Autor: Matija Šerić
Za vojnike i časnike koji su sudjelovali u primirju, to je bio dobrodošao odmor od pakla kojeg su pretrpljivali svaki dan. Kad je rat počeo samo šest mjeseci ranije, većina vojnika mislila je da će brzo završiti i da će se vratiti kući svojim obiteljima na Božić. Ne samo da se rat nastavio četiri godine, već se pokazao najkrvavijim sukobom ikada. Industrijska revolucija omogućila je masovnu proizvodnju novih i razornih oruđa za ubijanje – među njima i flote zrakoplova i topova koji su mogli ispaliti stotine metaka u minuti.
Loše vijesti s obje strane fronta ostavile su vojnike s niskim stanjem morala. Došlo je do razornog ruskog poraza kod Tannenberga u kolovozu i njemačkih gubitaka u bitci na Marni tjedan dana kasnije. Kad se 1914. približila zima i kada je nastupila hladnoća, Zapadni front se protezao stotinama kilometara. Bezbrojni su vojnici živjeli u bijedi u rovovima na bojišnicama, a deseci tisuća već su izginuli.
Nogomet, dijeljenje darova i sprovodi
Budući da cenzura još nije bila uvedena na pisma vojnika s bojišta, britanski vojnici pisali su svojim obiteljima o igranju nogometa i dijeljenju hrane i pića s vojnicima koji su samo dan ranije bili njihovi smrtni neprijatelji. Pisma pokazuju da su i sami vojnici jedva mogli povjerovati u izvanredne događaje koji su se odigrali. Međutim, mogli su prepoznati njihov jedinstveni povijesni značaj u realnom vremenu usred Prvog svjetskog rata.
Uz to, božićno primirje nije iskorišteno samo za odmor i razonodu, već je jedna od čestih aktivnosti bila zajednička služba za pokapanje mrtvih. Prepoznajući da mir sigurno ne može dugoročno potrajati, obje strane su također iskoristile prestanak neprijateljstava za jačanje svojih rovova.
Objašnjeno božićno primirje
Neki osuđuju mir
Nažalost, bilo je nekoliko žrtava kao posljedica neuniverzalne provedbe primirja, a čak i među postrojbama koje su poštivale prekid vatre, nisu svi ljudi odobravali tu odluku. Npr. Adolf Hitler, tada vojnik-kurir koji je rijetko odlazio do prednjih rovova, oštro je kritizirao ponašanje ljudi u svojoj pukovniji koji su se odlučili pridružiti Britancima na ničijoj zemlji. Navodno je izjavio: „Takva stvar se ne bi smjela dogoditi u ratu…Zar nemate njemački osjećaj za čast?“ Kad je spontano primirje nastupilo, vođe svih vojski bile su užasnute. Britanski general Sir Horace Smith-Dorrien napisao je u povjerljivom memorandumu da je „ovo samo ilustracija apatičnog stanja u koje postupno tonemo“.
Velik odaziv vojnika
Postupno je vijest o božićnom primirju dospjela u tisak. „Božić je došao i otišao – zasigurno najneobičnija proslava koju će itko od nas ikada doživjeti“, napisao je jedan vojnik u pismu koje se pojavilo u The Irish Timesu 15. siječnja 1915. On je opisao „veliku gomilu časnika i ljudi, engleskih i njemačkih, grupirani oko mrtvih tijela, koja su bila skupljena i poredana u redove.“ Nijemci su, rekao je ovaj britanski vojnik, „bili prilično ljubazni“. Koliko je točno vojnika sudjelovalo u ovim neformalnim blagdanskim okupljanjima predmet je debata. Nema načina da se brojka precizno odredi budući da su primirja bila nasumična i potpuno neovlaštena. Povodom 100. obljetnice primirja, časopis Time iznio je podatak o sudjelovanju čak 100.000 vojnika.
Dojmljive priče samih vojnika
Nažalost, primirje nije bilo dugoga vijeka
U danima nakon Božića, rat se vratio na Zapadni front, iako je u nekim područjima primirje potrajalo sve do Nove godine 1915. Budući da primirje ne bi moglo uspjeti bez potpore nižih časnika s obje strane, britanski i njemački generali brzo su poduzeli korake kako bi spriječili potencijalne daljnje korake u bratimljenju između vojnika suprotstavljenih strana. Ipak, nije bilo vojnih sudova ili kazni zbog provedbe božićnog primirja. Viši zapovjednici prepoznali su katastrofalan učinak koji bi takav potez imao na moral u rovovima. Pokušaji oživljavanja primirja na Božić 1915. bili su osujećeni i nije bilo masovnog spontanog primirja sve do konačnog prekida vatre u studenom 1918.
Božićno primirje – vječni podsjetnik na dobrotu ljudi
Kasnije je svjetska javnost prepoznala značaj božićnog primirja iz 1914. Slična primirja su se pokušala primjenjivati s većim ili manjim uspjehom u kasnijim ratovima, npr. u Hrvatskoj i BIH 1990-ih. Božićno primirje iz 1914. je prihvaćeno u popularnoj kulturi u medijima. Spomen obilježje božićnog primirja otkriveno je u Frelinghienu u Francuskoj 11. studenog 2008. Dana 12. prosinca 2014. u National Memorial Arboretumu u Staffordshireu, princ William i menadžer engleske nogometne reprezentacije Roy Hodgson, otkrili su spomen obilježje.
Međutim, ono što je najvrjednija ostavština su sjećanja samih vojnika. Jedan strijelac iz Britanske 3. streljačke brigade ispričao je riječi njemačkog kolege: „Danas imamo mir. Sutra se borite za svoju zemlju. Borim se za svoju. Sretno!“ Jedan je Britanac izjavio: „Kad se osvrnem na sve to, ni za što ne bih propustio taj jedinstveni i čudni Božić.“ U svakom slučaju, božićno primirje iz 1914. primjer je pobjede dobra nad zlom.
