Autor: Matija Šerić
Zombi apokalipsa je scenarij koji se posljednjih desetljeća iznimno popularizirao. Riječ je o neupitno najpopularnijem prikazu smaka svijeta. Zombi svijet je postao slavan kroz filmove, tv-serije i videoigre. Najpopularniji filmovi su „Night of the Living Dead“ iz 1968., „Dawn of the Dead“ iz 1978., „28 Days Later“ iz 2002., „World War Z“ iz 2013. i „Vlak za Busan“ iz 2016. Iako su nabrojani filmovi ostvarili „boom“, za renesansu zombija na televizijskim ekranima zaslužna je serija „The Walking Dead“ koja se pojavila 2010., a na nju se nadovezala serija „The Last of Us“ iz 2023.
U tim serijama detaljno se prikazuje post-apokaliptični svijet sa svojim užasnim manama i ponekim vrlinama. Iako se radi o utopiji, mnogi su se zapitali je li zombi apokalipsa moguća u stvarnome svijetu i kako bi izgledala ako bi se dogodila. Oba pitanja donose zanimljive odgovore.
Prema definiciji Cambridge rječnika, zombi je „zastrašujuće stvorenje, mrtva osoba koja je vraćena u život, ali bez ljudskih osobina. Zombiji ne mogu razmišljati i često se prikazuju kako napadaju i jedu ljudska bića.“ U znanstvenom smislu, koncept zombija kakve poznajemo iz filmova i serija prilično je neutemeljen. Međutim, u prirodi postoje paraziti i virusi koji mogu izazvati promjene ponašanja kod domaćina.
Zombiji u serijama
Autori serije „The Last of Us“ nadahnuće za zombi pandemiju pronašli su u gljivi Ophiocordyceps unilateralis koja zaražava mrave. Mravi bivaju zaraženi kada gljivične spore (čestice veličine peludi) padnu s drva ili biljke. Spore prodiru u tijelo mrava. Mrav prestaje komunicirati s drugim mravima, luta bez cilja i postaje hiperaktivan. Naposljetku, gljiva uzrokuje da se mrav popne na biljku i gljiva konzumira njegove organe, posebice mozak. Iako su autori popularne serije prenijeli zarazu na ljude, takva infekcija kod ljudi ne bi proizvela istu reakciju. Ljudski organizam je vrlo složen, i širenje takve infekcije zahtijevalo bi izuzetno sofisticiran patogen koji bi mogao djelovati na ljudski mozak, mišiće i tijelo.
U „The Walking Dead“ serijalu svijet vrlo brzo postaje apokaliptičan, budući da je virus vrlo zarazan i širi se brže od svih poznatih bolesti. Iako je teorija virusa izvjesnija od gljivičnih spora, širenje virusa nalik gripi, koronavirusu i eboli iziskuje konkretan kontakt među ljudima i vrijeme inkubacije. A toga nema u seriji. Patogen virusa morao biti iznimno snažan i otporan kako bi se efikasno prenosio i brzo doveo do sloma država u 21. st. Sve u svemu, zombi apokalipsa u nekom obliku nije nemoguća, ali je vrlo malo izgledna. Ako bi se i dogodila ljudi se sigurno ne bi vraćali iz mrtvih, nego bi postali neuračunljivi, dezorijentirani i agresivni kao što je slučaj kod bolesti bjesnoće i epilepsije.
Trailer filma “28 Days Later”
Kuru bolest
Bolest koja najviše podsjeća na zombi infekciju među ljudskom vrstom je kuru prionska bolest ljudskog mozga. Nastala je kod kanibala na Papui Novoj Gvineji 1950-ih i 1960-ih. Ljudi, većinom žene i djeca, jeli su meso preminule osobe (najčešće rođak) vjerujući kako će tako osloboditi duh pokojnika. Bolest se može pojaviti od 10 do 50 godina poslije konzumacije ljudskog mozga. Simptomi kurua podrazumijevaju nekontrolirano smijanje, gubitak koordinacije, drhtanje i grčenje udova. Zaražena osoba može poživjeti do dvije godine od pojave simptoma i potom umire zbog upale pluća ili drugih infekcija. Posljednjih desetljeća bolest je uvelike iskorijenjena kako su plemena na Papui Novoj Gvineji uglavnom prestala jesti preminule. Kuru najviše nalikuje na zombi stanje premda puno manje atraktivno u usporedbi s filmovima.
Početni odgovor društva
Nakon izbijanja zombi pandemije izbila bi panika, a vlade bi nespremno reagirale, što je pokazala pandemija koronavirusa. Zbog nedostatka informacija, došlo bi do širenja lažnih vijesti, teorija zavjere, i ogromne panike na globalnoj razini. Budući da zaraženi postaju agresivni i napadaju druge ljude, sigurnosne snage morale bi se pripremiti za borbu kako bi situaciju stavile pod kontrolu.
S obzirom na resurse modernih vojski, došlo bi do pokušaja masovne evakuacije i karantena kako bi se virus zadržao unutar određenih područja. To bi izazvalo daljnje društvene nemire i otpor civilnog stanovništva, koje bi se teško nosilo s ograničenjima i prekidima u lancima opskrbe hranom i energijom. U najteže pogođenim područjima državne strukture bi krahirale. Kaos i anarhija bi zavladali.
