Autor: Matija Šerić
S obzirom na svoju vrlo značajnu vojnu i ekonomsku moć, templari su stekli značajan politički utjecaj na Starom kontinentu. Malo koji crkveni red je imao takvu moć. Kraljevi, plemići i crkveni dužnosnici tražili su njihove usluge u raznim savjetničkim i diplomatskim poslovima. Templari su imali jedinstven pristup najvišim razinama vlasti i to su itekako koristili.
Politički utjecaj
Njihova lojalnost papi činila ih je idealnim posrednicima u pitanjima koja su se odnosila na odnose između svjetovnih vlasti i Crkve. Vlastita međunarodna mreža i vojni resursi omogućili su im sklapanje saveza s različitim kraljevstvima, što im je dodatno osiguralo status moćnih igrača na geopolitičkoj sceni. Bili su uključeni u ključne političke događaje svog vremena, uključujući križarske ratove, europske ratove i političke sukobe unutar kršćanskog svijeta.
Vjerski utjecaj
Osim vojne i civilne uloge, templari su postali simbol viteštva, duhovne predanosti i kršćanskog morala. Templari su postali nositelji kršćanske vjere i misionarske aktivnosti. Njihova predanost vjerskim idealima i viteškom kodeksu postala je model za druge viteške redove koji su kasnije nastali. Templari su, uz vojnu ulogu, također podržavali crkvenu misiju, šireći kršćanstvo i braneći crkvu od neprijatelja.
Pad
Iako je uspon templara tijekom križarskih ratova u 12. i 13. st. bio je munjevit, s vremenom su križarski ratovi počeli gubiti zamah, a templari su se morali prilagoditi novim okolnostima. Stekli su mnogo neprijatelja. Doživjeli su iznenadan, tragičan i krvav kraj početkom 14. stoljeća. Jedan od ključnih razloga pada templara bio je njihov ogroman ekonomski utjecaj. Tijekom godina, zahvaljujući velikim donacijama, vođenju bankarskih poslova i upravljanju ogromnim posjedima, templari su postali jedan od najbogatijih nedržavnih entiteta u Europi. To je smetalo nekim europskim vladarima poput kralja Francuske Filipa IV. Lijepog. Francuski kralj bio je suočen s ozbiljnim financijskim poteškoćama zbog ratova i rasipne politike te se zadužio kod templara, što je dodatno povećalo njegovo neprijateljstvo. Filip IV. je vidio templare ne samo kao prijetnju svojoj političkoj moći, nego i kao bogatu instituciju čije bi bogatstvo moglo pomoći u rješavanju njegovih financijskih problema.
Kobni petak 13.
Ključan događaj u padu templara dogodio se u petak 13. listopada 1307. godine, kada je Filip IV. naredio uhićenje svih templara u Francuskoj. Taj iznenadni napad na red izveden je pod optužbama za herezu, idolopoklonstvo, sodomiju i druge moralne zločine. Iako su optužbe bile zastrašujuće, danas se zna da su bile politički motivirane i da je Filip iskoristio tadašnje osjetljivo stanje crkvene i svjetovne politike kako bi eliminirao templare kao konkurenciju i prisvojio njihovu imovinu.
Optužbe su tvrdile da su se templari odrekli Isusa Krista, štovali poganske idole (poput misteriozne glave poznate kao Bafomet), sudjelovali u tajnim ritualima, te kršili kršćanska moralna pravila. Iako su optužbe bile kontradiktorne i bez dokaza, uhićenje je dovelo do mučenja mnogih templara kako bi priznali zločine. Pod okrutnim mučenjem, mnogi vitezovi su priznali zločine koje u velikoj većini slučajeva nisu počinili, što je omogućilo kralju da opravda svoje postupke pred javnošću i Crkvom.
Dokumentarac o templarima
Ukidanje reda
Papa Klement V. našao se u nezavidnoj situaciji. S jedne strane, bio je nevoljko uvučen u sukob s templarima, jer su oni bili pod izravnom zaštitom Crkve, ali s druge strane, Filip IV. imao je snažan utjecaj na papu, osobito zato što je Klement bio podložan francuskoj političkoj moći. Nakon uhićenja templara, kralj je izvršio pritisak na papu da poduzme formalne crkvene korake protiv njih. Klement V. je na kraju pristao i započeo vlastitu istragu. Iako je u početku oklijevao, pritisnut okolnostima, 1312. godine na saboru u Beču, papa je odlučio formalno raspustiti Red templara. Premda su rezultati papinskih istraga nisu pružili dokaze za herezu, pritisak Filipa IV. i strah od daljnjih političkih nemira doveli su do službenog ukidanja reda.
