Autor: Matija Šerić
Život rimskih vojnika na Hadrijanovom zidu bio je izazovan, ali kvalitetno organiziran. Vojnici su dolazili iz raznih dijelova carstva, donoseći sa sobom različite kulture i običaje. U utvrdama su se nalazili svi potrebni objekti za svakodnevni život, a disciplina i vojne vježbe bili su strogo održavani. Mnogi vojnici služili su na zidu unutar svoje profesionalne karijere. Vojna služba nije bila samo dužnost, već je i nudila prilike za stjecanje zemljišta, statusa i rimskog državljanstva nakon završetka službe, što je imalo dugoročne društvene utjecaje na pojedince i njihove obitelji.
Život na zidu
Osim vojnika, oko utvrda (poglavito velikih) razvijale su se i civilne zajednice (vicusi), koje su činile obitelji vojnika, trgovci i obrtnici. Ove zajednice pružale su potrebne usluge i proizvode za vojnike, a interakcija između vojnika i civila dodatno je obogatila društveni život na granici prenoseći rimske običaje, arhitekturu i način života lokalnom stanovništvu. Na zidu su postojala brojna svetišta i hramovi posvećeni rimskim bogovima, ali i lokalnim božanstvima. Vjerski objekti bili su mjesta okupljanja i duhovnog života, koji su promicali rimske religijske prakse među vojnicima i civilima. Kroz ove aktivnosti, rimsku kulturu i religiju upoznavalo je i lokalno stanovništvo, stvarajući sinkretičke vjerske običaje.
Kasniji značaj
Nakon smrti cara Hadrijana 138. g. nove ere, zid je nastavio igrati važnu ulogu u obrani Britanije, iako su kasniji carevi, poput Antonina Pija, pokušavali proširiti granice dalje na sjever. Međutim, Antoninov zid, izgrađen 142. godine znatno sjevernije, bio je kratkog vijeka i Hadrijanov zid ponovno je postao glavna obrambena linija. Rimski vojskovođa Magno Maksim 383. godine odlučio je vratiti legije u Rim i upotrijebiti ih protiv rimskog cara Gracijana. Nekoliko godina kasnije sve rimske trupe su napustile zid i vratile se u Rim. Tada su barbarski narodi Pikti, Sasi i Škoti prodrli na jug i prisilili Britance da zovu rimske vlasti da ih protjeraju što su one i učinile.
Tada već cjelovitog Hadrijanovog zida više nije bilo i Rimljani su savjetovali Britancima da izgrade novu barijeru koja bi ih zaštitila od upada sa sjevera. Međutim, Rimljani nisu pokazali Britancima kako graditi kamene barijere pa su ih Britanci radili od treseta. Takve barijere nisu zaustavile osvajače pa su Britanci ponovno zvali Rimljane da ih oslobode od barbara. Rimske legije su se vratile i otjerale napade, a Britancima su pokazali kako podići kameni zid. No, Britanci nisu znali napraviti održiv zid koji bi zadržao horde sa sjevera. Britanci su pozvali Rimljane po treći put i taj je poziv ušao u povijest pod nazivom „jecaji Britanaca“.
Međutim, ovaj put nisu dobili pozitivan odgovor. Rimljani su im poslali poruku: „Sami se pobrinite za svoju obranu.“ Britanci su bili prepušteni sami sebi, a problem je bio što nisu imali spomena vrijednu obranu. Zalazak Rimskog Carstva bio je ujedno uvod u „mračni“ srednji vijek.
