Autor: Matija Šerić
Nakon mirovnog sporazuma s Egiptom iz 1980. kojim je Kairo židovskoj državi priznao pravo na postojanje, Izrael je promijenio svoju strategiju i s Periferne preorijentirao se na Arapsku doktrinu, nastojeći razvijati odnose s arapskim državama. Muslimani koji su se protivili mirovnom sporazumu Egipta s Izraelom formirali su tzv. „Front odbacivanja“ iliti „Osovinu otpora“ koju su predvodili Iran, Sirija i Libanon.
Iran je dao podršku stvaranju Hezbollaha u Libanonu nakon izraelske invazije na tu zemlju 1982. Također su Iran i njegovi partneri izvodili atentate i napade na izraelske civile. Izrael je otpor nastojao neutralizirati kroz suradnju s Arapima. Izraelci su odlučili izolirati Irance kako bi iranski utjecaj oslabio na Bliskom istoku. Izrael je, usprkos neprijateljstvu s Iranom, uvjerio Reaganovu administraciju da tajno prodaje oružje Iranu tijekom Iransko-iračkog rata 1980-ih, smatrajući Irak manjim zlom (afera Iran-Contra). Izrael je tajno Iranu prodao oružja u vrijednosti 2 milijarde $. Krajem 1980-ih Izraelci su smatrali da im zbog svojeg dugotrajnog rata Irak i Iran nisu prijetnja, a niti SSSR koji je bio iscrpljen ratom u Afganistanu.
Izraelski napori za destabilizaciju Irana
Izrael se dosljedno od 1990-ih do danas protivio svakom pomirenju zapadnih država s Iranom, što je bilo vidljivo tijekom umjerenih predsjedništva Akbara Rafsanjanija (1989.-1997.), Mohammada Hatamija (1997.-2005.) i Hassana Rouhanija (2013.-2021.). Tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih Izraelci su promicali američku strategiju „dvostrukog obuzdavanja“ Irana i Iraka, a kasnije su uvijek bili za snažne sankcije SAD-a, EU-a i njihovih partnera. Dok su se Sjedinjene Države pripremale za napad na Irak 2003. godine zbog, kako se pokazalo, lažnih tvrdnji da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje, neki su izraelski čelnici bili za američki vojni napad na Iran.
Izrael se usredotočio na iranski nuklearni program, za koji je 2002. otkriveno da je napredniji nego što je službeni Teheran priznao Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA). Tijekom godina bilo je mnogo sabotaža na iranskim nuklearnim i vojnim objektima za koje je Teheran optužio Tel Aviv. Iran redovito objavljuje vijesti o sprečavanju novih sabotaža. Izraelski napadi su također bili usmjereni na osoblje, uključujući niz visokoprofiliranih nuklearnih znanstvenika. Najopakiji atentat dogodio se 2020. kada je vrhunski nuklearni znanstvenik Mohsen Fakhrizadeh ubijen uporabom strojnice koju je nadzirao satelit i kontrolirala umjetna inteligencija.
Hladni rat Teherana i Tel Aviva
Izrael se uključio u žestoku borbu s Iranom za stjecanje utjecaja u bivšim sovjetskim republikama, posebice Azerbajdžanu, te je sklopio savez s Bakuom protiv Teherana. Iran je u međuvremenu proširio svoj utjecaj na područja u blizini Izraela, osobito u Siriji, iskoristivši priliku koju je dao Sirijski građanski rat koji je izbio 2011. U Jemenu je Iran pružio potporu Houthi pobunjenicima, dok je Izrael pružio potporu koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom koja se bori protiv Houthija.
