Autor: Matija Šerić
U nedjelju 29. ožujka u medijima se pojavila vijest koja to zapravo nije novost, već neko vrijeme očekivana konstatacija: Igor Tudor nije više trener Tottenham Hotspura. Nakon turbulentna 44 dana na kormilu posrnulog engleskog velikana iz sjevernog Londona, vladavina hrvatskog eksperta je okončana. Nema sumnje kako bi Tudor dobio otkaz vrlo brzo nakon domaćeg poraza od Nottingham Foresta 22. ožujka, ali je neizbježno odgodila smrt njegova oca (šuškanja o otkazu krenula su već koncem veljače). Tudorov ugovor je sporazumno raskinut i London napušta bez odštete. Je li naš trener trebao otići ili ostati veliko je pitanje na koje u nastavku pokušavamo dati adekvatan odgovor.
Jako slabi rezultati
Ako rezultati definiraju trenera kako kažu mnogi nogometni stručnjaci, uključujući Pepa Guardiolu, tada je Tudorov mandat, mandat strave i užasa. Točnije, u sedam odigranih utakmica Spursi su svim natjecanjima upisali pet poraza, jedan remi i samo jednu jedinu pobjedu. U Premiershipu su upisali četiri poraza (Arsenal 1:4, Fulham 2:1, Crystal Palace 1:3, Nottingham Forest 0:3) i jedan remi i to na Anfieldu 1:1. Od 15 mogućih bodova osvojen je samo jedan bod. Tudorov postotak pobjeda u domaćem prvenstvu je nula posto – negativni rekord kluba u zadnja dva desetljeća.
U Ligi prvaka The Lilywhitesi su ostavili nešto bolji dojam. U osmini finala na Wandi Metropolitanu izgubili su 5:2 od Atletico Madrida, a doma su pobijedili 3:2. Tko god je gledao uzvratnu utakmicu vidio je kako Tottenham nije imao sreće u realizaciji i kako je malo nedostajalo da odvedu utakmicu u produžetke. U svim natjecanjima, Tudor ima postotak pobjeda od 14,3 %. Je li takav mizeran score vrijedan otkaza? Da, rekli bi jedni, ne, rekli bi drugi.
Ozljede i kartoni
Objektivno gledano, Tudor je došao u osinje gnijezdo s morem problema koje većina trenera ne bi riješila. Prvo, bilo je ozlijeđeno više od 10 važnih igrača (Betancour, Odobert, Kulusevski, Kudus, Porro, Danso, Udogie, Maddison, Bissouma, Bergvall…). Iako klub ima sjajan roster s kojim bi se borili za naslov prvaka u svim ligama osim engleske, niti veći klubovi ne bi mogli podnijeti tolike izostanke. Ozljede traju cijelu sezonu. I čim netko ozdravi, netko se drugi ozlijedi ili bude kartoniran. Veliki pehovi.
Jadni nastupi zvijezda
Drugi važan problem je bio manjak zalaganja zvijezda, tj. njihov visok ego. Micky van de Ven, Cristian Romero, Djed Spence, Kolo Muani i Vicario često su bili prepotentni i pokazalo se da su se uzdigli u nebesa. Nisu pokazivali timski duh niti želju da izvršavaju trenerske zadatke kako Tudora tako i njegova prethodnika Thomasa Franka. Neki idu toliko daleko i tvrde kako su van de Ven i neki drugi igrači svojim čudnim potezima (posklizavanje, dodavanje lopte protivnicima, loša realizacija) svjesno sabotirali Tudora kako bi dobio otkaz. Na te tvrdnje ne možemo dobiti odgovore, ali činjenica je kako je igra zvijezda poput van de Vena, Xavija Simonsa i drugih često bila neobjašnjivo blijeda.
