Autor: Matija Šerić
Kako to često biva u vrijeme blagdana, tako nas i ove godine napuštaju slavne osobe. Dana 28. prosinca u 92. godini svijet je napustila Brigitte Bardot – francuska glumica, model, pjevačica i aktivistica za prava životinja. Premda je imala šaroliku biografiju najkraće se može konstatirati kako se radi o najvećoj francuskoj glumici 20. stoljeća. Bardot je svojom atraktivnom pojavom i glumačkim vještinama postala seks simbol 1960-ih i 1970-ih te jedan od najprepoznatljivijih francuskih izvoznih proizvoda poput konjaka i Renault automobila, kako je to uostalom jednom konstatirao Charles de Gaulle. „Žalujemo za legendom“, napisao je na X-u predsjednik Emmanuel Macron i nedvojbeno je u pravu. Radi se o neponovljivoj osobi.
Djetinjstvo kontrasta
Punim imenom Brigitte Anne-Marie Bardot rođena je 28. rujna 1934. u relativno bogatoj i konzervativnoj katoličkoj obitelji. Otac joj je bio industrijalac, a majka kćer direktorice osiguravateljske kuće. Imala je i mlađu sestru Mijanou Bardot. Premda je rođena u materijalnoj sigurnosti (kuća sa sedam toaleta u luksuznom 16. pariškom distriktu) nije joj bilo lako u djetinjstvu kojeg je opisala „teškim“ ponajviše jer joj je otac bio previše zaštitnički nastrojen (tukao ju je s bičem za konje), a majka je pažljivo birala s kime će se družiti. Zbog nestašnog dječjeg ponašanja (rušenje vaze) ona i sestra su se za kaznu morale roditeljima obraćati na vi. Kao dijete je pretrpjela ambliopiju i do kraja života je slabije vidjela na lijevo oko. To je bilo djetinjstvo kontrasta i nije bilo bajkovito.
Odlazak Bardot rastužio je mnoge
Od balerine do manekenke
Bardot je bila povučena. Pohađala je školu klasičnog baleta da bi joj obiteljske veze pomogle da s 15 godina dospije na naslovnicu časopisa „Elle“. Ondje su je prepoznali te je karijeru balerine zamijenila s karijerom foto modela. Karijera isključivo foto modela nije dugo trajala, već joj je bila samo odskočna daska za glumačku karijeru. Na jednoj audiciji zapazio ju je perspektivni mladi redatelj Roger Vadim s kojim je započela ljubavnu vezu. Roditelji su se žestoko opirali, ali su pristali nakon njenog prkosa (prijetila je suicidom) i dozvolili su vezu pod uvjetom da se vjenčaju kad navrši 18. rođendan 1952.
Počeci na filmskom platnu
Te godine zakoračila je u svoju megauspješnu filmsku karijeru. Ukupno je nastupila u čak 47 filmova, uključujući mjuzikle, a snimila je i više od 60 pjesama iako nije bila klasična pjevačica. Prvi film joj je bio „Ludi za ljubavi“, a imala je manju sporednu ulogu. Godine 1953. nastupila je u američkom romantičnom blockbusteru koji se snimao u Parizu, „Čin ljubavi“, u kojem je glumio slavni Kirk Douglas. Iako je bila odlična na početku i talent se vidio, nije ostvarila instant slavu. Trebalo je ponešto vremena.
Godine 1956. postaje globalno prepoznatljiva
Status neupitne zvijezde i seks simbola Bardot je ostvarila kroz četiri filma iz 1956.: „Zločesta djevojka“, „Čupkajući Daisy“, „Mladenka je prelijepa“ i „I Bog je stvorio ženu“. Zadnji film joj je donio najveću slavu i to na svjetskoj razini. Film je postao senzacija ne samo u Francuskoj, već i u SAD-u, Velikoj Britaniji i drugdje. To je bio redateljski debi njenog supruga Vadima. Radi se o ostvarenju koje je razbijalo ustaljene društvene norme te je pozivalo na seksualne slobode. U filmu je Bardot glumila nemoralnu tinejdžericu koja je pobjegla iz sirotišta, promijenila tri muškarca te je čak spavala sa svojim šogorom. Film je utjecao na francuske redatelje Novog vala, kao što su Jean-Luc Godard i François Truffaut, koji su promovirali seksualne slobode tijekom 1960-ih.
