Autor: Matija Šerić

Svako malo dogodi se neki incident s turistima koji usmjeri pozornost svjetske javnosti na problem zlostavljanja i silovanja žena u Indiji. To je negativni fenomen koji bi se s pravom mogao nazvati najvećom sramotom suvremene Republike Indije. Nažalost, usprkos znatnim naporima vlastima i nevladinog sektora u posljednje vrijeme, u Indiji je i dalje kultura silovanja društveno prihvaćena.

Silovanje – nešto sasvim uobičajeno u Indiji

Silovanje koje je u stvari oblik (seksualnog) terorizma tretira se kao uobičajena društvena norma. Društvo i javne institucije često opravdavaju i štite počinitelje od pravnih posljedica njihova seksualnog divljaštva. U tom narativu žene se, iako su očite žrtve nasilja, okrivljuje za napade i očekuje se da prihvate da seksualni predatori nastave slobodno šetati ulicama bez zatvorske kazne. Ovakva kultura silovanja zagađuje javni prostor. Ona se zapravo opravdava i potiče u mnogim indijskim filmovima i televizijskim serijama te se prenosi u stvarni život. U uličnim razgovorima mladih muškaraca jezik silovanja je nazočan. Česte indijske psovke su one koje promiču spolne odnose sa ženama bez njihovog pristanka.

Brutalnosti grupnih silovanja

Specifičan užas predstavljaju grupna silovanja koja najviše užasavaju indijske žene. I svjetski mediji povremeno prenose vijesti o jezivim slučajevima grupnog silovanja žena, komadanja njihovih tijela i ostavljanja da umru na ulicama. Kad neki takav incident privuče nacionalnu pozornost, javnost iskaže svoj bijes, a ženske udruge često organiziraju prosvjede, ali halabuka ubrzo utihne. Žrtve nasilja ostaju traumatizirane, bijesne i izdane. Grupno silovanje kriminalne skupine koriste kao svojevrsno oružje protiv nižih kasta i muslimana.

Dokumentarac o silovanju u Indiji

Slučaj Phoolan Devi

Prvi slučaj grupnog silovanja koji je dobio publicitet dogodio se 1980. kada je Phoolan Devi, tinejdžerica iz niže kaste koja je upala u kriminalnu bandu, otkrila da ju je grupa napadača iz više kaste otela i silovala više puta. Kasnije se vratila s članovima svoje bande koji su pobili 22 počinitelja koji su dolazili većinom iz viših kasta. Bio je to rijedak primjer djevojke koja je tražila i dobila osvetu.

Doduše, silovanje Phoolan Devi vjerojatno nikada ne bi dospjelo na naslovnice novina da nije uslijedila krvava odmazda. Taj događaj je usmjerio pozornost na problem nejednakosti kasti u Indiji koji je velik kao i problem sukobljavanja između pripadnika različitih religija.

Slučaj Bilkis Bano

Početkom 2002. brutalno nasilje između hindusa i muslimana zahvatilo je saveznu državu Gujarat. Muslimanku Bilkis Bano, koja je tada imala 19 godina i bila je u 5. mjesecu trudnoće, grupno je silovala bijesna hinduistička rulja, koja je također ubila 14 njezinih rođaka, uključujući njezinu trogodišnju kćer. Indijski Vrhovni sud početkom 2024. vratio je kaznu doživotnog zatvora za 11 muškaraca (bili su pušteni 2022. i dočekani cvijećem od strane hindu nacionalista) koji su silovali Bano i pobili članove njene obitelji. To je još jedan pokazatelj koliko su loši odnosi hindusa i muslimana u nekim dijelovima Indije.

Slučaj Nirbhaya

Nakon slučaja Bano, dogodio se slučaj Nirbhaya 16. prosinca 2012. u Munirki, četvrti u Južnom Delhiju. Jyoti Singh, 22-godišnja pripravnica fizioterapije, pretučena je, grupno silovana i mučena u privatnom autobusu u kojem je putovala sa svojim muškim prijateljem Avnindrom Pratap Pandeyem. U autobusu je bilo još šest osoba, uključujući vozača, koji su svi silovali djevojku i pretukli njenog prijatelja te su ih potom izbacili na ulicu. Singh je hitno prebačena u bolnicu Safdarjung u Delhiju na liječenje. Jedanaest dana nakon napada poslana je u Singapur gdje je podlegla ozljedama dva dana kasnije.

