Autor: Matija Šerić
Vrijeme teče i teče, a ratovi odnose žrtve iz trenutka u trenutak svakog dana svog krvavog trajanja. Premda većina svijeta danas uživa u božićno-novogodišnjim blagdanima, Ukrajina i Rusija žestoko ratuju. Dana 22. veljače napunit će se četvrta godišnjica ruske invazije Ukrajine. Dosad su održani brojni mirovni pregovori i različite države su iznosile svoje prijedloge (npr. Sveta Stolica, Turska, Kina, SAD), ali kraj rata se još uvijek ne nazire. Iako nade postoje, još realno gledano nismo blizu trajnog i održivog mira. Pitanje svih pitanja danas u prvim danima nove 2026. godine glasi – kako završiti ukrajinski rat? Odgovor leži u kompromisnim rješenjima.
Američki prijedlozi
Protekla godina je obilježena Trumpovom mirovnom inicijativom. U samom početku svog drugog mandata Trumpova administracija, osim što je istinska željela okončati Rusko-ukrajinski rat, nije osmislila vlastita politička rješenja sukoba. Slučajno ili namjerno, Donald Trump nije razradio svoj mirovni plan. Doduše, ranije je donedavni Trumpov asistent, Elon Musk, iznosio ideje kako Ukrajina mora priznati rusku aneksiju Krima dok bi u četiri anektirane ukrajinske pokrajine (Donjeck, Luhansk, Zaporižje i Herson) bio organiziran referendum. Međutim, to nije nikada bio službeni stav Trumpove administracije.
Trumpova vlada je svoj prvi konkretan mirovni plan iznijela 19. studenog – Trumpov plan od 28 točaka. Taj su plan koncem listopada izradili Trumpov specijalni izaslanik za odnose s Kremljom, američki tajkun Steve Witkoff, Trumpov zet Jared Kushner i Putinov specijalni izaslanik za SAD, Kirill Dmitriev. Plan u najvažnijim crtama predviđa da Rusija zadrži Krim, Luhansk i Donjeck, a da ratne crte u Zaporižju i Hersonu postanu de facto državne granice. Ukrajina bi se odrekla ambicije za članstvom u NATO savezu koji više ne bi primao nove članice; Ukrajina i Rusija bi potpisale pakt o nenapadanju, Rusiji bi se ukinule sve sankcije; Ukrajina bi dobila sigurnosna jamstva svojih novih granica, a svoju vojsku bi ograničila na 600 tisuća vojnika; električna energija koja nastaje u nuklearnoj elektrani Zaporižja bi se dijelila na pola između dvije države, a elektranom bi upravljala međunarodna agencija IAEA.
Ruski prijedlozi
Prijedlozi predstavnika Ruske Federacije danas se uvelike poklapaju Trumpovim planom od 28 točaka. Stoga su mnogi Trumpa optužili da je napravio plan ruskih želja. Međutim, ruska državna politika mijenja svoje poglede ovisno o tome kako se mijenjaju političke i ratne okolnosti. Konstanta je to da Krim mora biti priznat kao dio Rusije, a da se Ukrajina nikada ne smije pridružiti NATO-u. To su bili ruski zahtjevi prije početka invazije, jednako kao i to da se NATO ne smije više širiti. No nakon ruske invazije porasli su i ruski apetiti, pogotovo nakon aneksije četiri ukrajinske regije u rujnu 2022.
Sada u svakom planu ruski izaslanici traže da im de facto ili de iure prizna aneksija tih regija. Rusi su nakon invazije spominjali i denacifikaciju Ukrajine, što je stavka koju više ne spominju kao uvjet u pregovorima. Kako je ruska invazija nastavila ići sporo ali postojano, početkom 2024. Vladimir Putin je dao izjave iz kojih se moglo razaznati da nije odustao od cijele Ukrajine. Tada je pozvao na svrgavanje ukrajinske vlade, a u ljeto prošle godine je izjavio da su „Rusi i Ukrajinci jedan narod“ i stoga je „cijela Ukrajina naša“.
Međutim, kad se uzmu u obzir okolnosti jasno je kako Kremlj više ne cilja osvojiti cijelu Ukrajinu jer čak i da je može vojno osvojiti (što je jako upitno) teško je kontrolirati teritorij na kojem se narod protivi stranoj okupaciji – odličan primjer su američki debakli u Iraku i Afganistanu. Sasvim je jasno kako bi se Rusi zadovoljili danas Trumpovim planom od 28 točaka. Jedini ruski ustupak je to što bi se linije fronta u Zaporižju i Hersonu priznale kao de facto državne granice, a zna se da je Moskva anektirala te regije u njihovim cjelovitim administrativnim granicama. Obje regije su podijeljene između ruskih i ukrajinskih trupa. Rusi kontroliraju oko tri četvrtine Hersonske i Zaporiške oblasti.
