Autor: Matija Šerić
Početak 2026. najužareniji je start godine u aktualnom desetljeću u geopolitičkom smislu. Pritom glavni kreator kaosa i nereda sjedi u Ovalnom uredu Bijele kuće. Donald Trump je ozbiljno zakuhao situaciju u svijetu, ali i kod kuće. Napao je Venezuelu, svrgnuo i uhitio njenog predsjednika Nicolasa Madura, a potom nastavio prijetiti Meksiku, Kolumbiji, Kubi i drugim zemljama Latinske Amerike. Svih njih želi na neki način nadzirati zbog oživjele Monroeove doktrine prema kojoj SAD ima pravo suvereno vladati Sjevernom i Južnom Amerikom. Trump istodobno prijeti aneksijom Grenlanda i vojnom intervencijom protiv Irana te izjavljuje da ga u geopolitici ne sputava međunarodno pravo, već samo vlastiti moral.
Kao šlag na tortu novogodišnje krize, agenti američke savezne Agencije za imigraciju i carinu (ICE) diljem SAD-a masovno hapse (u nekim slučajeva potpuno bez osnove) osobe za koje tvrde za su ilegalni imigranti, a pritom čine nedjela kao što su ubojstvo pjesnikinje Renee Nicole Good u Minneapolisu. Ubojstvo žene koja se našla u krivo vrijeme na krivom mjestu potaknulo je nove velike prosvjede u SAD-u, što je tema za posebnu analizu.
Trump – prividni gospodar života i smrti u Americi
Iako se čini da su Trumpizam i MAGA na vrhuncu i kako 47. predsjedniku SAD-a nitko ništa ne može, Trumpova moć je relativna. Iako bi to volio biti, Trump nije svemoćan diktator. Njegova je moć ograničena i može spletom okolnosti brzo ispariti (čitaj: neobjavljeni Epstein dokumenti i druga saznanja). Upravo to sada imamo priliku vidjeti. Snažan udarac Trumpu u četvrtak 8. siječnja zadao je američki Senat koji je dao zeleno svjetlo rezoluciji koja bi ograničila mogućnost daljnjih oružanih napada na Venezuelu. Senatori su pružili otpor ekspanzionističkoj američkoj politici u Zapadnoj hemisferi, koja je obznanjena u novoj Strategiji nacionalne sigurnosti (NSS) SAD-a s početka prosinca.
Senat protiv Trumpovog imperijalizma prema Venezueli
Senat Trumpu daje „hladan tuš“
Naime, senatori su omjerom glasova 52-47 glasovali za pokretanje Rezolucije o ratnim ovlastima, čime je osigurano završno glasovanje o njenom usvajanju idućeg tjedna. To je iznenađenje budući da republikanci imaju premoć u Senatu s 53 zastupnika, naspram 47 demokrata i dva neovisna. Međutim, pet republikanaca je podržalo demokrate i rezolucija je pogurana. Trumpa su „izdali“ senatori: Lisa Murkowski iz Aljaske, Susan Collins iz Mainea, Rand Paul iz Kentuckyja, Josh Hawley iz Missourija i Todd Young iz Indiane. Cilj rezolucije je nadopuniti i proširiti Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. To je zakon na koji Trump smišljeno zaboravlja, a on nije jedini.
Iako samo Kongres može uvući SAD u ratu, predsjednici krše američki zakon
Prema tom aktu, predsjednik mora obavijestiti Kongres 48 sati prije uporabe vojne sile u inozemstvu. Zakon zabranjuje korištenje vojne sile duže od 60 dana i propisuje dodatnih 30 dana za povlačenje trupa. Za američki vojni angažman dulji od toga perioda odobrenje mora dati Kongres koji jedini može objaviti deklaraciju rata nekoj zemlji. Predsjednik je samo vrhovni zapovjednik oružanih snaga, dok Kongres treba imati prvu i zadnju riječ.