Tijekom godina Izrael je podupirao razne skupine koje se nasilno suprotstavljaju iranskoj vladi. Neke od tih skupina Teheran smatra terorističkim. Mogu se istaknuti Mojahedin-e Khalq (MEK) organizacija sa sjedištem u Europi, sunitske organizacije u iranskom jugoistočnom Sistanu i pokrajini Balučistan, te kurdske naoružane skupine sa sjedištem u iračkom Kurdistanu. S druge strane, Izrael i njegovi zapadni saveznici optužuju Iran da stoji iza niza napada na izraelske mete, uključujući nekoliko napada bespilotnim letjelicama na izraelske naftne tankere i kibernetičke napade. Teheran se protivi američkoj hegemoniji na Bliskom istoku, dok se Izrael stalno protivi američkom povlačenju iz regije. Skupine povezane s Iranom redovito su napadale američke baze u Iraku i Siriji.
Izrael stječe arapske prijatelje
Tijekom godina sve je više arapskih zemalja normaliziralo odnose s Izraelom iako ta zemlja nije uspjela sklopiti dogovor s Palestincima za konačno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Nakon izraelske normalizacije odnosa s Egiptom 1980. i Jordanom 1994., zahvaljujući tzv. Abrahamskim sporazumima krajem 2020., UAE, Bahrein, Sudan i Maroko uspostavili su formalne diplomatske odnose s Izraelom i priznali njegovo pravo na postojanje. Takvom pomirenju Iran se žestoko protivi jer ga smatra izdajom Palestine. Istovremeno je saudijsko protivljenje Izraelu smanjeno i krenuli su tajni diplomatski pregovori za normalizaciju odnosa. Normalizacija odnosa između Rijada i Tel Aviva bi se dogodila da ju nije prekinuo Hamasov iznenadni napad na južni Izrael, Operacija Poplava Al-Aksa, 7. listopada.
Sudbonosni 7. listopada 2023.
U dvodnevnom napadu militanti Hamasa pobili su oko 1.200 Židova, od čega više od 800 civila, dok je 251 civil uzet za taoca. Bilo je to najveće stradavanje Židova nakon 1945. Pitanje je u kolikoj mjeri je Iran pomogao Hamasu u planiranju napada i odluci da ga pokrene. Već 8. listopada, The Wall Street Journal izvijestio je da su iranski dužnosnici pomogli u planiranju Hamasovog iznenadnog napada i „dali zeleno svjetlo za napad“. No, dužnosnici u Izraelu, SAD-u i Iranu, kao i samo vodstvo Hamasa, udružili su se u negiranju tih optužbi. Drugi su stručnjaci sugerirali da su dokazi za takve tvrdnje „mali i kontradiktorni“.
U svakom slučaju, Iranci su javno pohvalili napad Hamasa. Rahim Safavi, savjetnik vrhovnog vođe Ali Hameneija, čestitao je palestinskim borcima i potvrdio potporu Teherana „do oslobođenja Palestine i Jeruzalema“. Prema Ali Bahadori-Jahromiju, glasnogovorniku iranske vlade, upad je „dokazao da je cionistički režim ranjiviji nego ikad i da je inicijativa u rukama palestinske mladeži“.
Iranska stateška pobjeda
Hamasov iznenadni napad strateška je pobjeda za Teheran i Osovinu otpora predvođenu Iranom jer je eliminirao osjećaj sigurnosti u Izraelu, uklonio mogućnost saudijsko-izraelske normalizacije u doglednoj budućnosti i pokazao koheziju nedržavnih aktera koje podržava Iran (Hamas, Palestinski islamski džihad, Hezbollah, iračke šijitske milicije, afganistanska šijitska milicija Brigada Fatemiyoun) i koji dovode u pitanje regionalni status quo.
Četiri dana nakon Hamasovog napada iranski predsjednik Ebrahim Raisi razgovarao je prvi put telefonski sa saudijskim prijestolonasljednikom i premijerom Mohammedom bin Salmanom, a pritom su potvrdili zajednički cilj – „zaustaviti ratne zločine protiv Palestine“. Dana 11. studenog dva lidera su se sastala uživo u Rijadu. Dok je Bidenova administracija nastojala približiti Rijad i Tel Aviv i ujediniti bliskoistočne države protiv Irana, zbližavanje dvojice čelnika pokazalo je suprotne trendove.
