Bliski istok je žarište najvećih svjetskih napetosti. U središtu sukoba je izraelsko-palestinski, iliti u širem smislu, izraelsko-arapski sukob. Iako je sukob Palestinaca i Izraelaca oko toga tko će vladati Svetom Zemljom vrlo složen i zamršen, pitanje svih pitanja je problem Jeruzalema. Točnije, najspornije je pitanje uprave nad Istočnim Jeruzalemom, tj. Starim gradom. Taj prostor ima posebnu važnost za tri najveće abrahamske religije: kršćanstvo, judaizam i islam.

Unutar Starog grada, lokacija oko koje se najviše spore Židovi i Palestinci je Brdo hrama  (Har haBáyit na hebrejskom) ili Plemenito svetište (Haram al-Sharif na arapskom). Mjesto simbolizira tisućljetnu povijest, duhovnost i sukobe judaizma, kršćanstva i islama. Za Židove, Brdo hrama je najsvetije mjesto na svijetu. Oni tvrde da su ondje bili smješteni Prvi i Drugi židovski hram, ključni simboli njihove vjerske i nacionalne povijesti. Za muslimane, Plemenito svetište je treće najsvetije mjesto u islamu, nakon Meke i Medine, gdje se nalaze džamije Al-Aksa i Kupola na stijeni, izgrađene koncem 7. i početkom 8. st. I kršćani mjesto visoko cijene zbog povezanosti s Biblijom i zbog toga što je Isus Krist umro i uskrsnuo u Jeruzalemu.

Povijesni značaj

Brdo hrama mjesto je bogate vjerske, političke i društvene povijesti. Prema monoteističkim religijama, to je mjesto stvaranja svijeta i točka gdje je Bog započeo stvaranje Adama. Tradicionalno se vjeruje da se ondje nalazi stijena na kojoj je Abraham trebao prinijeti svog sina Izaka kao žrtvu Bogu, što je događaj presudan za židovsku, kršćansku i islamsku teologiju. U doba kralja Solomona, u 10. stoljeću pr. Kr., na tom mjestu izgrađen je Prvi hram, koji je postao središte židovskog religijskog života. Hram je bio dom Kovčega saveza i mjesto gdje su se prinosile žrtve Bogu. Njegovo razaranje od strane Babilonaca 586. g. pr. Kr. označilo je jedan od najmračnijih trenutaka u povijesti židovskog naroda, poznat kao babilonsko sužanjstvo.

Drugi hram izgrađen je nakon povratka Židova iz babilonskog progonstva, oko 516. g. pr. Kr. Građevina je postala simbol židovskog naroda i njegovog saveza s Bogom. Tijekom razdoblja Hasmonejaca i Heroda Velikog, hram je znatno proširen i ukrašen, postajući jedno od najspektakularnijih mjesta antičkog svijeta. Međutim, 70. godine Nove ere, nakon židovskog ustanka protiv Rimljana, hram je uništen, čime je započela dvotisućljetna dijaspora židovskog naroda. Sve što je ostalo od Drugog hrama je Zid plača, koji danas služi kao najsvetije mjesto za molitvu židovskog naroda. S druge strane, za muslimane, Brdo hrama također ima duboko značenje. Nakon širenja islama u 7. stoljeću, kalif Abd al-Malik na mjestu Drugog hrama izgradio je Kupolu na stijeni 691., monumentalni zlatni paviljon iznad stijene. Muslimani smatraju da je upravo tamo prorok Muhamed bio uznesen na nebesa kako bi primio upute od Boga. U neposrednoj blizini Kupole na stijeni izgrađena je džamija Al-Aksa, koja je postala treće najsvetije mjesto u islamu. Kršćanska tradicija također povezuje Jeruzalem i Brdo hrama s ključnim događajima iz života Isusa Krista. Iako nije izravno povezano s hramom, mjesto ima veliku simboličku važnost za kršćanstvo jer se u Jeruzalemu odvijalo Isusovo raspeće i uskrsnuće.

Značaj Brda hrama u eshatologiji tri vjere

U eshatologiji tri vjere Brdo hrama ima veliku važnost. Prema židovskom vjerovanju, mjesto je ključno za njihov identitet. Za Židove, izgradnja Trećeg hrama označila bi početak mesijanskog doba – razdoblja kada će Mesija (Mašiah) doći, obnoviti Davidovo kraljevstvo i uspostaviti svjetski mir. U tom smislu, Treći hram nije samo fizički objekt, već i simbol univerzalne pravde, duhovne obnove i Božanske prisutnosti na Zemlji. Stoga mnogi ultra-ortodoksni Židovi podržavaju rušenje džamija Al-Akse i Kupole na stijeni i izgradnju Trećeg hrama. Međutim, prema mističnim kabalističkim tumačenjima Treći hram neće biti fizička građevina, već duhovni entitet koji će se manifestirati na Brdu hrama tijekom mesijanskog doba.