Incident je privukao široku nacionalnu i međunarodnu pozornost, kako u Indiji tako i u inozemstvu. Potom su se u New Delhiju održali javni prosvjedi protiv državnih vlasti jer nisu pružile odgovarajuću sigurnost ženama, gdje su se tisuće prosvjednika sukobile sa snagama sigurnosti. Slični prosvjedi održani su i u drugim većim gradovima diljem zemlje. Budući da indijski zakon ne dopušta tisku objavljivanje imena žrtve silovanja, žrtva je bila nadaleko poznata kao Nirbhaya, što znači „neustrašiva“. Doduše, njen otac je otkrio pravo ime svoje kćeri, Jyoti Singh, jer je želio da se sazna za nju budući da se suprotstavila napadačima. Njezina borba i smrt postali su simbol otpora žena silovanju diljem svijeta. Od šest počinitelja jedan se ubio u zatvoru 2013., jedan maloljetnik je zbog svoje dobi osuđen na tri godine zatvora, a četvero na osuđeno na kaznu smrti koja je izvršena 2020.

Dokumentarac o slučaju Nirbhaya

Stroži zakoni protiv seksualnih prijestupnika

Kao rezultat prosvjeda, u prosincu 2012. osnovano je pravosudno povjerenstvo koje je trebalo proučiti i prihvatiti javne prijedloge za najbolje načine izmjene zakona kako bi se omogućila brža istraga i kazneni progon seksualnih prijestupnika. Nakon razmatranja oko 80.000 prijedloga, povjerenstvo je podnijelo izvješće u kojem se navodi da su propusti vlade i policije glavni uzrok zločina protiv žena. Godine 2013. indijski predsjednik Pranab Mukherjee proglasio je Uredbu o kaznenom zakonu (izmjene i dopune), doneseno je nekoliko novih zakona i osnovano je šest novih brzih sudova za suđenje u slučajevima silovanja. Dob mlađih počinitelja kojima se može suditi kao odraslima smanjena s 18 na 16 godina.

Slučaj Nirbhaya rezultirao je ogromnim porastom javnih rasprava o zločinima nad ženama. Iako su doneseni novi zakoni protiv silovanja i povećao se broj žena koje su spremne podnijeti kaznenu prijavu, do znatnijih promjena na bolje nije došlo. Indijsko pravosuđe i dalje sporo procesuira slučajeve silovanja, a što je najgore, silovanja se i dalje događaju uzlaznom putanjom.

Nepovoljni trendovi

Usprkos strožim zakonima, nepovoljni trendovi su se nastavili. Godine 2018. osmogodišnja muslimanska djevojčica danima je drogirana i grupno silovana u hinduističkom hramu, a potom ubijena. Godine 2020. 19-godišnja dalitska djevojka grupno je silovana i kasnije je umrla od ozljeda, slomljena joj je leđna moždina. Slučajevi napada na strane turistice opravdano su privukli veliku međunarodnu pozornost. Godine 2016. danska turistica je grupno silovana od strane petorice muškaraca u turističkom distriktu prijestolnice. Godine 2022. britanska turistica je silovana pred svojim partnerom u Goi. Tijekom 2024., jedna indijsko-američka žena izjavila je da je silovana u hotelu u kojem je odsjela u New Delhiju. To su samo neki od slučajeva napada na strane državljanke. Nekoliko zemalja, uključujući Veliku Britaniju, Sjedinjene Države i Francusku, nedavno je izdalo savjete za putovanja posebno upozoravajući svoje državljanke da ne putuju u Indiju.

90 silovanja na dan

Izvješća o nasilju nad ženama u Indiji u stalnom su porastu tijekom desetljeća. Prema podacima indijske vlade, godine 2011. u prosjeku je jedna žena silovana svakih 20 minuta. Desetljeće kasnije dogodila se negativna promjena. Tempo silovanja ubrzao se na svakih 16 minuta 2021. godine kada je prijavljeno više od 31 tisuće silovanja, što iznosi povećanje od 20 posto u odnosu na raniju godinu. Drugim riječima, to znači da se u Indiji svaki dan dogodi 90 prijavljenih slučajeva silovanja. U 2021. indijskim vlastima je prijavljeno čak 2.200 grupnih silovanja. Prema nekim istraživanjima, preko 96 % silovanja u Indiji počinili su zlotvori koje su žrtve poznavale, a u većini takvih slučajeva počinitelj je muž žrtve. Savezne države Radžastan, Uttar Pradesh i Madhya Pradesh zabilježile su najveći broj slučajeva. Gradovi New Delhi i Jaipur prednjače po negativnim brojkama, dok je Kolkata metropolitanski grad s najmanje slučajeva silovanja.

