Autor: Matija Šerić
Red templara, punim i službenim imenom Red siromašnih vitezova Krista i Salomonovog hrama, jedan je od najpoznatijih i najmoćnijih viteških redova u cjelokupnoj povijesti. Uloga templara u križarskim ratovima, politici, gospodarstvu i popratne legende koje se za njih vezuju, ostavile su neizbrisiv trag u europskoj povijesnoj i kulturnoj baštini. Iako je templarski red bio aktivan svega dva stoljeća, njegov utjecaj se proteže daleko šire, oblikujući suvremenu mitologiju i popularnu kulturu.
Nastanak
Red templara osnovan je 1119. godine, u doba kada su europski kršćani, potaknuti papinskim pozivima, krenuli u niz vojnih kampanja poznatih kao križarski ratovi. Ti su ratovi imali za cilj preuzeti kontrolu nad Svetom Zemljom, osobito Jeruzalemom, koji je bio pod muslimanskom vlašću. Nakon uspjeha Prvog križarskog rata (1096.–1099.), križari su uspjeli osvojiti Jeruzalem i osnovati nekoliko križarskih kraljevstava, ali su ubrzo shvatili da su nova osvojena područja pod stalnom prijetnjom napada muslimanskih snaga.
Put prema Jeruzalemu, koji su hodočasnici iz Europe često koristili, bio je vrlo opasan. Duž putovanja, posebice na opasnim dijelovima između obale Mediterana i Jeruzalema, često su vrebale bande pljačkaša i napadača. Hodočasnici, koji su dolazili s nadom da će posjetiti sveta mjesta, bili su nezaštićeni i često ubijani ili opljačkani. Stoga se pojavila potreba za zaštitom hodočasnika.
U službi zaštite kršćanstva
Hugo de Payens, francuski plemić, i osmorica vitezova odlučili su odgovoriti na tu potrebu i osnovali su templare. Oni su dali zavjet da će braniti kršćanske hodočasnike. U početku su djelovali kao mali, skromni red sa sjedištem u Jeruzalemu, točnije u blizini ruševina Salomonovog (židovskog) hrama, po kojem su dobili ime. S vremenom je vojna i politička uloga templara značajno narasla. U početku je red bio siromašan, s vrlo ograničenim resursima, a vitezovi su bili ovisni o donacijama plemića i crkve. Unatoč tome, templari su stekli podršku kralja Balduina II. iz Jeruzalema, koji im je dodijelio dio kraljevske palače unutar samog hrama, pruživši im tako simboličku važnost. Ključan trenutak dogodio se na crkvenom saboru u Troyesu 1129. godine, gdje su templari dobili službeno priznanje i blagoslov od strane Katoličke crkve. Nakon toga europski monarsi i plemići počeli su templare financijski podupirati, osiguravajući im resurse potrebne za obranu kršćanskih teritorija na Bliskom istoku. Tada je krenula rasti njihova moć i utjecaj strelovitom brzinom. Podrška koju su dobili od pape, monarha i plemića omogućila im je da postanu jedan od najmoćnijih vojnih redova u Europi. Zahvaljujući svojoj disciplini, vojnoj vještini i vjerskoj posvećenosti, templari su se postavili kao ključni branitelji kršćanstva na Bliskom Istoku i diljem Europe.
Vojna uloga
Vitezovi templari su postali poznati po svojoj obuci, vojnoj organizaciji i izvanrednim borbenim sposobnostima. Bili su ispred svoga vremena. Vitezovi su bili podvrgnuti rigoroznoj obuci koja je uključivala ne samo vojne vještine, već i teološku i etičku pripremu. Sveobuhvatna obuka osigurala je da templari budu ne samo vrsni ratnici, već i posvećeni čuvari kršćanske tradicije. Njihove borbene tehnike uključivale su jahanje, borbu mačevima i upotrebu oružja poput koplja i lukova. U bitkama su koristili strategiju i koristili okolnosti poput terena i vremenskih prilika.