Putin smatra kako je totalna ruska pobjeda u Ukrajini moguća
Ukrajinski prijedlozi
Dosad su ukrajinski prijedlozi bili najkrući i najnefleksibilniji, izuzevši mutnu rusku tvrdnju o denacifikaciji Ukrajine. Sve do nedavno (najpoznatiji je Plan Zelenskog od 10 točaka iz studenog 2022.) Ukrajinci su zahtijevali potpuno povlačenje ruske vojske iz Ukrajine (uključujući Krim), povratak granica iz 2014., procesuiranje ruskih ratnih zločina, sigurnosna jamstva stranih država. Ukrajina nije bila spremna odustati od članstva u NATO-u i postati vojno neutralna država po uzoru na Austriju ili Švicarsku. Bilo je vidljivo da su Zelenski i suradnici, kao što je ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba, polagali velike nade u vojno rješenje, tj. veliku ukrajinsku ljetnu ofenzivu koja je u ljeto 2023. ostvarila mizerne rezultate.
Rusi su uspjeli zadržati svoja osvojena područja na istoku i jugu Ukrajine i malo pomalo su ostvarili pomake na frontu kroz 2024. i 2025. S obzirom na to da je Trump došao na vlast u SAD-u početkom 2025. i da vrši veliki pritisak na Zelenskog, a Rusi napreduju, ukrajinski lider konačno je koncem prošle godine srezao apetite i iznio svoj Plan od 20 točaka. Prema planu koji je javno prezentiran 23. prosinca, Ukrajina bi bila priznata kao suverena i neovisna država koja bi se mogla pridružiti EU u nekom trenutku, a ujedno bi dobila sigurnosna jamstva od zapadnih država nalik NATO-u; ukrajinska vojska bi bila ograničeno na 800 tisuća vojnika; u četiri sporne regije ratne crte bi se zamrznule kao de facto linije odvajanja koje bi nadzirale međunarodne snage, a na tim područjima bi se uspostavile slobodne ekonomske zone; dvije države bi potpisale pakt o nenapadanju; zaporiškom nuklearnom elektranom bi upravljala IAEA a el. energija bi se dijelila popola; ratni zarobljenici bi se mijenjali po načelu svi za sve. Zanimljivo je da se Krim i ukrajinsko članstvo u NATO-u ne spominju u planu.
Plan Zelenskog od 20 točaka
Najrealnije rješenje – teritorijalni ustupci Rusiji
Uzevši sve u obzir, pitanje je kako zadovoljiti Ukrajince, Ruse i postići međunarodnu potporu za provedbu mira na istoku Europe. Kakvo god rješenje bilo ono neće zadovoljiti sve strane, jer je to nemoguće. Putin je prešao Rubikon onog dana kada je anektirao četiri ukrajinske regije. Sada su osim Krima u ruskom ustavu i Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižja. Rusi tvrdoglavo ne žele odustati od novostečenih područja. Tko god dođe na vlast u Ruskoj Federaciji nakon Putina morat će promijeniti prvo ruski ustav da bi odustao od tih područja. Očito je kako će zalog mira morati uključivati de facto ili de iure priznanje spornih regija Rusiji.
Međunarodna zajednica je već jednom prešla Rubikon, a to je bilo 2008. kada je dobrim dijelom priznala Republiku Kosovo. Što god mislili o kosovskoj neovisnosti, tada se otvorila svojevrsna Pandorina kutija koja će se još više otvoriti ruskom kampanjom u Ukrajini. Možda bi najidealnije rješenje predstavljalo to da se Rusima de iure prizna Krim (koja je bio ruski do sovjetske administrativne tranzicije tog poluotoka iz Ruske u Ukrajinsku Socijalističku Sovjetsku Republiku 1954.), a de facto Donjeck, Luhansk, Zaporižja i Herson. Što se tiče te četiri regije, bilo bi najpravednije da se provede referendum pod međunarodnim nadzorom o statusu tih područja u periodu od pet do deset godina. S obzirom na političku klimu prije rata, moguće je da bi građani Donjecka i Luhanska izglasali pridruživanje Rusiji, a Hersona i Zaporižje za ostanak u Ukrajini.