Posljednji put je SAD 1941. proglasio rat Njemačkoj, Italiji i Japanu, a sve ostalo se događalo mimo Kongresa. Zato je i zakon donesen 1973. tijekom Nixonovog mandata imajući u vidu američki angažman u Vijetnamu. Međutim, to nije spriječilo Reagana, Busha mlađeg i starijeg, Obamu i Trumpa da Ameriku uvuku u razno razne ratove od Paname i Granade do Libije i Sirije. To je propust američkog Kongresa, koji se mora u budućnosti spriječiti donošenjem još jačih pravnih akata.
Trump je dobio slom živaca
Iako rezolucija o dodatnom rezanju ratnih ovlasti predsjednika nema realne šanse postati zakonom jer bi je osim Senata trebao usvojiti i Zastupnički dom Kongresa (ondje većinu imaju republikanci) te bi je na koncu Trump trebao potpisati, ovo je značajan šamar predsjedniku. To se vidi i po instantnoj Trumpovoj reakciji. On je na društvenim mrežama poručio republikancima koji su glasovali za rezoluciju da „nikad više ne bi trebali biti izabrani na neku javnu funkciju“ i kako eventualna rezolucija „uvelike šteti američkoj samoobrani i nacionalnoj sigurnosti“. Ni jedno ni drugo nije točno. Senatori su u pravu jer žele zaštititi SAD od još jedne vanjskopolitičke blamaže. Ako danas netko misli kako je američki angažman u Afganistanu, Iraku i Libiji bio dobar, tada je politički slijepac koji ne vidi kako se Amerika u tim državama duboko kompromitirala, a jedina dobra stvar je bila povlačenje.
Trump napada svoje stranačke kolege jer rade ono što je on govorio nekad
Demokrati žele obuzdati Trumpovu agresiju
Treba imati u vidu kako su demokrati u Senatu posljednjih mjeseci u već dva navrata pokušali pogurati rezoluciju, ali je ona uvijek propala zato što su republikanci bili slijepo privrženi velikom voždu. Demokrate su na angažman motivirali Trumpovi nonšalantni potezi. Predsjednik je u ljeto razmjestio američku mornaricu na Karibe i istočni Tihi ocean, a u rujnu uslijedili pomorski i zračni napadi na venezuelanske i druge brodove iz latinskoameričke regije. Prema Trumpu i suradnicima gađana su plovila osumnjičena za transport droge u SAD. To se često pokazalo neistinitim. U napadima, koji su ilegalni prema međunarodnom pravu jer su se dogodili u međunarodnim vodama, dosad je prema procjenama poginulo najmanje 115 osoba.
Iako su Trumpovi doglavnici, državni tajnik Marco Rubio i ministar obrane Pete Hegseth, Senatu dali izvješće o otmici i dopremanju Madura u SAD, demokrati su i dalje nezadovoljni jer dužnosnici nisu otkrili koje su njihove daljnje namjere prema Venezueli. I s pravom su zabrinuti. Napadi na brodove, bombardiranje Venezuele i hapšenje Madura stvorili su opasne presedane, koji krše međunarodno pravo i nose potencijalne obrise ratnih zločina protiv civila. Mogla bi se stvoriti nova situacija u kojoj bi Amerika zaglavila dugi niz godina u krvavom ratu, kao što se to već dogodilo u Iraku i Afganistanu i to bez odobrenja Kongresa, što je protuustavno i nedopustivo.
Trezveni senatori ne žele da Amerika vlada Venezuelom
Demokratski senator iz Virginie, Tim Kaine, inicirao je rezoluciju jer smatra da je potrebno „okončanje svakog vojnog angažmana SAD-a u ili protiv Venezuele bez kongresnog odobrenja“. „Signali koji dolaze iz administracije govore da se ne radi o nekoliko dana ili tjedana, već o vjerojatno nekoliko godina američke okupacije i uključenosti u toj zemlji“, rekao je Kaine u srijedu u Senatu. Republikanski senator Rand Paul je dodao kako je „bombardiranje glavnog rada i svrgnuće čelnika države prema svim definicijama rat.“ Republikanska senatorica Susan Collins je izjavila je da je „u ovom trenutku nužno pozvati se na Zakon o ratnim ovlastima, s obzirom na predsjednikove izjave o mogućnosti ‘vojnika na terenu’ i dugotrajne angažiranosti u ‘upravljanju’ Venezuelom.“ Svi oni su u pravu. Angažman u Venezueli bi se mogao pretvoriti u noćnu moru koja se ne bi mogla lako prekinuti.
