Autor: Matija Šerić
Svibanj 2026. ući će u sportske povijesne knjige jer je upravo tada Arsenal F.C. osvojio engleski Premiership nakon duge 22 godine čekanja. Ponovo se pokazalo da vrijedi biti strpljiv. Nakon Liverpoola koji je čekao naslov 30 godina, patnje Arsenala su bile nešto kraće. Menadžer Mikel Arteta, njegov stručni stožer i igrači su došli do najvrjednijeg pehara s 26 pobjeda, sedam remija, pet poraza i ukupno 85 bodova – sedam više od drugoplasiranog Manchester Cityja. Uvelike im je išla na korist činjenica da su svi ostali giganti engleskog nogometa City, Manchester United, Liverpool, Chelsea i Tottenham imali slabiju sezonu (Tottenham se jedva spasio). Pogled na statistiku otkriva detalje na koji su omogućili Topnicima da naprave razliku te da kapetan Martin Ødegaard konačno podigne trofej prvaka Engleske.
Najbolja obrana lige
Obično se kaže, ne samo u nogometu već i u drugim sportovima, da obrana osvaja naslove. U Arsenalovom slučaju to se doista pokazalo točnim. U 38 kola momčad s Emiratesa primila je samo 27 golova. Za usporedbu, drugoplasirani City primio je 35, a potom dolazi Aston Villa s 49 primljenih zgoditaka. To je rezultat timskog napora. Arsenal je igrao presing i nakon Brightona je najuspješnija momčad lige po broju preuzetih posjeda u posljednjoj trećini protivnika. Tako su napadači i krila već prvi neutralizirali protivnike. Npr. Bukayo Saka je osvojio čak 27 lopti u protivničkoj zadnjoj trećini.
Topnici su momčad koja je dozvolila najmanje udaraca na svoj gol – 90 i najmanje dodira protivnika u svom kaznenom prostoru – 618. Ipak, najzaslužniji su vratar David Raya, stoperi William Saliba i Gabriel Maghalaes te defenzivni veznjak Declan Rice. Oni su činili kralježnicu obrane u posljednja tri reda. Raya je oduševljavao velebnim obranama (19 utakmica bez primljenog pogotka), Saliba i Gabriel su dobivali ključne duele i glavom gospodarili u svom 16-ercu, a Rice je bio stup stabilnosti u veznoj liniji. Gabriel je blokirao 34 udarca suparnika. Arsenal je u cijeloj sezoni dopustio tek jedan gol iz protunapada! To govori o izvrsnom pozicioniranju i uigranosti u tranziciji.
Savršenstvo igre iz prekida i centaršuta
U kornerima, slobodnim udarcima i centaršutevima Artetina momčad je bila iznad svakog prosjeka. Zabili su 19 golova iz kornera i tako oborili rekord Premiershipa. Zahvaljujući preciznim centaršutevima u kazneni prostor Arsenal je zabio 35 posto svojih golova. 16 golova su Topnici zabili glavom iz kornera ili centaršuta iz igre. To je zasluga visine igrača. Arsenal ima jednu od najviših momčadi u ligi. Također, klub je sjajno igrao u obrani kod kornera protivnika – primio je samo sedam golova iz prekida, čime je izjednačio rekord lige.
Fer igra vrijedna divljenja
Nitko tko je osvojio Premier ligu nije bio discipliniraniji od ovogodišnjeg Arsenala: 0 crvenih kartona i 0 skrivljenih 11-eraca! Realnost koja se rijetko viđa. Zaista, sportska igra za svaku pohvalu. Naravno, nije se radilo o tome da su se Arsenalovci suzdržali faulirati suparnike koji su im pobjegli i da su se uzdali u „svemoćnog“ Rayu, već svojom pametnom igrom nisu dozvoljavali protivnicima da ih dovedu u napast pravljenja teških prekršaja, uključujući penale. To se zove visoka nogometna inteligencija. Arsenal je i ekipa s najmanje žutih kartona u ligi. Fair play za poželjeti.
Top efikasnost u napadu
Mnogi će reći kako bi Arsenal, da je imao kvalitetnije napadače, ranije osigurao naslov. I pritom žele reći da centarfor Viktor Gyökeres nije na razini kluba iz sjevernog Londona. To se uistinu tako ponekad činilo – zabio je „samo“ 14 golova. Međutim, kad se gleda postotak realizacije švedski centarfor ima visokih 25 % od čega je bolji jedino Brentfordov napadač Igor Thiago. I drugi suigrači su prilično precizni. Martin Zubimendi i Mikel Merino kao zadnji vezni imaju visok postotak realizacije od 18 posto. Saka i Eberechi Eze su bili odlični krilni napadači sa sedam golova. Saka je postigao 49 ključnih dodavanja uz 50 uspješnih driblinga.
