Autor: Matija Šerić
Filmski žanr komedija posljednjih desetljeća iznjedrio je pregršt odličnih serijala kao što su „Sam u kući“, „Policijska akademija“, „Istjerivači duhovi“ ili „Američka pita“. Svaki od tih filmskih serijala ima svoje vrline zbog kojih je osvojio široke narodne mase. Međutim, po mnogo čemu humoristična franšiza koja odskače od drugih je „Mamurluk“. Radi se o trilogiji koja spada u bezvremenske klasike koja nikada neće umrijeti, iako je prvi film ugledao svjetlo dana sad već davne 2009. godine. Prošlo je 17 godina od prvog, a 13 godina od zadnjeg filma, što je posve dovoljan vremenski period koji daje priliku da nakon ponovnog gledanja hladnog mozga razmotrimo razloge uspjeha ovog neponovljivog hita.
Istinita priča kao nadahnuće
Američki filmski scenaristi i redatelji Scott Moore i Jon Lucas napravili su film koji će ih proslaviti. Dvojac filmaša je osmislio radnju po istinitoj priči, koju doduše nisu oni proživjeli, već ju je u stvarnosti okusio producent Tripp Vinson. Vinsonovu priču Mooreu i Lucasu ispričao je kolega producent Chris Bender. Istini za volju stvarna priča se dobrim dijelom razlikuje u odnosu na radnju u filmskom platnu.
Jedna noć u Vegasu 2002. podarila nam je filmski dar
Naime, Vinson je 2002. godine bio zaručen za Adrianu Alberghetti, filmsku agenticu u agenciji Endeavor. Mjesecima uoči vjenčanja (ne u istom vikendu kao u filmu) on i njegovi prijatelji odlučili su organizirati momačku zabavu u Las Vegasu. 30 prijatelja bookiralo je smještaj u Hard Rock hotelu za divlju noć zabave koja je uključivala posjete nizu restorana, noćnih klubova i striptiz klubova u „Gradu Grijeha“ kako se popularno naziv Las Vegas. Vinson se tijekom večeri toliko napio da nije znao gdje se nalazi, tj. izgubio se s vlastitog tuluma, a kasnije se i onesvijestio.
Probudio se da ništa ne zna u nekom striptiz klubu s ogromnim računom kojeg je morao platiti. Premda je to bilo gorko iskustvo, doduše bez tigra, male bebe u dječjim kolicima, Michaela Tysona, međunarodnog kriminalca, policijskog vozila ili izgubljenog zuba, s vremenom je postalo izvrsna inspiracija za film. Valja reći kako Vinson nije sudjelovao u izradi djela.
Trailer za jedinicu
Momačka zabava četiri najbolja frenda
Radnja prvog i sva četiri filma bazira se na avanturama četiri prijatelja Phil (Bradley Cooper), Stu (Ed Helms), Alan (Zach Galifianakis) i Doug (Justin Bartha) koji utemeljuju ono što se naziva Vučji čopor – de facto udruga prijatelja za partijanje. Glavni motiv je već spomenuta momačka zabava u Las Vegasu koja se događa dva dana prije Dougova vjenčanja. Iako na početku sve ide po planu i ekipa je uzbuđena što će guštati u hotelu Caesars Palace i ostalim mjestima zabave, sljedeće jutro nitko ne zna što se dogodilo. Ekipa je izgubila Douga, a događaju s neobjašnjive stvari svuda oko njih. Uz sve to moraju žuriti na svadbu bez frenda koji se ženi.
Kvartet u gradu čudesa
Film se zapravo mogao zvati „Kvartet u gradu čudesa“ jer njihovo čuđenje na neobičan svijet oko njih u trenucima mamurluka nalikuje na „Alisu u zemlji čudesa“. Film se trebao nazvati „Što se dogodi u Vegasu“ – što je fraza koja se ponavlja u filmu uz dodatak „ostaje u Vegasu“ – ali nije jer se 2008. godine snimila komedija pod tim imenom. U ostatku filma gledamo napore tri prijatelja da shvate što se zapravo dogodilo prošle noći, nađu izgubljenog člana i otiđu na vjenčanje.
Jedan od najboljih filmova godine
„The Hangover“ je izišao u proljeće 2009. i ostvario je golemi komercijalni uspjeh kojeg je malo tko očekivao. Proračun filma je iznosio 35 milijuna dolara, a zarada je donijela gotovo 470 milijuna USD (10. financijski najuspješniji film – u godini „Avatara, „Harryja Pottera“ i „2012“). Osim uspjeha na tržištu, film je doveo do euforije i zadovoljstva filmske kritičare te američku i svjetsku publiku. Postao je jedan od najpopularnijih filmova godine. „Mamurluk“ je osvojio Zlatni globus za najbolji film (mjuzikl ili komedija) te je dobio niz drugih priznanja. Ujedno je postao najuspješnija R-rated komedija (za odrasle) u povijesti američkih kina.
Fascinantna priča
Postoji nekoliko objektivnih razloga izuzetnog uspjeha. Prvi je priča. Tema momačke večeri u Las Vegasu je toliko primamljiva publici da bi čak i prosječni filmovi rezultirali top rezultatima kod publike. Ostvarenja bazirana na momačkim večerima uvijek su privlačila mase, a Las Vegas kao američka prijestolnica industrije zabave, jednako pali maštu prosječnim gledateljima.