Problem grupnog silovanja je ogroman

Uzroci silovanja

Shabnam Hashmi, društvena aktivistica, izjavila je kako je došlo do normalizacije silovanja u Indiji tijekom proteklog desetljeća, što je naišlo na osudu ostatka Azije. Naglasila je nedostatak odgovornosti, što pridonosi društvenom toleriranju brutalnosti i nepoštivanja žena. Hashmi je istaknula uznemirujuće slučajeve u kojima su silovatelji glorificirani: „Vidjeli smo slučajeve u kojima su počinitelje slavili određeni dijelovi društva, a pravosuđe prema njima blago postupalo. Ovo šalje opasnu poruku, ohrabruje počinitelje i ostavlja žrtve ranjivima.”

Prema dr. Adferu Shahu, sociologu iz New Delhija, rodno uvjetovano nasilje ima svoje korijene u tome kako su muškarci odgojeni u društvu u kojemu patrijarhat, kastinske razlike i nejednaka dinamika moći često dovode do diskriminacije i seksualnog nasilja nad ženama. S obzirom na takve okolnosti, indijski muškarci pokazuju nedostatak poštovanja prema ženama i ravnopravnosti spolova.

Šutnja i skrivanje umjesto prijave

Međutim, koliko god navedene brojke bile apokaliptične one ne odaju stvarne razmjere strahota jer mnoga silovanja prolaze ispod radara. Prema jednoj studiji, čak 77 posto indijskih žena koje su doživjele fizičko ili seksualno nasilje nikada nikome ne govore o tome i to nasilje nisu prijavile. Mnoge djevojke i žene ne prijavljuju zlostavljanja zbog negativne stigme i nepovjerenja u policiju i pravosuđe. Aktivisti za ženska prava smatraju kako je problem posebno izražen u ruralnim područjima, gdje žrtve seksualnog napada zajednica ponekad posramljuje, a društveni položaj obitelji se degradira. „Često se žrtve dodatno viktimiziraju uvredama, što im otežava prijavu zločina policiji. U takvim slučajevima žene misle da je najbolje šutjeti”, izjavila je Mariam Dhawale, aktivistica za ženska prava i glavna tajnica Sveindijske demokratske udruge žena. „Policija često zabrlja istrage u slučajevima silovanja i ne prikupi pravovremene dokaze. Ti se slučajevi razvlače bez ikakvih osuda, a krivci su slobodni”, dodala je Dhawale. Pojasnila je da su presude i dalje rijetke i da se slučajevi često godinama razvlače po neučinkovitim kaznenom sudovima.

Banaliziranje zla

Učinkoviti kazneni progoni predatora su rijetki. Prema podacima indijske vlade, u posljednjih nekoliko godina stopa osuda u slučajevima silovanja kretala se ispod 30 %. Premda neki istraživači navode sve veću spremnost žrtava da istupe u javnost, opipljivija poboljšanja u pogledu sigurnosti žena nisu nazočna. Iako zvuči paradoksalno, svako silovanje koje dobije prostor u medijima desenzibilizira društvo i priprema ga da prihvati sljedeće koje će uslijediti. Tako zlo postaje banalno. Donekle slično kao i problem prometnih nesreća na globalnoj razini. Premda promet svaki dan odnosi živote, društvo nikako ne želi stati na kraj tome neželjenom fenomenu. Jednaka stvar je s nasiljem nad indijskim ženama.

Muškarci u Indiji mogu se suočiti s kaznenim progonom ako nisu hinduisti ili nisu dio viših kasti, tj. radi se o muslimanima, dalitima – nedodirljivima (najniža kasta), pripadnicima nacionalnih manjina ili zato što su u sukobu s korumpiranim vlastima. Indijske žene ne pate zbog ničeg drugog nego zato što su pripadnice slabijeg spola. Izložene su pogibelji silovanja ali moraju se uzdati u sudbinu i sreću da neće doživjeti seksualni napad.

Kako napraviti zaokret

Strah od silovanja, posebno od grupnog, nikada u potpunosti ne napušta indijske žene. Upravo zato mnoge izlaze na javna mjesta u skupinama, pokrivaju se marama, nose sprej za zaštitu i GPS uređaje za praćenje, izbjegavaju javna mjesta nakon zalaska sunca i u slučaju napada viču „vatra“, a ne „upomoć“ kako bi slučajni prolaznici brže reagirali. Međutim, i takve mjere opreza ne mogu jamčiti potpunu sigurnost.

Zaokret u suzbijanju silovanja nad ženama može se jedino napraviti tako da se poveća efikasnost indijskog policijskog i pravosudnog aparata što je zaključak s kojim se slaže većina eksperata. Jedino adekvatne kazne i društvena osuda mogu djelovati kao sredstvo odvraćanja napadača od potencijalnih napada na žrtve. Sve dok se društvena klima ne promijeni i dok silovanje ne postane nedvosmislen zločin, napadi na žene indijske, a jednako tako i turistice, će se nastaviti.