Uprava sumnjivih namjera
Treći problem je uprava kluba. Nakon odlaska dugogodišnjeg predsjednika Daniela Levyja u rujnu 2025., novi predsjednik postao je Peter Charrington. Dobio je titulu neizvršnog predsjednika, dok je operativno vođenje kluba preuzeo izvršni direktor Vinai Venkatesham. Odgovornost je podijeljena između Charringtona i Venkateshama. Očito se dvojac nije dobro snašao u novoj ulozi jer nisu stvorili povoljnu klimu u i oko Tottenhama. Velik propust uprave je to što nemaju jasnu strategiju transfera i kasne u donošenju ključnih odluka, zbog čega momčad nema potrebnu širinu kadra.
Sve to se vidi po tome što nema istinske kemije među igračima koji su vrhunski. Svatko igra za sebe, a timski duh je iščezao. Mnogi analitičari i navijači smatraju kako je pravi cilj uprave zarađivati veliki novac od prodaje karata i televizijskih prava (Tottenham Hotspur Stadium je novi stadion i jedan od najnaprednijih u Engleskoj), a rezultati su manje važni. To jest, na klub gledaju kao na korporaciju, a ne kao sportsku franšizu koja želi i treba osvajati trofeje. Isti problem je bio i s Levyjem.
Motivator Tudor nije uspio motivirati Spurse
Svi nabrojani problemi nemaju veze s Igorom Tudorom. Oni su postojali i prije njega i postoje i danas kad je otišao. Ako je neki trener poznat kao dobar motivator koji daje svoj maksimum u izgradnji odnosa s igračima, tada je upravo to Tudor. On je to pokazao svojim radom u Hajduku, Veroni, Marseilleu i Juventusu. Etablirao se kao ekspert koji dolazi u zadnji čas kako bi klub spasio od potonuća u drugu ligu ili da izbori očajnički željenu Europu. Zašto nije uspio dignuti motivaciju u svlačionici ne znamo. To će neko vrijeme ostati tajna svlačionice Spursa.
Prilagode i eksperimenti formacije, taktike i pozicija nisu donijeli pobjede
Što se tiče same igre, Tudor je pokušavao razne eksperimente, ali niti jedan nije dao dugoročni rezultat. Redovito je prilagođavao formaciju i taktiku protivnicima. Probao je formacije 3-5-2, 4-4-2, 3-4-3, 4-2-3-1, strpljivo branjenje na polukontre, igru na duge lopte, oslanjanje na wingbackove, aktivan gegenpressing (igra jedan na jedan) i sve to uzalud. Najveći problemi bili su vrlo slaba igra obrane koja je često izgledala poput švicarskog sira, manjak intenziteta i odlučnosti u duelima, nemogućnost zadržavanja posjeda u protivničkoj polovici igrališta te individualne pogreške u obrani i napadu.
Tudor je eksperimentirao s pozicijama nekih igrača. Npr. stoper van de Ven je zadnju utakmicu igrao lijevog beka, a lijevi bek Spence desnog beka. Ponekad je kao stopera koristio veznjaka Palhinhu i desnog beka Pedra Porra, a centralni veznjaci Conor Gallagher, Lucas Bergvall i Xavi Simons su igrali na bokovima. Archie Gray je igrao lijevog i desnog beka, iako je prirodno vezist.
Biti ili ne biti za Spurse
Tko god postao novi menadžer Spursa (sve govori da će to biti talijanski stručnjak Roberto De Zerbi) imat će vrlo težak zadatak. Nakon 31 kola Tottenham se nalazi na 17. mjestu Premiershipa s 30 bodova, jednim više od 18. mjesta koje vodi u Championship, a na toj poziciji se trenutno nalazi West Ham. Zadnju pobjedu upisali su 28. prosinca protiv Crystal Palacea u gostima 0:1. Bez pobjede na domaćem travnjaku su od 6. prosinca kada su pobijedili Brentford 2:0. Sat otkucava. Igor Tudor je otišao premda je mogao dobiti još neku priliku za napredak. Je li to dobra odluka vidjet ćemo nakon 38. kola kada ćemo znati hoće li Tottenham sljedeće godine igrati Premiership ili Championship.
