Autor: Matija Šerić

Hadrijanov zid, poznat i pod nazivima Hadrijanov obrambeni zid i Rimski zid, monumentalna je građevina izgrađena u drugom stoljeću u Velikoj Britaniji, integralnom dijelu tadašnje prve svjetske supersile, Rimskog Carstva. Zid je sagrađen za vrijeme vladavine cara Hadrijana, jednog od najpoznatijih rimskih careva, čija je vladavina trajala od 117. do 138. godine nove ere. Ovaj impresivni zid dug otprilike 117,5 kilometara protezao se cjelokupnom širinom sjeverne Engleske nedaleko od škotske granice, od rijeke Tyne na istoku do zaljeva Solway Firth na zapadu. Predstavljao je granicu civilizacija i carstava u prošlosti, a njegov utjecaj osjeti se i dan danas.

Rimsko osvajanje Britanije

Rimsko Carstvo, tijekom svog vrhunca, protezalo se na tri kontinenta, uključujući veliki dio Europe, zapadne Azije (Bliskog Istoka) i sjeverne Afrike. Drugim riječima, Rimljani su zauzeli većinu tzv. Starog svijeta kako to povjesničari vole reći. Osim širenja granica ratovima i/ili pregovorima, Rimljani su nakon osvajanja nekog područja morali osigurati obranu novo uspostavljenih granica, a u tu svrhu gradili su obrambene bedeme i zidove.

Kad su Rimljani prvi put kročili na britansko tlo, točnije u jugoistočnu Englesku, 43. g. nove ere zatekli su ondje više plemena na razini razvijenosti Željeznog doba. Lokalna plemena su već ranije čula za Rimljane posebice za osvajanja legendarnog Gaja Julija Cezara u 1. st. pr. Kr. Postojali su međusobni kontakti. Tada su se britanska plemena uspješno oduprla osvajačima, ali u 1. st. nisu mogla jer nisu bila ujedinjena. Rimljani su ih lako porazili te su se utaborili u Colchesteru u jugoistočnoj Engleskoj gdje su planirali osvajanje čitave Britanije. Godine 47. čak 11 plemena predalo se Rimljanima koji su tada zagospodarili područjem od juga Humbera do ušća rijeke Severn na granici Engleske i Walesa. Tada su Rimljani pokrenuli kampanje napada na Wales i prema sjeveru. 84. godine stigli su do uvalice Moray Firth koja se nalazi 240 km unutar područja suvremene Škotske.

Rimski dosezi

Prema nekim povijesnim izvorima, Rimljani su doplovili sve do poluotoka Kintyre, a rimske legije prodrle se u sjeverne brdske dijelove Škotske. Usprkos tome, najisturenija točka na kojoj su se rimske postrojbe utaborile bila je Moray Firth. Da su Rimljani nastavili dalje prodirati i zauzeli cijelo Britansko otočje, povijest Velike Britanije imala bi drukčiji tijek.

Nužnost obrane britanskih stečevina

Međutim, rimske stečevine diljem Europe, Afrike i Azije bile su ugrožene i rimske legije morale su biti poslane na ta krizna područja kako bi ih branile. Britanija, kao relativno nova provincija Rimskog Carstva, bila je pod stalnom prijetnjom napada sjevernih plemena, poznatih kao Pikti, Sasi i Škoti. Kako bi zaštitili svoje teritorije u Britaniji i konsolidirali vlast Rimljani su bili primorani utvrditi održivu graničnu crtu i tamo podići barijere koje će omogućiti efikasnu obranu. Car Hadrijan, poznat po svojoj pragmatičnoj politici očuvanja granica carstva umjesto neprestanog širenja, odlučio je izgraditi zid. Rimski vojnici su se povukli iz Škotske na dio područja gdje prolazi suvremena englesko-škotska granica. Utvrdili su se i podigli Hadrijanov zid.