Za kršćane, Brdo hrama ima eshatološko značenje, iako se ono razlikuje ovisno o denominaciji. Prema nekim tumačenjima iz Novog zavjeta, Knjizi Otkrivenja, izgradnja Trećeg hrama povezuje se s posljednjim vremenima, Drugim dolaskom Isusa Krista i konačnom pobjedom Božjeg kraljevstva na Zemlji. Kršćanski cionisti protestantskih crkava (ponajviše u SAD-u) podupiru ideju obnove Trećeg hrama jer vjeruju da će to ubrzati povratak Isusa. Prema njihovom tumačenju, Treći hram igra ključnu ulogu u apokaliptičkom sukobu između dobra i zla, koji će rezultirati pobjedom Boga nad Antikristom. Kršćanske cionističke skupine pružaju financijsku i političku podršku židovskim pokretima koji zagovaraju gradnju Trećeg hrama. Za razliku od evangelista koji podržavaju Treći hram, Katolička i Pravoslavna crkva ne zagovaraju njegovu izgradnju, već su orijentirane na stvaranje saveza između Boga i čovječanstva. Za njih, hram simbolizira prisutnost Krista i njegovo duhovno kraljevstvo, a ne materijalnu građevinu.

U islamskoj eshatologiji, Al-Aksa ima ključnu ulogu. Muslimani vjeruju da će se sukob između dobra i zla odvijati u Jeruzalemu, gdje će se pojaviti prorok Isa (Isus) kako bi pobijedio Dedžala (Antikrista) i uspostavio Božju pravdu na zemlji. Za muslimane, očuvanje džamija Al-Akse i Kupola na stijeni nije samo religijska obveza, već i simbol očuvanja islama nasuprot političkim i religijskim pritiscima. Svaka prijetnja svetinjama na Brdu hrama doživljava se kao napad na islam u cjelini, što objašnjava snažne emocionalne reakcije na svaki pokušaj promjene statusa quo.

Džamije na meti radikalnih cionista

Brdo hrama u sukobu Izraela i Palestine

Nakon stvaranja Države Izrael 1948. pitanje Jeruzalema i Brda hrama postalo je vrlo važno. Istočni dio Jeruzalema je prema mirovnom planu UN-a o podjeli Palestine 1947. bio predviđen za buduću palestinsku državu. Nakon Prvog izraelsko-arapskog rata 1949. Istočni Jeruzalem došao je pod kontrolu Jordana. Nakon Šestodnevnog rata 1967., Izrael je preuzeo kontrolu nad Istočnim Jeruzalemom, uključujući i Brdo hrama, no odlučio je zadržati islamsku upravu nad svetim mjestima kako bi smanjio napetosti s muslimanskim svijetom. „Status quo“ označio je da se Židovima nije dozvoljeno moliti na Brdu hrama, dok muslimani imaju pravo neometanog bogoslužja. Međutim, ovo pravilo često se krši i događaju se nasilni incidenti. Izrael je 1980. anektirao Istočni Jeruzalem, koji Palestinci smatraju glavnim gradom svoje buduće države. Palestinci doživljavaju izraelsku vlast nad Brdom hrama simbolom okupacije. S druge strane, mnogi Izraelci smatraju Jeruzalem „vječnim i nedjeljivim glavnim gradom“ Izraela, što dodatno otežava postizanje političkog kompromisa.

Židovske ideje za rušenje džamija i izgradnju hrama

Premda izraelska vlada i sekularno orijentirani Izraelci formalno podržavaju status quo, određene židovske ekstremističke skupine otvoreno zagovaraju izgradnju Trećeg hrama, čak i ako bi to značilo rušenje islamskih svetinja. Organizacije poput Temple Mount Faithful i Temple Institute promoviraju viziju hrama kao neophodnog koraka prema mesijanskom dobu. Dvije skupine često organiziraju provokativne posjete Brdu hrama, izazivajući napetosti i strah među palestinskim stanovništvom. Ultra-ortodoksni Židovi smatraju izgradnju hrama svetom dužnosti iako svi ne misle tako. Poneki ultra-ortodoksni rabini protive se ulasku na Brdo hrama zbog ritualne nečistoće, što ovu temu čini složenom čak i unutar judaizma.

Određeni utjecajni izraelski političari također s vremena na vrijeme pozivaju na izgradnju hrama. Tako je u proljeće 2024. zastupnik Kneseta i član ultradesničarske stranke Ujedinjeni judaizam Tore, Jičak Pindrus, pozvao na izgradnju Trećeg hrama na mjestu džamije Al-Aksa. Izraelski ultradesničarski ministar nacionalne sigurnosti, Itamar Ben-Gvir, tih je dana uključio promjene statusa quo na lokaciji u službene akcijske planove svog ministarstva. Ben-Gvirov plan nastoji promijeniti status quo u džamijama prepuštajući ih izraelskoj kontroli i otvarajući ih židovskim vjernicima. Izraelska policija je, dopuštala upade doseljenika u komplekse džamija od 2003., unatoč opetovanim osudama Palestinaca. Izgradnju hrama ne podržavaju samo radikalni desničari nego i mnogi umjereni pripadnici desne stranke Likud. Formalno stranka i njen lider Benjamin Netanyahu se protive izgradnji zbog međunarodnog konteksta i ne žele otvarati Pandorinu kutiju.

