Autor: Matija Šerić
U petak 10. listopada kao bomba eksplodirala je vijest da je najeksponiranija disidentica ljevičarskog režima Nicolása Madura dobila elitnu Nobelovu nagradu za mir. María Corina Machado je oporbena venezuelanska političarka koja je posljednjih godina bila zaštitno lice otpora chavističkim vlastima. Tako se 2023. kandidirala na predsjedničkim izborima u srpnju 2024. da bi joj kasnije kandidatura bila poništena. Usprkos tome, ostala je glasna u javnosti te je podupirala alternativnog kandidata Edmunda Gonzáleza Urrutiju koji je prema navodima oporbe dobio predsjedničke izbore. Nakon što nije priznao Madurovu pobjedu, Urrutia u rujnu pobjegao u Španjolsku gdje je dobio azil, a Machado je ostala u domovini gdje se skriva strahujući od odmazde autoritarne vlasti.
Kontroverzna dobitnica
S obzirom na turbulentnu političku situaciju u Venezueli koja je užarena više od desetljeća, nije posebno iznenađujuće što je neki pripadnik venezuelanske oporbe koju Zapad voli, dobio Nobelovu nagradu za mir. Čin dodjeljivanja Nobela jednoj političarki, politički je čin i to je svima jasno. Međutim, pitanje je koliko se radi samo o političkoj gesti, a koliko o nagradi koja je zaslužena u većoj ili manjoj mjeri. Kod Machado situacija nije crno-bijela. Bolje kazano, dobitnica Nobelove nagrade osoba je koja budi političke kontroverze.
Počeci obilježeni obiteljskim privilegijama
Premda je u svjetskim medijima Machado svenazočna zadnje dvije godine, svoju političku karijeru je započela dva desetljeća ranije. Politički i životni put Machado je obilježen njenim podrijetlom, a ona po svojoj obitelji spada u najbogatiji i najelitniji dio venezuelanskog društva. Zato je i njen uspjeh popločan privilegijama kojima bi mnogi pozavidjeli. Rođena je 1967. u komfornom okruženju. Njen otac je bio industrijalac koji se bavio čelikom, a majka psihologinja. Pripadnica modernog plemstva, rekli bi zajedljivo neki zlobni kritičari.
Machado je pohađala elitnu katoličku školu u Caracasu, a potom internat Dana Hall u Wellesleyju u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Svoje je svoje obrazovanje gradila na temeljima industrije i gospodarstva. Diplomirala je industrijsko strojarstvo na uglednom Katoličkom sveučilištu Andrés Bello u Caracasu, a potom usavršila svoje znanje financija na prestižnom Institutu za napredne studije u upravi (IESA) u istom velegradu. Potom se zaposlila u obiteljskoj čeličani Sivensi. Sve je išlo po planu.
Osnivanje humanitarne organizacije
To se vidjelo kada je 1992. godine Machado osnovala Zakladu Atenea – organizaciju posvećenu prikupljanju privatnih donacija za djecu i mlade koji odrastaju u siromašnim četvrtima Caracasa. Svi navedeni životni potezi, uključujući osnivanje humanitarne zaklade, upućivali su na to kako se radi o budućoj političarki koja je očito bilo predodređeno da obnaša najviše funkcije u državnoj vlasti. To se pokazalo i u narednim godinama.
Ulazak u politiku
Deset godina kasnije, 2002. Machado se i konačno politički aktivirala iako ne kao pripadnica klasične stranke. Naime, tada je bila suosnivačica nevladine organizacije Súmate koja je promovirala slobodne izbore, glasačka prava i demokraciju kao sustav vladavine. Tada je već tri godine bio na vlasti ljevičarski lider Hugo Chávez koji je počeo provoditi političko-društvene promjene koje su, ukratko rečeno, išle na štetu bogatoj elitnoj manjini koja je upravljala Venezuelom, a unapređivale su život srednje klase i siromašnih. Pripadnike starog režima je uhvatila panika te su krenuli Cháveza i njegovu stranku Ujedinjenu socijalističku partiju Venezuele (PSUV) optuživati za autoritarizam. Iako oni jesu činili neke korake u pravcu slabljenja demokracije, takve optužbe bile su pretjerane i paravan za ono glavno – zaštitu „ancien régimea“ koji je vladao zemljom zadnja dva stoljeća.
Súmate je 2004. organizirala nacionalni referendum o opozivu Cháveza koji nije prošao. To nije obeshrabrilo Machado koja za optužena urotu i izdaju pod pokroviteljstvom SAD-a. Optužbe su odbačene za par godina, a ona je formalnu ušla u politiku 2010. kada je postala članica Nacionalne skupštine kao kandidatkinja s jednim od najvećim brojem glasova. U posljednjim godinama Chávezove vladavine bila je jedna od najistaknutijih vođa oporba koja se sve više ujedinjavala. Na jednoj sjednici Nacionalne skupštine javno se usudila reći predsjedniku da je eksproprijacija privatne imovine krađa. Taj čin joj je uvelike podigao rejting.