Kraj
Posljednji veliki majstor templara, Jacques de Molay, postao je simbol njihove propasti. Nakon višegodišnjeg suđenja i zatočeništva, de Molay je 1314. godine osuđen na smrt spaljivanjem zbog heretičkih optužbi. Njegova smrt bila je simboličan kraj templarskog reda. Nakon formalnog raspuštanja templara, njihova imovina bila je podijeljena među raznim europskim kraljevstvima i crkvenim institucijama. Iako je formalno rečeno da će većina njihove imovine pripasti hospitalcima (ivanovcima), veliki dio bogatstva u Francuskoj završio je u rukama Filipa IV. i njegovih pristaša. Filipov cilj – financijsko iscrpljivanje templara i stjecanje njihove imovine – bio je uspješno postignut.
Prema legendi, prije nego što je umro, de Molay je prokleo Filipa IV. i Klementa V., proričući njihovu brzu smrt. Zanimljivo je da su obojica umrli nekoliko mjeseci nakon njegova smaknuća, što je samo dodatno podgrijalo legende o templarima. De Molayeva smrt na lomači bila je kraj templara kao formalnog reda, no njihovo nasljeđe nastavilo je živjeti stoljećima. U drugim dijelovima Europe, templari su doživjeli različite sudbine. U Španjolskoj i Portugalu, gdje je red imao značajan utjecaj u borbi protiv Maura, mnogi templari su integrirani u druge viteške redove kao i imovina. U tim su regijama templari, umjesto da budu uništeni, jednostavno preimenovani, čime je njihov utjecaj u tim dijelovima Europe donekle očuvan.
Mistične legende o Svetom gralu
Iako je templarski red formalno nestao, naslijeđe je preživjelo do danas. Templari su postali sinonim za tajne organizacije, što je potaknulo brojne teorije zavjere i romantične legende. Najpoznatiji mitovi o templarima uključuju potragu za Svetim gralom, skrivenim blagom, a neki su ih povezivali s raznim tajnim društvima poput slobodnih zidara (masona). Sveti gral, prema kršćanskoj tradiciji, bila je čaša koju je Isus koristio na Posljednjoj večeri, a za koju se vjeruje da ima čudotvorne moći. Legenda o Sv. gralu postala je popularna u Srednjem vijeku, osobito kroz priče o kralju Arthuru i njegovim vitezovima Okruglog stola, a ubrzo je povezana s templarima. Prema nekim teorijama, templari su tijekom svojih borbi u Svetoj Zemlji došli u posjed grala i sakrili ga kako bi ga zaštitili od neprijatelja. Navodno su ga donijeli natrag u Europu, gdje su ga čuvali u nekoj od svojih utvrda. Potrage za tim predmetom i danas postoje.
Legenda o velikom blagu
Zbog njihove ogromne moći i bogatstva, mnogi su vjerovali da su templari sakrili veliko blago prije svog ukinuća. Prema ovoj teoriji, prije nego što je Filip IV. izvršio napad na templare oni su uspjeli sakriti svoje bogatstvo, koje nikada nije pronađeno. Postoje i teorije da su templari sakrili relikvije iz jeruzalemskog hrama, uključujući dijelove križa na kojem je razapet Isus.
Navodno divljenje Bafometu
Jedan od najzagonetnijih elemenata optužbi protiv templara bilo je njihovo navodno štovanje Bafometa. Prema optužbama koje su iznesene tijekom suđenja, templari su navodno sudjelovali u tajnim ritualima u kojima su obožavali Bafometa, misterioznu glavu ili kip. Optužbe su bile ključne u osudi za herezu, ali povijesni izvori ne pružaju jasne dokaze o stvarnoj prirodi tih rituala. Tijekom stoljeća ime Bafomet postalo je povezano s mnogim okultnim simbolima.
Tajnovitost oko rituala također je pridonijela mističnom imidžu templara. Kao redovnici-ratnici, templari su živjeli prema strogoj disciplini i imali su vlastite vjerske obrede, no priroda tih rituala ostala je nepoznata. Nakon ukinuća reda, pojavile su se brojne teorije da je dio templarskog reda preživio i nastavio djelovati u tajnosti, što je na kraju dovelo do stvaranja slobodnih zidara. Iako povijesni dokazi ne podržavaju izravnu vezu između templara i slobodnih zidara, ova je ideja postala vrlo popularna zbog mističnosti dvaju redova.
Zaključak
Iako su templari kao povijesni čimbenik prestali postojati početkom 14. stoljeća, njihova ostavština nastavlja živjeti kroz povijest, legende i mistične priče. Povezanost s blagom, Svetim Gralom, tajnim ritualima i okultnim simbolima učinila ih je nepresušnim izvorom inspiracije za ljubitelje povijesti. Petak 13. je postao simbol nesretnog dana upravo zbog templara. Templari doživljavaju „uskrsnuće“ u suvremeno doba kroz knjige i filmove poput Da Vincijeva koda ili videoigre kao što je serijal Assassin’s Creed. Mističnost je osigurala templarima mjesto u povijesti kao jedne od najzagonetnijih i najfascinantnijih skupina srednjovjekovne Europe.