Potencijalna lokacija

Planovi za izgradnju Trećeg hrama variraju ovisno o tumačenjima različitih skupina unutar židovske zajednice, ali u gotovo svim scenarijima hram bi se nalazio na području Brda hrama. Prema većini židovskih teologa, hram bi trebao biti izgrađen na mjestu gdje je bilo Svetište nad svetinjama (Kodesh HaKodashim) unutar Prvog i Drugog hrama. Smatra se da se to nalazi točno na mjestu gdje je danas Kupola na stijeni. Neki Židovi drže da bi Treći hram mogao biti izgrađen na mjestu džamije Al-Aksa, koja se nalazi južno od Kupole na stijeni. Iako to nije tradicionalno viđenje, oni smatraju da bi izgradnja hrama na toj lokaciji bila kompromis između židovskih težnji i islamskih svetinja. Umjerenije skupine predlažu izgradnju hrama negdje drugdje na Brdu hrama, ali bez rušenja Kupole na stijeni ili Al-Akse. To bi bila teološki prihvatljiva opcija za neke, ali nije široko prihvaćena jer tradicionalisti inzistiraju na točnoj lokaciji Svetišta nad svetinjama.

Prilog o ideji Trećeg hrama

Otpor Palestinaca i islamskog svijeta

Palestinci i islamski svijet zagovornike Trećeg hrama smatraju prijetnjom njihovim svetinjama i nacionalnom identitetu. Rušenje džamije Al-Aksa ili Kupole na stijeni smatraju ne samo napadom na islam, već i simbolom izraelske dominacije nad Palestincima. Takvi potezi mogli bi izazvati masovne nemire, ne samo u Palestini već i u cijelom muslimanskom svijetu, s potencijalnim opasnim posljedicama na svjetski mir i stabilnost. Rušenje džamija izazvalo bi masovne proteste diljem islamskog svijeta, ugrozilo diplomatske odnose Izraela s muslimanskim državama i potaknulo lavinu međunarodnih reakcija.

Stav UN-a

Prema Konvenciji UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972.), Brdo hrama i povijesna jezgra Jeruzalema smatraju se dijelom svjetske baštine. Ovo implicira da bilo kakva radikalna promjena statusa ovog lokaliteta – uključujući rušenje postojećih građevina ili izgradnju novih – zahtijeva međunarodnu konzultaciju i odobrenje. Rušenje džamije Al-Aksa ili Kupole na stijeni predstavljalo bi ozbiljno kršenje ove konvencije. Brdo hrama nalazi se u Istočnom Jeruzalemu, teritoriju koji većina međunarodne zajednice smatra okupiranim od Izraela nakon Šestodnevnog rata 1967. Prema Četvrtoj ženevskoj konvenciji, okupacijska sila nema pravo mijenjati karakter, status ili kulturnu baštinu okupiranih područja. Izgradnja Trećeg hrama bila bi protumačena kao povreda međunarodnog prava i dodatno bi narušila ionako krhke odnose između Izraela i međunarodne zajednice.

Reakcija svijeta

Pitanje je bi li izraelska vlada uistinu uspjela srušiti muslimanske svetinje i izgraditi davno srušenu izraelsku? Teško je dati precizan odgovor. Izraelsko rušenje jedne ili obje džamije i početak izgradnje Trećeg hrama, doveli bi do intenzivnih reakcija međunarodne zajednice. Čak i zemlje koje su normalizirale odnose s Izraelom, poput Egipta, UAE-a ili Maroka, bile bi prisiljene povući priznanje. Moglo bi doći do eskalacije sukoba, uključujući terorističke napade i nove ratove na Bliskom istoku. Istovremeno, SAD, EU i druge zapadne zemlje, koje tradicionalno podržavaju Izrael, našle bi se u teškoj poziciji balansiranja između svojih strateških saveznika i globalnog pritiska na zaštitu muslimanskih svetinja. Islamisti pitanje Brda hrama često koriste u propagandne svrhe, kako bi mobilizirali mase u islamskom svijetu protiv Zapada i Izraela.

Moguće je da bi islamistički teroristi pokrenuli val terorističkih napada na Izrael, a određene države poput Irana i Turske vojnu kampanju protiv Izraela. Izgledno je da bi taj čin ujedinio mnoge muslimanske zemlje koje su uglavnom razjedinjene zbog sunitsko-šijitskog sukoba i drugih pitanja. Izgradnja Trećeg hrama mogla bi potaknuti regionalni rat koji bi se vrlo lako mogao pretvoriti u Treći svjetski rat. A moguće je da i ne bi bilo ozbiljnijih ratnih okršaja osim terorističkih napada. U svakom slučaju, zbog spomenutih opasnosti niti jedan izraelski političar nije prešao Rubikon i nije se odlučio za radikalan čin nakon kojeg nema povratka. Međutim, nepredvidiva dinamika međunarodnih odnosa u 21. st. govori da se bilo kakvi scenariji ne trebaju isključiti. Sve dok ne bude cjelovitog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba, sve opcije su i dalje na stolu koliko god opasne bile.

Autor: Matija Šerić

Naslovna fotografija: Unsplash