Politički problemi kao što su sukobi, ratovi i nezainteresiranost nacionalnih vlada za poljoprivredu razorno djeluju na proizvodnju i distribuciju hrane, dovodeći milijune ljudi na rub gladi. Ratovi uništavaju poljoprivrednu i prometnu infrastrukturu, pretvarajući plodne oranice i prometnice u bojna polja. Sukobi poput gerilskih diverzija i terorističkih napada tjeraju farmere s njihove zemlje, ostavljajući polja neobrađena.
Velik je problem manjak zainteresiranosti političara za poljoprivredu kojom se bavi sve manji broj stanovnika pa samim time stanovnici sela predstavljaju manji dio biračkog tijela. Kada vlade zanemaruju poljoprivredu, ruralna područja zaostaju, a poljoprivrednici nemaju pristup modernim tehnologijama, navodnjavanju i kreditima, što smanjuje prinose i pogoršava dostupnost hrane na tržištu.
Sankcije najviše pogađaju obične ljude
Na ratove i političku nestabilnost izravno se nadovezuju gospodarski problemi. Sankcije i trgovinske barijere štetno djeluju na opskrbne lance. Osnovne namirnice poput žitarica, biljnih ulja, mesa i mesnih proizvoda, voća i povrća, šećera postaju preskupe (inflacija i hiperinflacija) ili nedostupne siromašnim slojevima u zemljama u razvoju, ali i u razvijenim zemljama. Siromašni postaju još siromašniji što ih pokreće na migracije u gradove ili druge države – npr. iz Afrike u Europu. U nekim slučajevima, mali farmeri ili farmeri u siromašnijim zemljama prestaju s radom jer posao prestaje biti isplativ. Visoke cijene proizvodnje hrane zbog političkih ili ekonomskih razloga smanjuju motivaciju poljoprivrednika za proizvodnju i otežavaju ulaganja u agrarne tehnologije. Sve to negativno djeluje na opskrbu tržišta hranom.
Nestašica hrane je veliki problem
Potencijalna rješenja običnih ljudi
Pitanje je kako spriječiti globalnu nestašicu hrane? Obični ljudi mogu se donekle zaštititi od gladi tako da redovito održavaju zalihe gotove hrane ili sami nauče uzgajati određene biljne i životinjske vrste. Kućanstva mogu kreirati zalihe nepokvarljivih namirnica kao što su konzervirana hrana, brašno, ulje, šećer, riža, tjestenina, grah i suho voće. Uzimajući u obzir mogućnost nestašica ili rasta cijena, korisno je imati zaliha za barem nekoliko tjedana. Još je bolje rješenje samostalni uzgoj hrane. Održavanje malog vrta s povrćem i voćem može pružiti stalni izvor svježe hrane i smanjiti ovisnost o supermarketima. Jednostavne kulture poput rajčica, paprika i začinskog bilja relativno je lako uzgajati. Obični ljudi mogu poduprijeti rad lokalnih obiteljskih privatnih gospodarstava (OPG-a) i kupovati od njih hranu. OPG-ovi imaju kraće distribucijske lance od velikih korporacija i manje su osjetljivi na gospodarske i političke poremećaje. Uz to, uzgoj hrane je zdraviji. To su vatrogasna rješenja, ali jedina prava rješenja su strukturalna.
Strukturalna rješenja
Stručnjaci tvrde kako je rješenje za problem manjkave globalne prehrane promjena prioriteta država. Nacionalne vlade trebaju kreirati uvjete za ostvarenje održive poljoprivrede i održive globalne opskrbe hranom i prehrambenim proizvodima. Oba čimbenika su temeljni preduvjeti za sprečavanje gladi. Drugim riječima, vlade trebaju povećati svoja ulaganja u poljoprivredna istraživanja, uključujući dugoročne investicijske tehnološke i infrastrukturne projekte. Međutim, to nije slučaj ni u SAD-u.
Proračun vlade SAD-a za poljoprivredna istraživanja i razvoj nalazi se na istoj razini kao prije 50 godina, uzimajući u obzir inflaciju. Prema dostupnim informacijama, ukupni proračun Ministarstva poljoprivrede SAD-a za fiskalnu godinu 2024. iznosio je približno 186 milijardi USD. Istodobno, vojni proračun vlade SAD-a iznosio je oko 850 milijardi dolara. Istovremeno, u SAD-u se 47 milijuna Amerikanaca suočava s pothranjenošću i ne unosi dovoljan broj dnevnih kalorija.
Katastrofa dolazi
Poljoprivrednici bi trebali koristiti napredne tehnologije poput precizne poljoprivrede, održivog navodnjavanja i boljih sjemena. Vrlo je važno smanjiti ovisnost o uvozu kroz poticanje lokalne proizvodnje i diverzifikaciju proizvođača hrane. Vlade bi trebale poticati i subvencionirati održive poljoprivredne prakse, koje ne ugrožavaju okoliš, ali istovremeno omogućuju veće prinose. Uz to, treba raditi na smanjenju bacanja hrane. Milijarde tona hrane svake godine završe kao otpad, dok mnogi pate od gladi. Nacionalne države i multilateralne organizacije bi trebale zajedno surađivati kako bi se spriječila globalna glad. Pritom je važno ulaganje u edukaciju poljoprivrednika.
Teška vremena
Međutim, to ne shvaćaju ili ne žele shvatiti ključni centri političke i gospodarske moći u svijetu. Nažalost, čini se kako će globalna nestašica hrane izbiti u nekom periodu u budućnosti, samo je pitanje trenutka. Kako će se s države i pojedinci nositi s tim problemom bit će zanimljivo vidjeti. Kao uvijek u povijesti, nema sumnje kako će najgore proći oni najnezaštićeniji, dok će se bogati unaprijed zaštititi.
Autor: Matija Šerić
Naslovna fotografija: Wikimedia Commons