Neponovljivi Declan Rice
Doprinos Ricea u svim segmentima igre je teško mjerljiv. Prema statistici portala SofaScore, on ima najveću ocjenu: 7,46. Arsenal sa i bez Ricea nije ista momčad kako u obrani tako i u napadu. Iako je čak 27 od svojih 63 ključnih dodavanja u sezoni uputio iz prekida, Rice je sezonu završio kao drugi najbolji u momčadi po broju stvorenih prilika iz otvorene igre, izjednačen s Martinom Ødegaardom i Leandrom Trossardom. Osvojio je najviše posjeda lopte, čak 180, slijede Saka i Zubimendi sa 117 i 116. U obrani je Rice blokirao 12 udaraca na gol.
Kolektivni napor svih igrača urodio je plodom
Drugi najbolji ocijenjeni igrači nakon Ricea su Gabriel 7,27, Saka 7,24, Zubimendi 7,04, Saliba 7,02 i Ødegaard 6,99. U broju asistencija briljiraju Gyökeres i Trossard sa šest, a treći je opet Rice s pet asistencija za golove koliko imaju Timber i Saka.
Važno je reći da je doprinos igrača koji su ulazili s klupe bio najveći u odnosu na ostale klubove. Rezervisti su ukupno zaslužni za 23 gola i asistencija, dok su sljedeći bili igrači Brightona s 18 – pokazatelj kako je velika širina rostera često donijela prevagu. To je zasluga Artete i njegovih pomoćnika u stožeru, a to su Albert Stuivenberg, Miguel Molina, Gabriel Heinze i ostali.
Više od 200 dana na vrhu Premier lige
Iako su ponekad igre bile neuvjerljive, Arsenal je proveo 238 dana na vrhu tablice. Od listopada do travnja Topnici su bili vodeća momčad lige točno 200 dana da bi tek nakratko izgubili prvo mjesto od Manchester Cityja. Liverpool je npr. 34 dana bio vodeći, a City samo devet dana. Takva kontrola prvog mjesta pokazuje da je Arsenal bio najbolja momčad lige kojoj se drugi nisu uspjeli približiti. Pritisak javnosti je na igračima bio velik, ali su se uspjeli othrvati svemu tome i usmjerili su svoje misli na nogomet.
Velemajstori čuvanja vodstva
Dobitna kombinacija Topnika bila je zabiti gol prvi, igrati čvrsto u obrani i zadržati vodstvo do kraja uz igru na kontre. To je recept koji je nekad davno radio Chelsea. U 24 od 27 utakmica u kojima su zabili gol prvi, Arsenalovci su izgubili samo jednom uz dva neriješena ishoda. Napredno rješenje.
Pametna taktika
Arteta i igrači su uspjeli povesti prvi i čuvati prednost zahvaljujući kvalitetnim taktičkim rješenjima. Španjolski strateg nije se kao pijan plota držao taktike 4-3-3 koju preferiraju on i drugi treneri iz južne Europe, već je bio prilagodljiv. Doduše u 24 utakmice je igrao razne varijante 4-3-3, ali je i u 14 navrata igrao 4-2-3-1 – što je čak 37 posto utakmica. Kombiniranje taktika je donijelo nepredvidivost koja je mučila suparnike.
U obje taktičke varijante ponovo je bila značajna uloga Ricea. On je kod 4-3-3 igrao sam zadnjeg veznog, a kod 4-2-3-1 igrao je zadnjeg veznog u paru sa Zubimendijem ili u novije vrijeme s Mylesom Lewis-Skellyjem. Dolazak Ezea prošlog ljeta, koji želi i hoće igrati na poziciji desetke, omogućio je da 4-2-3-1 bude poželjna opcija. Tu mogućnost Arteta nije imao u prethodnim sezonama. Zanimljivo je da se španjolski menadžer ni jednom nije odlučio na taktiku 4-4-2 koja se vraća zadnjih godina. Je li trebao? Teško je reći. Osvajanje Premiershipa mu daje za pravo da to nije bilo nužno.
Svi fanovi Arsenala mogu uživati jer je ostvaren uspjeh koji su sanjali više od dva desetljeća. „Prokletstvo neuspjeha“ je konačno skinuto. Slijede dva i pol mjeseca odmora, a potom pokušaj obrane titule. No, to je neka druga priča.