Vente Venezuela i La Salida
Godine 2012. osnovala je vlastitu političku stranku Vente Venezuela koja je umjerena liberalna centristička stranka. Doduše, Nacionalno izborno vijeće pod kontrolom chavista nikada nije dozvolilo registraciju organizacije kao političke stranke. Nakon Chávezove smrti 2013. Machado je nastavila svoj angažman protiv vlade Nicolása Madura koji je nastavio Chávezove socijalističke politike koje su se s vremenom radikalizirale. Kako je cijena nafte na svjetskim tržištima naglo pala 2014., Venezuela se našla u sve težoj poziciji radi nedostatka konkretne valute u obliku deviza, gospodarstvo je gotovo krahiralo, a u zemlji je nastala nestašica roba široke potrošnje. Počeli su prosvjedi oporbe koji su se s vremenom ekstremizirali i pretvorili u nasilje. Krv je potekla s obje strane.
Godine 2014. Machado je organizirala pokret La Salida o opozivu predsjednika zbog političke represije i ekonomskog kraha, ali rezultata nije bilo. Država nikada nije dopustila referendum o opozivu. Iste godine je Machado izbačena iz Nacionalne skupštine jer je na summitu Organizacije američkih država (OAS) prozvala vladu. Iako je bila istaknuta pripadnica oporbe nije odmah preuzela barjak pobune protiv Madura. Nekoliko lidera oporbe se mijenjalo na čelu. Prvi je bio Henrique Capriles, a uslijedili su Leopoldo López, Henri Falcón i Juan Guaidó.
Machado dobiva Nobela
Zaštitno lice venezuelanske oporbe
Tek 2023. Machado je uspjela isplivati kao prvo lice oporbe. Za razliku od prethodnika na tom položaju, ona je bila žena i to joj je bio veliki plus ne samo u domaćoj javnosti već i na međunarodnoj razini. Dobila je široku potporu narodnih masa koje su bile zasićene socijalizmom 21. stoljeća koji je pretvorio Venezuelu u novu Kubu. Ustrajna političarka postala je nova i to potencijalna „željezna dama“ Venezuele ako bi došla na vlast. Strani, poglavito zapadni, mediji dali su joj slikoviti nadimak što je asocijacija na britansku premijerku Margaret Thatcher. Machado doista ima neke od osobine britanske liderice kao što su čvrsta disciplina, odlučnost i nepokolebljivost u provedbi svojih političkih ideala.
Iako je na stranačkim predizborima osvojila više od 90 posto glasova, venezuelanske vlasti diskvalificirale su je iz predsjedničke utrke i politike na 15 godina, a kao razlog navele su financijske pronevjere za vrijeme njenog mandata u skupštini, potporu inozemnim sankcijama Venezueli i davanje potpore Guaidóu koji se 2019. proglasio predsjednikom, a priznalo ga je 50 država. Diskvalifikaciju Machado osudili su UN, OAS, EU, SAD i druge države kao politički motiviran čin bez pravog razloga jer nije obnašala funkcije u Guaidovoj vladi.
Sporni izbori 2024.
Kao što smo već spomenuli, Machado je podržala Edmunda Gonzáleza Urrutiju kao dostojnu zamjenu za samu sebe. Na izborima 28. srpnja 2024. (rođendan Huga Cháveza) oporba je tvrdila kako su chavisti izveli veliku izbornu krađu, što je tvrdnja koju su podrže strane promatračke agencije. Tvrdili su kako je njihov kandidat dobio dvije trećina glasova i čak su podastrijeli neke dokaze. Vlasti su proglasile tijesnu pobjedu Madura. Odmah nakon izbora izbili su masovni prosvjedi, koje su socijalisti silom obuzdavali. Vlasti su pohapsile više od 2.000 osoba optužujući ih za pokušaj puča. Premda je većina tih osoba puštena na slobodu u narednim mjesecima, mnogi suradnici u kampanji Machado se uhapšeni pa se ona odlučila skrivati od javnosti i vlasti. Politički motivirana uhićenja u Venezueli su realnost i to već desetljećima. To je stvarnost te latinoameričke države koju treba imati na umu.
Neustrašivi prkos autoritarnoj vlasti
Dan uoči Madurove prisege, točnije 9. siječnja ove godine, liderica oporbe se ponovo pojavila u javnosti na jednom skupu. Tada je ostala nepokolebljiva, optužujući Madurovu vladu za gaženje venezuelanskog ustava uz pomoć kubanskog i nikaragvanskog diktatora. Machado je optužila policiju da ju je uhitila pa pustila, što je zanijekao ministar unutarnjih poslova Diosdado Cabello. Prema podacima UN-a, 16 političkih aktivista je uhićeno u danima uoči Madurove inauguracije. Maduro je uzvratio tako što je prozvao Machado i odbjeglog Gonzáleza pučistima „Guaidó 2.0“ aludirajući na pokušaj Juana Guaidóa 2019. da preuzme vlast tako što se jednostrano proglasio predsjednikom. Machado se nastavila skrivati.
Drugi dio članka nalazi se ovdje.
Izvori:
https://www.britannica.com/biography/Maria-Corina-Machado
https://www.npr.org/2025/10/10/nx-s1-5567177/national-guard-map-chicago-california-oregon
https://www.unilad.com/news/us-news/donald-trump-nobel-peace-prize-response-130049-20251011
https://edition.cnn.com/2025/10/10/politics/trump-nobel-peace-prize-winner-machado
