrešno vjerovati kako će, zbog zajedničke antikomunističke naravi, režimi poput iranskoga završiti na istoj strani sa SAD-om.
Dokumentarac o revoluciji
Islamska revolucija donosi Iranu napredak, ali i izazove
Islamska revolucija iznenadila je mnoge u svijetu, ali kad se gleda povijest Irana ona nije slučajna. Revolucija je promijenila Iran više od bilo kojeg događaja ranije, a isto tako je djelovala i na promjenu položaja zemlje u svijetu. Postignuti rezultati su većinom pozitivni kad se uzme u obzir povijesni i kulturološki perzijski kontekst koji nije istovjetan zapadnom. Iran je postao uspješna država sa živahnim gospodarstvom, stabilnim zdravstvom, solidnim obrazovanjem i vojskom te veoma moćna regionalna sila i neprijatelj Amerike, što je ostala do danas. Zahvaljujući okretanju Irana islamu uslijedio je polagan, ali siguran revival islama u svijetu.
Islamska revolucija utjecala je na mnoge sekularne ili ateistički orijentirane ljude muslimanskog podrijetla da se vrate svojoj vjeri, a također je nadahnula mnoge islamističke pokrete da pokušaju uspostaviti islamski (šerijatski) poredak u svojim zemljama. Tu dolazimo do kontroverzi. Iran je kao šijitska država dao dodatni žar šijitsko-sunitskom sukobu u islamskom svijetu. Teheran kroz financiranje i obuku pomaže brojnim šijitskim pokretima na Bliskom istoku kako bi suzbio sunitski utjecaj i kako bi postao svojevrsni lider islamskog svijeta. Došlo je i do sukoba s Izraelom koji se ne može riješiti kompromisom. To su sve problemi koji ne bi postojali da je Iran sekularna država.
Budućnost Irana moraju formirati Iranci
47 godina nakon revolucije, osujetivši brojne nemilosrdne napore Sjedinjenih Država i zapadnih sila da svrgnu islamsku vladu i zamijene je zapadnim satelitskim režimom, Islamska Republika Iran još uvijek postoji kao ponosna i suverena država. Koliko će postojati kao takva ovisit će isključivo o iranskom narodu. Iranski narod je kasnih 1970-ih birao svrgavanje šaha i uspostavu šerijatske vlasti kakva je u nekim oblicima postojala tijekom većine povijesti.
Hoće li zbog gospodarskih i društvenih poteškoća, Iranci svrgnuti vlast u skoro vrijeme, vidjet ćemo. Ništa nije vječno. Međutim, bilo kakvo miješanje stranaca u iranski razvojni put je pogrešno. Iranci trebaju sami procijeniti što je za njih najbolje i kojim će putem koračati. Aktualna kriza je duboka, ali ne i nepremostiva.