Trumpovci iskrivljuju istinu
S druge strane, Trumpovci su branili svog vođu tako što su tvrdili da Maduro nije legalni predsjednik, već narko terorist i da SAD nije u ratu s Venezuelom, što su vrlo diskutabilne konstatacije. Također, smatraju kako je SAD u nemeđunarodnom ratu s narko kartelima poput venezuelanske bande Tren de Arague i kolumbijske Nacionalne oslobodilačke armije (NLF) koje Washington smatra terorističkim organizacijama. Zanimljivo je da je u prosincu Trump potpisao izvršni dekret prema kojemu je fentanil oružje za masovno uništenje. Očito se radi o potezu kako bi se opravdale radnje protiv Madura, ali ta optužba se ne nalazi u optužnici protiv venezuelanskog lidera. Pravi cilj akcije protiv Venezuele nije sprečavanje ilegalne trgovine drogom, već preuzimanje kontrole nad venezuelanskom naftom.
Trump konstantno prijeti Grenlandu
Rezolucijama protiv wannabe diktatora
„Ovo nije bilo samo proceduralno glasovanje. To je jasno odbacivanje ideje da jedna osoba može jednostrano slati američke sinove i kćeri u opasnost bez odobrenja Kongresa i bez rasprave,“ izjavio je vođa demokrata u Senatu, Chuck Schumer iz New Yorka. I apsolutno je u pravu. Imajući u vidu Trumpove aspiracije prema Grenlandu, Panami, Gazi, Kanadi i mogućoj vojnoj avanturi u Iranu, ovakve rezolucije su više nego potrebne za očuvanje američke demokracije i ugleda u svijetu.
Trump – od nacionalnog suverenista do globalnog imperijalista
Trump je izabran na temelju agende „America First“ prema kojoj bi Amerika izabrala uploviti u izolacionizam i odbaciti funkcije svjetskog policajca, a svaka država bi trebala birati svoj politički put. Bilateralizam da, a multilateralizam ne, bila je neformalna krilatica MAGA pokreta. Međutim, Trump je u svom drugom mandatu izdao i izokrenuo srž svoje suverenističke vanjske politike te se okrenuo klasičnom imperijalizmu kojeg će neki nazvati i globalizmom. Bombardiranje Irana, napadi na Karibima, akcije u i oko Venezuele i zveckanje s oružjem oko Grenlanda su nešto što je nedopustivo u 21. stoljeću za državu koja se voli nazivati predvodnicom slobodnog svijeta.
Naravno da SAD u posljednjih 80-ak godina nastoji nametnuti globalnu dominaciju u vidu unipolarnosti i to se vršilo na razne načine (pučevi, atentati, proxy ratovi), ali pritom su barem američki predsjednici izbjegavali vršiti aneksije. No Trump se očito vraća brutalnim normama prije 1945. i uspostave Ujedinjenih naroda. Jako je zabrinjavajuće da u 2026. imamo Unclea Sama koji želi progutati druge narode pod krinkom zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv ilegalnih migranata i trgovine narkoticima. Vidljivo je kako se Trump radikalizirao nakon atentata u srpnju 2024. i kako u Bijeloj kući sjedi osoba u čiju se razboritost može opravdano sumnjati.
Izvori:
https://www.cbsnews.com/news/senate-war-powers-vote-trump-venezuela-maduro/
https://themainemonitor.org/war-powers-resolution-venezuela/