Pad u zaborav i ponovni povratak
Prolaskom stoljeća Hadrijanov zid bio je zapušten i polako je nestajao s karte svijeta. Nakon odlaska Rimljana urušavao se i raspadao. Lokalni seljaci su uzimali dijelove zida za gradnju kuća i staja za stoku, vjernici za crkve i sl. Polako ali sigurno zid i Rimljani su tonuli u zaborav. S padom Zapadnog Rimskog Carstva u kasnom 5. stoljeću (476. g.), Hadrijanov zid postupno je izgubio svoju vojnu funkciju. Dijelovi zida korišteni su kao građevinski materijal za lokalne zajednice, a zid je i dalje propadao. Potkraj 7. st. još je preostalo dovoljno zida da ugledni anglosaksonski povjesničar i teolog, Beda Časni, dio zida pokraj rijeke Tyne opiše „2,5 m širok i 3,5 m visok, koji se do dana današnjeg proteže u ravnoj crti od istoka do zapada“. Međutim, zid se i dalje rušio. Početkom 18. st. Britancima je značio veoma malo i tada je došlo do najgoreg kulturocida u britanskoj povijesti.
Godine 1745. maršal George Wade bio je angažiran da presretne jakobitsku vojsku Lijepog princa Charlieja koja je marširala prema jugu. Wadeove pješačke postrojbe i topništvo u tome nisu uspjeli jer ondje nije bilo cesta. Wade je kao iskusan graditelj i vješt vojni zapovjednik došao na ideju da izgradi novu cestu do Carlislea, duž drevne rute Hadrijanova zida. Odmah je uočio najbliži građevinski materijal – ostatke zida. Wadeu je bilo logično srušiti velike dijelove zida i ugraditi ih u 50 kilometara ceste. Razaranje zida nastavilo se do početka 19. st. kada je konačno britansko društvo uvidjelo ogromnu kulturno-povijesnu važnost zida. Volonteri su očistili dijelove zida od granja i krhotina te je zid obnovljen u mjeri u kojoj je to bilo moguće.
Turistička atrakcija
Hadrijanov zid je od 1987. lokacija svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a i postao je vrlo popularna turistička atrakcija. Njegovi ostaci pružaju fascinantan uvid u rimsku vojnu arhitekturu i život na granicama Rimskog Carstva. Najbolje očuvani dijelovi zida nalaze se u Northumberlandu između Haltwhistlea i Hexhama i jedna su od najvažnijih turističkih atrakcija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svakog ljeta tisuće turista hodaju istim rutama kojima su hodali Rimljani u Starom vijeku. Zimi je doživljaj na zidu najupečatljiviji jer posjetitelji dobivaju osjećaj da se nalaze na kraju svijeta dok zimi dolazi. Arheološka istraživanja i dalje otkrivaju nove aspekte života i funkcije monumentalnog obrambenog sustava.
Zaključak
Hadrijanov zid je simbol moći i inženjerskog umijeća Rimskog Carstva. Izgrađen s ciljem zaštite i kontrole granica, zid je služio ne samo kao vojna barijera nego i kao administrativni i simbolički pokazatelj rimske moći. Njegova povijest i ostaci pružaju dragocjen uvid u rimsku vojnu strategiju, svakodnevni život na granici i interakciju između različitih kultura unutar carstva.
Danas, Hadrijanov zid ostaje trajni spomenik rimskog naslijeđa u Britaniji i svjedočanstvo o vremenu kada je rimska moć dosegnula svoj zenit. Iako većine utvrda, puškarnica i vratnica više nema, zid postoji na terenu i u kolektivnoj svijesti Britanaca. Hadrijanov zid podsjeća Britance na razdoblje kad su se prvi put povezali s kopnenom Europom i kad je iscrtana linija između Engleske i Škotske. Danas, iako se zid nalazi južno od englesko-škotske granice, rimska granica simbolizira jednu od najvećih podjela u Britaniji: podjelu na Englesku i Škotsku, koja uvelike određuje Ujedinjeno Kraljevstvo.
Zidu u 21. st. prijete klimatske promjene. Vlažno i mokro tlo oko zida zagrijava se brže od zraka i isušuje, a u zid prodire kisik i nastaju pukotine. Hadrijanov zid je popularan u suvremenoj kulturi. Inspirirao je npr. popularnog američkog romanopisca Georga R. R. Martina za osmišljavanje Zida i Noćne straže (ekvivalent rimske legije) na kraju svijeta, koji čine zaštitu protiv mračnih sila u knjiškom serijalu Pjesma Leda i Vatre i tv-seriji Igra prijestolja.