Međutim, prikazana momačka večer ruši stereotipe jer nije usredotočena na samu večer, već na ono što se događa dan poslije. Pritom imamo priliku uroniti u ocean emocija s kojima se nose likovi, a to su emocije poput životne krize 30-ih godina kada ljudi preispituju sebe i svoj život. Grad u Nevadi je idealno mjesto za nekontroliranu zabavu i kaos, mjesto na koje posjetitelji odlaze kako bi zaboravili svakodnevne muke. Vegas + momačka zabava = dobitna kombinacija.
Fantastična kemija glumaca
Drugi razlog uspjeha je izvrsna glumačka postava. Pokazalo se kako Cooper, Helms i Galifianakis čine iznimno kompatibilan trio oko kojeg se sve ostalo gradi. Tri glumca su za vrijeme snimanja kreirala stvarno prijateljstvo, što pokazuje koliko kvalitetna je bila njihova kemija. Svaki od likova predstavlja sve ono što čini modernog muškarca: odlučnost i neodlučnost, skrivena anksioznost, pritisak od velikih očekivanja, ali i flegmatičnost. I sporedni glumci poput Michaela Tysona i Kena Jeonga (gangster Leslie Chow) radnji daju dodatnu zanimljivost, kao i striptizeta mekog srca (samohrana majka) Jade koju glumi Heather Graham.
Trailer za dvojku
Jedan jedini Bradley Cooper
Treći razlog uspjeha je glavni lik neponovljivi Phil Wenneck kojeg utjelovljuje Bradley Cooper. Bolje kazano, Cooper u ulozi Phila odradio je savršen posao i na taj način je postigao svjetsku slavu. Film mu je poslužio kao odskočna daska za impresivnu karijeru i ulazak u elitni klub Hollywooda. U godinama nakon prvog filma snimit će megapopularno ostvarenje kao što su „Limitless“ i „Snajperist“.
Uvijek će se postavljati pitanje bi li franšiza bila tako uspješna da je umjesto Coopera glumio netko drugi? To je teško reći, ali znamo kako je Cooper svojom karizmom, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, odličnim samopouzdanim nastupom u kojem je pokazao sposobnost igranja glavnog lika iliti vođe, najviše od svih doprinio je trijumfu franšize.
Nepredvidivi zaokreti
Većina komedija, čak i onih najboljih, ima problem s tim što već otprilike znamo kako će tijek radnje završiti. Najčešće to bude sretan kraj do kojega moramo doći. Međutim, u „Mamurluku“ nije jasno kako će sve završiti. Nepredivost, nagli zapleti i raspleti drže gledatelje prikovanim za ekran do samog kraja. Svi odmaci od glavne priče imaju smisla, kao i sitni detalji poput odjeće, tvore kvalitetno povezanu cjelinu. Upravo je ta nepredvidiva dinamika četvrti razlog uspjeha.
Manja uspješna dvojka i trojka
Na sreću svih nas „Mamurluk“ nije stao na jednom filmu nego su 2011. i 2013. izišli „Mamurluk II“ i „Mamurluk III“. Drugi film je doslovno kopija prvog s tim da se radnja odvija u Bangkoku. U trećem filmu gledamo mentalne poteškoće Alana s tim da se neočekivani repovi iz jedinice vraćaju na scenu kao i nepoznati neprijatelji, što nas ponovo vraća u Las Vegas. Iako su dvojka i trojka doživjeli komercijalne uspjehe (zarada od 586 i 362 milijuna dolara), mišljenja gledatelja su podijeljena. Dok je drugi film obična kopija prvog, u trećem filmu radnja je kreativnija. Nema sumnje kako su svi filmovi zabavni, iako su drugi film mogli napraviti daleko originalnijim.
Trailer za trojku
Podžanr momačkih/djevojačkih komedija
Vrlo je upitno hoćemo li vidjeti četvrti film serije. Bilo je priče da će se to dogoditi, pa neće. Glavni redatelj Todd Phillips je odbacio mogućnost snimanja četvorke, dok su Cooper i ostali glumci izrazili želju i volju da glume u novom nastavku. Iako trenutačno ne postoje naznake kako će se nastavak dogoditi, nikad ne reci nikad.
„Mamurluk“ je utjecao na stvaranje sličnih filmova kao što su „Djeveruše“ iz 2011. i „Djeveruše pod gasom“ 2012., ali to filmovi nisu izbliza donijeli slavu kao sam „Mamurluk“. Pokazalo se da ga je nemoguće nadmašiti, iako je film utemeljio podžanr komedija koje se odvijaju na momačku ili djevojačku večer. Ujedno je utjecao i na slične komedije kao što su „Konačno 21“ iz 2013. „Termin“ iz 2010.
Neponovljivi „Mamurluk“
Nemogućnost ponavljanja i uspješne kopije pokazuje jedinstvenu klasu „Mamurluka“. No čak i ako se snimi neki vrlo kvalitetan film to neće srušiti dostignuća filma iz proljeća-ljeta 2009. godine. Apsolutno vrijedi pogledati trilogiju iznova kada uhvatite vrijeme jer diže raspoloženje i predstavlja inspiraciju kako je puno toga u životu moguće.
