Autor: Matija Šerić
Prisilni brakovi podrazumijevaju stanje kada su osobe prisiljene ući u brak bez vlastitog pristanka, često kao rezultat obiteljskog pritiska ili ekonomske ovisnosti. Često su u prisilne brakove uključena djeca koja ne mogu dati svoj pristanak ali su natjerana na brak od roditelja ili neke treće osobe. Ogromna većina prisilnih brakova, više od 85%, potaknuta je pritiskom obitelji. Premda se oko dvije trećine (65%) prisilnih brakova događa u Aziji i na području Oceanije, kada se uzme u obzir veličina stanovništva regija, stopa prisilnih brakova je najveća u arapskim državama gdje je 4,8 osoba od svakih 1.000 u regiji u prisilnom braku. Četvrtina svih prisilnih brakova sklopi se u zemljama s višim srednjim ili visokim dohotkom.
Nasljedno dužničko ropstvo
Nasljedno ropstvo pojavljuje se u nekim društvima, posebno u određenim dijelovima Afrike, gdje se može prenositi s generacije na generaciju. Osobe koje potječu iz obitelji robova nasljeđuju status robova, iako takvi običaji krše međunarodne zakone ljudskih prava. Često se radi o tome da je otac, glava obitelji, morao posuditi neki novac kojeg mora otplatiti kroz prisilan rad. Takvo vraćanje duga je obično doživotno i prenosi se s koljena na koljeno.
Prisilni dječji brakovi u Indiji
Ropstvo u ime profita
Ropstvo može postojati i postoji unutar globalnih lanaca opskrbe određenih roba i usluga, gdje su radnici, često u zemljama u razvoju, izloženi lošim uvjetima rada i niskim plaćama, a ne mogu napustiti posao. Velike multinacionalne korporacije prebacuju svoje tvornice u države kao što su Kina, Indija, Vijetnam, Bangladeš zbog jeftine radne snage. Jeftinost radne snage često znači da radnici nemaju pravo na dostojanstvo, tj. na pauzu i topli obrok ali i neplaćene prekovremene. Istovremeno, radnici ne mogu odustati od posla zbog životnih troškova uzdržavanja obitelji.
Prilikom rada u rudnicima i kamenolomima radnici su veoma često izloženi teškim uvjetima rada za niske plaće i mogu trpjeti kazne od poslodavaca ako dođe do manjka produktivnosti ili pobune. Digitalno ropstvo manifestira se u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama gdje radnici moraju raditi dugačke sate, imaju niske plaće i ne smiju dati otkaz. Neke od velikih svjetskih kompanija koje prema izvorima koriste robovski rad su Coca-Cola, Nestle, Apple, Microsoft, Samsung, Zara, H&M, Adidas, Puma, Nike, Nissan, Toyota i dr.
Radni logori su sjevernokorejska realnost
Sjeverna Koreja
S 2,6 milijuna ljudi koji prisilno rade (svaka 10. osoba) Sjeverna Koreja je vodeća država u svijetu u suvremenom ropstvu. Radi se o državi koja je jedina država na svijetu koja nije izričito kriminalizirala nijedan oblik modernog ropstva. Upravo je država glavni pokretač ropstva za razliku od većine država koji su pokretači ropstva privatne tvrtke. Iskorištavanje ljudi ima mnogo različitih oblika u DNRK kao što je obvezno sudjelovanje u iscrpljujućim radnim kampanjama nazvanim „bitkama“ koje mogu trajati i do 100 dana. I djeca su prisiljena raditi u poljoprivredi. Odbijanje sudjelovanja u takvom radu može rezultirati kaznama u rasponu od discipliniranja djece u školi do oduzimanja obroka hrane roditeljima ili nametanja dodatnih poreznih nameta.
Nezaposlenost se također kažnjava zatvorom u radnom logoru u trajanju od tri mjeseca ili do tri godine. U brojnim slučajevima radnici su morali platiti da bi se zaposlili samo kako bi izbjegli zatvor, dok su se okretali trgovini na crnom tržištu kako bi preživjeli. Uvjeti u sjevernokorejskom zatvorskom sustavu odgovaraju robovskim. Sjevernokorejske žene suočene su s rizikom da postanu žrtve trgovine ljudima i budu prodane kao nevjeste u Kinu. Državni dužnosnici tjeraju žene u seksualno ropstvo. U mnogim su prilikama sjevernokorejski migranti u Kini i drugdje morali slati većinu svoje zarade u domovinu kako bi pomogli održavanju Kimova režima. U izvješćima Ujedinjenih naroda ropstvo je navedeno među zločinima protiv čovječnosti koji se događaju u „Pustinjačkom Kraljevstvu“. Prihodi od sjevernokorejskog robovskog rada preusmjeravaju se za financiranje i razvoj sjevernokorejskog nuklearnog i balističkog programa.
Eritreja je dom prisilnog rada
Eritreja
U Eritreji je 90 osoba na tisuću podvrgnuto modernom ropstvu. Eritrejski istraživački institut za politiku i strategiju (ERIPS) primjećuje da je, povijesno gledano, „eritrejska vlada ulagala minimalne napore da spriječi trgovinu ljudima i nastavila je podvrgavati svoje građane prisilnom radu prisiljavajući ih pod kaznom da služe na neodređeno vrijeme ili na neki drugi način u obveznoj vojnoj službi i građanskoj miliciji.”
Roditi se u Eritreji pod vlašću totalitarnog predsjednika Isaiasa Afwerkija znači riskirati život u ropstvu. Afwerkijev režim je u prošlosti čak pokušavao profitirati od prodaje djece. Situacija se pogoršala proteklih godina jer je Afwerki poslao ne samo muškarce i djecu iz Eritreje u etiopsku pokrajinu Tigray zahvaćenu sukobima, nego je također prisilio nekoliko tisuća somalijskih muškaraca da se bore u Tigrayu kao dio sporazuma njega i somalijskog predsjednika Mohameda Farmaaja.