Gospodarski krah
Došlo bi do velikih prekida u opskrbnim lancima. Prvi gospodarski sektor koji bi pretrpio velike gubitke bio bi promet, budući da bi masovna evakuacija i blokade spriječile radnike u obavljanju svojih dužnosti. I poljoprivreda bi bila pogođena jer bi ruralne regije ostale izolirane, a radna snaga ne bi bila dostupna zbog karantene i stalne prijetnje napada zaraženih. Bez dostupnih resursa došlo bi do gospodarskog kraha. Ljudi bi se okrenuli samoopskrbi i sustavu trampe. Hrana, lijekovi, gorivi i voda postali bi novi oblici valuta na crnom tržištu.
Trailer 1. sezone serije “The Last of Us”
Pad gradova i opstanak zabačenih naselja
U slučaju izbijanja zombi pandemije gradovi bi prvi pali. Što je veći grad to bi brže pao. Najgore bi bilo u milijunskim gradovima. Pandemija bi se sporije odvijala na selima. Nema sumnje kako bi zabačena područja u brdima i planinama, poput Alpi, Himalaja, Andi i Kavkaza, ostala dugo vremena „slobodne zone“ bez zaraženih. Slično bi bilo i s Amazonskom prašumom. To je logično jer u ruralnim područjima živi manje stanovnika nego u gradovima i pandemija bi se sporije širila.
Postoji mogućnost da bi zabačena područja u potpunosti ostala netaknuta ako bi pandemija trajala nekoliko mjeseci. Zombiji bi s vremenom postali ranjivi na vremenske uvjete poput suša, poplava, kiša, snijega, leda i napada divljih životinja.
Anarhija i novi svijet
Djelomični ili potpuni krah državnih struktura iskoristile bi kriminalne grupe poput narko kartela koji bi nametnuli vlast na nekom području. U gotovo svim tv-serijama, glavni problem u post-apokaliptičnom svijetu nisu zombiji, nego zli ljudi koji su preuzeli vlast. One skupine koje bi posjedovale oružje i vojnu opremu mogle bi stvoriti kvazidržavice na prostoru gradova, sela ili pokrajina. Osim negativnih skupina, postojale bi i one pozitivne koje bi se pridržavale ustaljenih humanističkih normi.
Međutim, veća je vjerojatnost da bi kriminalne skupine bile uspješnije u osvajanju terena, barem u zapadnim državama. Zašto? Zato što kriminalci znaju baratati oružjem u mnogo većoj mjeri od uzoritih građana. Stvarale bi se izolirane zajednice koje bi pokušale biti samoodržive. One zajednice koji bi imale dovoljnu vatrenu moć, proizvodile hranu, imale pristup pitkoj vodi, duže bi potrajale. Ratovi za teritorij i resurse bili bi svakodnevna pojava.
Trailer filma “Vlak za Busan”
Utjecaj na prirodu
Zombi apokalipsa ostavila bi trag na prirodi, koji ne bi nužno bio negativan. Budući da bi većina stanovnika napustila gradove, mnoge zgrade i ceste ostale bi napuštene, što bi omogućilo prirodi da se vrati. Bez ljudske nazočnosti, biljke i životinje zauzele bi gradove. To bi dovelo do revitalizacije mnogih prirodnih staništa i povećanja biološke raznolikosti. Međutim, ako bi zaraženi zadržali određene instinkte, mogli bi ugroziti autohtone vrste. Ujedno bi se zagađenje okoliša moglo povećati uslijed raspadanja leševa i smeća.
Fenomen prepera
Skupina ljudi poznata kao „preperi“ ozbiljno se priprema za različite scenarije smaka svijeta, uključujući zombi apokalipsu. Mnogi od njih koriste koncept zombija kao metaforu za druge vrste kriza, poput prirodnih katastrofa, nuklearnih napada ili društvenih nemira. Preperi grade sigurna skloništa u kojima skladište dugotrajne zalihe hrane, vode, lijekova i drugih osnovnih potrepština kako bi mogli preživjeti dulji period izolacije. Za scenarij zombi apokalipse, mnogi pripremaju oružja i alate za samoobranu. Uče praktične vještine poput pružanja prve pomoći, prepoznavanja jestivih biljaka, filtriranja vode i lova. Neki idu korak dalje i psihički se pripremaju na život u apokaliptičnim uvjetima, svjesni mogućih gubitaka i stresa koje bi ovakva situacija mogla donijeti.
Zaključak
Iako je zombi apokalipsa malo vjerojatan scenarij, gotovo nemoguć u doslovnom obliku kao na tv-ekranima, moguće je da se nešto slično dogodi. Koronakriza je bila jednim dijelom apokalipsa bez zombija. Ako bi se pojavio neki vrlo zarazan virus koji bi dovodio ljude do agresivnog ludila, to bi veoma podsjećalo na zombi scenarij. U tom slučaju, život na Zemlji bi se promijenio za 180 stupnjeva i ništa više ne bi bilo isto. Zato je važno da države imaju spreman odgovor na unutarnje sigurnosne i zdravstvene krize. Agencija vlade SAD-a, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), koristi „zombi apokalipsu“ kao zabavan način za podizanje svijesti o važnosti priprema za krizne situacije.