Konstrukcija i struktura zida

Izgradnja Hadrijanovog zida započela je 122. godine nove ere i trajala nekoliko godina. Gradilo ga je 15 tisuća vojnika. Zid je bio dug 117,5 km, širine oko 3 metra i visine do 4,5 metra, izgrađen od kamena i zemlje. Ispred zida nalazio se 4 m dubok i 9 m širok opkop. Između zida i opkopa raspoređena je ograda za šiljcima. Na cijeloj dužini zida nalazile su se male vratnice. Otprilike na svakoj rimskoj milji (oko 1,48 km) duž zida izgrađene su male utvrde, poznate kao milecastle. Između tih malih utvrda nalazile su se stražarske kule (njih 80-ak) koje su služile za nadzor zida i komunikaciju između rimskih garnizona.

Veće utvrde (fortovi), bile su smještene na ključnim točkama duž zida i služile su za smještaj većih vojnih garnizona. Među najpoznatijim velikim utvrdama su Housesteads (Vercovicium), Birdoswald (Banna) i Chesters (Cilurnum). Ove utvrde bile su opremljene svim potrebnim objektima za dugotrajan boravak vojnika, uključujući barake, skladišta, bolnice, pa čak i kupališta.

Funkcija i značaj zida

Konstrukcija zida bila je nužnost budući da nije bilo planina i rijeka koje bi prirodno tvorile barijeru. Hadrijanov zid nije bio samo vojna barijera, on je također imao važnu administrativnu i simboličku funkciju. Budući da Rimljani nisu uspjeli osvojiti cijelu Veliku Britaniju, zid je označavao sjevernu granicu Rimskog Carstva u Britaniji i služio je za obranu osvojenih područja od barbarskih naroda koji su živjeli na sjeveru otoka. Zid je ujedno bio i kontrolna točka za trgovinu i migraciju. Kroz različite prolaze u zidu kontroliralo se kretanje ljudi i roba, a carinske postaje omogućavale su Rimu da naplaćuje carine na robu koja je prelazila granicu. Simbolički, zid je predstavljao moć i vojnu snagu Rimskog Carstva, demonstrirajući sposobnost Rima da izgradi monumentalne strukture i održava red i sigurnost na svojim granicama.

Dokumentarac o zidu

Zid – ishodišna točka razvoja britanskih naroda

Stoljećima je zid bio granica između rimske provincije Britanije na jugu i keltskih zemalja Kaledonije na sjeveru. Preciznije, dva i pol stoljeća Hadrijanov zid bio je u svojoj punoj funkciji. S donje strane zida nalazila se kultura i civilizacija, a s gornje strane barbari. Neki Englezi i Škoti šale se da je i danas tako iako više nema zida da ih dijeli. Najznačajnije je to što je zid pomogao da se oblikuje buduća država koja će postati poznata pod nazivom Ujedinjeno Kraljevstvo. Ispod zida razvijala se romanizirana kultura i poredak (Pax Romana) uz živahan društveni život i gradnju suvremenih cesta i gradova, a preko zida je nastavila postojati tradicionalna keltska kultura.

Uobičajeno je pogrešno mišljenje da Hadrijanov zid označava suvremenu englesko-škotsku granicu. Zid se u potpunosti nalazi unutar Engleske i nikada nije prolazio sadašnjom granicom. Dok je na zapadu, na lokaciji sela Bowness-on-Solway, udaljen manje od 1 km južno od granice, na istoku je udaljen čak 109 km. Međutim, budući da Rimljani nikada nisu pokorili Wales i Škotsku za razliku od Engleske kojom su suvereno vladali, te dvije zemlje će se u daljnjem tijeku povijesti do danas uvijek razlikovati od Engleske. Dakle, zid je postavio temelje za odvajanje Škota i Engleza.

Podjela Britanije

Početkom 3. st. južna Engleska dobila je ime Gornja Britanija (lat. Britannia Superior) jer je bila bliže Rimu. Prijestolnica je postao London. Sjeverna Engleska postala je Donja Britanija (lat. Britannia Inferior) a njen glavni grad postao je York. Krajem 3. i početkom 4. st. Britanija je dodatno podijeljena. Jug je postao Prva Britanija (lat. Britannia Prima), sjeverno od Hadrijanova zida nalazila se Maxima Caesariensis, pokrajina Midlands postala je Flavia Caesariensis, a Wales Druga Britanija (Britannia Secunda). Ta latinska imena nisu zaživjela, ali su ostavila traga do danas na podjeli Britanije.