Najava za “I Bog je stvorio ženu”
Seks simbol
Više od glumačkih kvaliteta u filmu „I Bog je stvorio ženu“ Bardot se proslavila svojim atraktivnim izgledom – vitak struk, ogromne grudi, bujna plava kosa, napućene usne. Postala je seks simbol, a osim taj je status osim filmovima učvrstila i provokativnim fotografijama. Kasnije je Bardot o svojim ranim filmovima izjavila: „Sramota je glumiti tako loše. U početku sam mnogo patila. Doista su se prema meni odnosili kao prema nekome tko ne vrijedi ništa.“
Snimala je film za filmom, a 1958. postala je najplaćenija francuska glumica. Uvrštena je na listu top 10 najpopularnijih kino glumica u Sjevernoj Americi, što je dotad bilo nečuveno za jednu francusku glumicu. Drama „Istina“ iz 1960. nominirana je za Oskara za najbolji strani film. Sredinom 1960-ih snimala je filmove više orijentirane za međunarodno tržište. Godine 1965. objavljen je film „Draga Brigitte“ s Jamesom Stewartom, a sljedeće godine „Viva Maria!“, a uslijedili su i drugi više ili manje uspješni filmovi.
Uz iznimku kritički hvaljene „Istine“ iz 1960. (režirao Henri-Georges Clouzot) i „Prezira“ iz 1963. (režirao Jean-Luc Godard), filmovi Bardot nisu predstavljali remek-djela. Najčešće je sadržaj filma bio posložen tako bi slavio njezin izgled – u oskudnim haljinama, dekolteima ili obnažena pod suncem ili u studiju. Žene su kopirale njezin pogled, izgled, šminku, stil odijevanja. Bila je uzor mnogima kao globalna filmska ikona.
Posljednje godine klasične karijere
1960-ih i 1970-ih nastupala je i u mjuziklima i snimala pjesme u suradnji s glazbenicima kao što su Bob Zagury, Serge Gainsbourg i Sacha Distel. Između 1969. i 1972. Bardot je bila službeno obnašala ulogu Marianne – izmišljene žene koja je predstavljala Francusku Republiku, a koja se nazivala i Božica slobode. Bardotin lik pojavljivao se na kipovima, poštanskim markicama i kovanicama. Zasitivši se glume zaključila je svoju filmsku karijeru 1973. u 39. godini filmom „Poučna i radosna priča o Colinotu“. Sljedeće godine slikala se za „Playboy“ za svoj 40. rođendan i tako je završila priču modela. Održala je riječ i nije se vraćala u filmske vode.
Dokumentarac o Bardot
Život pod povećalom
U slavnom filmu „I Bog je stvorio ženu“ romantično se spetljala s kolegom glumcem Jean-Louisom Trintignantom, što je rezultiralo krahom njenog prvog braka s Vadimom s kojim je nastavila surađivati na drugim projektima. Veza s kolegom je bila kratkog vijeka, ali je privukla pozornost paparazzija koji su pratili svaki njen korak. Nikada se nije naviknula živjeti pod budnim okom javnosti. Njenih ukupno 17 ljubavnih veza privlačilo je veliku medijsku pozornost. Nažalost, nije imala privatni život i to je negativno utjecalo na njeno mentalno zdravlje.
S glumcem Jacquesom Charrierom bila je u braku četiri godine (1958.-1962.) i dobila jedino dijete Nicolasa. Paparazzi su je slikali dva tjedna prije poroda, a nakon poroda bila je u tolikoj depresiji da je pokušala suicid. Najvjerojatnije bi odabrala opciju pobačaja da je tada bila legalna u Francuskoj jer je kasnije izjavila kako nije bila spremna biti majka. Na dijete u svojoj utrobi gledala je kao na „zloćudni tumor“. Iako je dobila skrbništvo nad Nicolasom s njim je došla u sukob u dobi od 12 godina, jer je jednom prilikom odbila ostati s njim, a prednost je dala druženju gostima. To joj nije oprostio sve do duboke starosti i godinama desetljećima nisu komunicirali.
Treći brak je bio s njemačkim industrijalcem Gunterom Sachsom od 1966. do 1969. Četvrti i posljednji brak je imala s Bernardom d’Ormaleom, desničarskim aktivistom i savjetnikom Jeana Marie Le Pena, koji je osnivač moćne desničarske stranke Nacionalna fronta. S njim je ostala u vezi do kraja života.
Drugi dio članka nalazi se ovdje.
Izvori:
https://apnews.com/article/france-bardot-obit-397b87b8550dec3d199b2b5754149d7c
https://www.npr.org/2025/12/28/1130645838/brigitte-bardot-dead
https://www.rollingstone.com/tv-movies/tv-movie-news/brigitte-bardot-dead-obituary-1235457497/