Trumpov plan od 28 točaka za Ukrajinu
Ako Rusi prošire granice, to neće moći male države
Promjena granica silom, a to je nešto što će se po svemu sudeći dogoditi, nikako nije sretno rješenje jer će to u neku ruku ohrabriti međudržavne ratove. Ukupno je u svijetu aktualno više od 150 međudržavnih sporova oko granica. Neki spominju čak 188 teritorijalnih sporova, tj. teritorija na koje pravo polaže dvije ili više država na kopnu ili moru. Od 1945. godine Ujedinjeni narodi (UN) nametnuli su koncept nepromjenjivosti granica silom i on je uglavnom donosio plodove, ali sada bi se to moglo promijeniti. Međutim i ako Rusija anektira dijelove Ukrajine to neće biti zeleno svjetlo i drugima da učine isto. Rusija je, usprkos ograničenjima, nuklearna supersila koja može mijenjati međunarodne koncepte nepovredivosti granica, dok male države poput Srbije i Kambodže to ne mogu. U zamjenu za mir bi međunarodna zajednica mogla popustiti Rusiji, ali neće popuštati malim državama.
Neutralna Ukrajina pod zaštitom Zapada
Na crte razgraničenja ruske i ukrajinske vojske trebale bi se rasporediti trupe UN-a koje bi osiguravale mir. Moskva i Kijev morali bi potpisati sporazum o nenapadanju koji bi za obje strane bio plodonosan. Ukrajina bi trebala biti neutralna država kojoj bi SAD i druge zapadne sile trebale dati sigurnosna jamstva teritorijalnog suvereniteta. Zauzvrat Ukrajina bi odustala od vojnih paktova kao što je NATO. No sa sigurnosnim jamstvima Ukrajina bi de facto bila dio zapadne alijanse.
Federalizacija i restrukturalizacija Ukrajine
Ukrajina kao država bi se trebala federalizirati i regije bi trebale dobiti veće ovlasti. Ujedno bi trebalo pokrenuti veliku borbu protiv korupcije koja je divljačka. To se može raditi jedino ako dovoljne ovlasti dobiju regije i gradovi. Ruski jezik i kultura ne bi trebali biti ocrnjeni i mogli bi se javno koristiti u svim ukrajinskim ustanovama kao i do 2014. Nedvojbeno ukrajinske vojne snage treba ograničiti na 600 tisuća, a poželjno i manje vojnika. Teško je uzdržavati sve te ljude.
Pomirba EU i Rusije
Sankcije Rusiji bi trebalo ukinuti kako bi robno-trgovinski tokovi mogli ići neometano između Europe i Rusije, pogotovo energenti nafta i plin. Tako bi se uvelike smanjili inflatorni pritisci u mnogim državama, pa i Hrvatskoj. Bilo bi važno kazniti ratne zločine, tj. njihove počinitelje. Ipak, to bi trebala raditi nacionalna pravosuđa obje države jer je teško vjerovati da bi Moskva pristala na uspostavu međunarodnog suda.
Obnova Ukrajine
Još teže pitanje od teritorija je obnova ratom razrušene zemlje. Ukrajince čekaju vrlo teški dani. I prije rata živjeli su teškim životima, a budućnost će biti još teža. Rješenje je u osnivanju međunarodnih fondova koji bi financirali obnovu Ukrajine, pogotovo infrastrukture i tehnologije. Prema procjenama, Ukrajina treba 524 milijarde dolara za obnovu, što je grandiozan iznos. Taj novac bi trebale osigurati zapadne vlade i zapadni privatni sektor. Nikako se ne bi ruska zamrznuta imovina (oko 339 milijardi dolara) smjela koristiti za obnovu Ukrajine bez ruske dozvole. Ne može se postići održivi mir s Rusima ako im se oduzme 100 ili više milijardi dolara.
Primirje kao imperativ
Na kraju, Donald Trump nedvojbeno ima pravo u jednom – primirje je osnovni preduvjet pregovora. Treba prvo zalediti rat i tek onda krenuti u pregovore koji će biti teški i dugotrajni, ali ipak dostižni. Životi ljudi bi trebali biti na prvom mjestu. Nažalost, ukrajinski narod najveći je gubitnik Rusko-ukrajinskog rata. No jedini izlaz za Ukrajinu je prestanak rata i polagani početak obnove. To je svjetlo na kraju tunela. Zelenski i suradnici bi trebali požuriti dok je Trump u Bijeloj kući – ako je netko sposoban ekonomski pomoći Ukrajini tada je to predsjednik biznismen koji to neće biti vječno. Vrijeme curi, ali vrijeme je za mir.