U otvorenoj borbi, formirali su u pješke jedinice koje su se borile u čvrstim redovima, koristeći teške oklope i štitove. U bitkama su koristili konje, što im je omogućilo brze napade i manevriranje na bojištu. Kao elitni vojnici „mračnog“ srednjeg vijeka, borili su se u prvim redovima, gdje su branili kršćanske teritorije i predvodili protunapade. Njihova hrabrost i predanost često su bili predmet divljenja, ali i straha među neprijateljima. Bili su poznati po tome što su se borili do smrti, odbijajući povlačenje, čak i u gotovo beznadnim situacijama – viteški kodeks. Templari su igrali ključnu ulogu u mnogim bitkama tijekom križarskih ratova, kao što su bitka kod Montgisarda (1177.) i bitka kod La Forbie (1244.), gdje su pokazali iznimnu hrabrost, ali i pretrpjeli velike gubitke.
Dokumentarac o templarima
Civilna uloga
Templari nisu bili samo vojnici. Njihova uloga u upravi križarskih područja bila je jednako važna. To su uspjeli zahvaljujući Crkvi. Papa Inocent II. izdao je 1139. godine bulu „Omne datum optimum“, kojom je templarima dodijelio izvanredne povlastice. Bula je omogućila templarima da budu potpuno neovisni od svake svjetovne ili crkvene vlasti osim papinske. Bili su oslobođeni plaćanja poreza, što je bila velika prednost, a također su dobili pravo izgradnje vlastitih crkava, što im je omogućilo da postanu administrativno neovisni. Ta neovisnost značila je da su mogli samostalno upravljati svojim zemljišnim posjedima, imovinom i vojnim operacijama, bez intervencije lokalnih biskupa ili svjetovnih vlasti. Templari su postali veliki zemljoposjednici, kontrolirajući ogromne površine poljoprivrednog zemljišta, što im je omogućilo stalan priljev prihoda. Tako su postali nadnacionalna sila, s moćnim strukturama koje su prelazile granice država.
Templari su preuzeli upravljanje brojnim tvrđavama i trgovinskim postajama diljem Bliskog Istoka i Europe. Izgradili su impresivnu mrežu utvrda i dvoraca koja je služila kao obrana od muslimanskih napada, ali i za logistiku. Templarske utvrde, poput znamenite tvrđave Krak des Chevaliers u Siriji, tvrđava Belvoire i Akre u Izraelu, postale su simbol moći i nepobjedivosti. One su bile su izuzetno važne u održavanju kršćanske prisutnosti u Svetoj Zemlji i služile su kao vojni i civilni centri. Mreža utvrda bila je ključna za održavanje križarskih kraljevstava, a templarske utvrde bile su toliko dobro izgrađene da su neke ostale neosvojene čak i pod okrutnim muslimanskim opsadama.
Najuspješniji srednjovjekovni bankari
Na polju gospodarstva templari su najveći uspjeh postigli u bankarstvu. Zahvaljujući svojoj mreži utvrda, koje su bile strateški smještene na glavnim trgovačkim putevima, templari su stvorili prvi međunarodni bankarski sustav. Njihova sposobnost da osiguraju prijenos sredstava diljem kontinenta omogućila je hodočasnicima i trgovcima sigurno putovanje bez potrebe za nošenjem gotovine. Putnici su mogli deponirati svoja sredstva u jednoj templarskoj kući, a zatim podići isti iznos u nekoj drugoj kući na drugom kraju Europe ili Bliskog Istoka. To je bio iznimno sofisticiran sustav za svoje doba, koji je revolucionizirao način na koji su se obavljale transakcije i putovanja u srednjem vijeku.
Templari su također počeli davati zajmove europskim kraljevima i plemićima, postajući jedni od glavnih vjerovnika mnogim važnim osobama. Njihova ekonomska moć dosegla je vrhunac kada su postali financijski savjetnici i glavni bankari europskih monarha. Zbog svoje reputacije kao časnih i nepodmitljivih čuvara sredstava, templari su postali ključni financijski partneri mnogih europskih država, uključujući Francusku i Englesku.
