Autor: Matija Šerić

Termin tabu polinezijskog je podrijetla i ušao je u engleski jezik tek u 18. stoljeću odakle se proširio i na druge jezike pa tako i na hrvatski. Prema Enciklopediji Britannici tabu se definira kao: „zabrana akcije utemeljena na vjerovanju da je takvo ponašanje ili previše sveto i posvećeno ili previše opasno i prokleto za obične pojedince. Tabui mogu uključivati zabrane za seksualne radnje poput incesta, seksa ljudi s neživim predmetima, nekrofilije i sl.“ Druga vrsta tabua se odnosi na prehrambena ograničenja poput halal ili košer dijete za muslimane i Židove, zabrane jedenja govedine kod hinduista ili na kanibalizam u većini društava.

(Ne)univerzalnost tabua

Tabui mogu podrazumijevati odvratne i užasne radnje poput otmica i mučenja u neke svrhe ili mogu označavati ponašanje koje uključuje pokazivanje nekih dijelova tijela i činjenja nedoličnih radnji u javnosti. Nisu svi tabui univerzalni i prema Sigmundu Freudu incest je jedino možda univerzalni tabu. Još jedan važan komplet tabua čine „kompromisni tabui“ koji mogu podrazumijevati i stavljanje novčane vrijednosti na „svete“ vrednote poput života, ljubavi, prijateljstva ili religije.

Protok vremena utječe na tabue

Lista tabua i njihova važnost može se promijeniti tijekom vremena. Neki tabui mogu oslabjeti ili potpuno nestati dok drugi mogu postati snažniji i dominantniji. Npr. osiguranje djece ili životno osiguranje dugo vremena su bili tabui da bi kasnije postali prihvatljivi. Trgovina ljudskim organima još uvijek je tabu u mnogim društvima, ali neki oblici trgovine postali su prihvatljivi poput prodaje bubrega. Postoje različita objašnjenja podrijetla tabua. Tipični antropološki argument je da je podrijetlo tabua kulturno iskustvo. Alternativno objašnjenje je psihoanalitičko, a naglašava jaku podsvijest zabrana koje se nasljeđuju kroz generacije.

„Policija misli“

Postavlja se pitanje koja je razlika između tabua i društvenih normi? Prema jednoj interpretaciji tabui predstavljaju snažne društvene norme, tj. norme koje su toliko jake da se da mogu smatrati svetima a njihovo kršenje kažnjava se oštrim društvenim sankcijama. Nekad se na tabue referira kad netko učini nešto nezamislivo. Čak i razmišljanje o kršenju tabua može biti problematično. Sankcije se odnose i na obično razmišljanje o samom kršenju tabua. Sukladno toj interpretaciji, tabui su oblik „policije misli“ koja upravlja ne samo ljudskim ponašanjem već i mislima.

Društveno kažnjavanje

Postoje i ekonomske posljedice nemogućnosti da se učini neki čin jer pojedinca tabu odvraća od radnje. Pojedinac treba razmotriti konkretan čin da bi odlučio isplati li se profit u odnosu na cijenu. Postoje tabui koji zabranjuju i penaliziraju određene radnje kao što je hodanje bez odjeće ili vršenje seksualne radnje u javnosti. Tabui se primjenjuju u praksi društvenim kažnjavanjem. Najpoznatiji tip društvenog kažnjavanja uključuje stavove i reakcije drugih članova zajednice. To je najčešće osuđivanje. Da bi se provela društvena kazna takvo ponašanje mora biti vidljivo.

Nameće se pitanje kako se nekoga može kazniti zbog „prljavih“ misli? Misli nisu vidljive za razliku od djela. Međutim, društveno kažnjavanje može biti kad pojedinac sam sebe kažnjava. Tabui čine važan dio društvenog identiteta. Usvajanje identiteta implicira prihvaćanje tabua i društvenih normi povezanih s identitetom. Želja da se održi identitet i doživljava sebe samoga kao moralnu osobu definirana je identitetom pojedinca koji sam definira samokažnjavanje kad razmišlja o kršenju tabua.

Postoje tabui čije se kršenje kažnjava zakonom kao što su dječja pornografija, trgovina ljudskim organima, konzumiranje određene hrane i pića, prepisivanje, alkoholizam. Također neki tabui su regulirani religijskim pravilima. Općenito govoreći, postoje tri tipa pobuda koje rukovode ponašanjem individua: privatne koristi koje su motivirane novcem, društvene pobude poput normi, tabua, društvenog prestiža i zakonska pravila koja navode na određena ponašanja i penaliziraju odstupanja. Neke su aktivnosti i ilegalne i tabuizirane.

Ambivalentnost društvenih stavova

Postoji široki konsenzus u sociologiji da se struje tabua u bilo kojem društvu nastoje povezati s objektima i radnjama koje imaju važno značenje za društveni poredak i da tabui kao takvi pripadaju općem sustavu društvene kontrole. Freud je pružio možda najoriginalnije objašnjenje za očito neracionalnu prirodu tabua. Prema njegovom tumačenju tabui su generirani ambivalentnim društvenim stavovima i zapravo predstavljaju zabranjene radnje za koje usprkos svim ograničenjima postoje snažne nesvjesne sklonosti. Uz Freuda drugi važni istraživači i teoretičari tabua bili su William Robertson Smith, Sir James G. Frazer i Wilhelm Wundt.

Kompleksna priroda tabua

Za razliku od predrasuda koje su apsolutno negativne, tabui imaju svoje prednosti i nedostatke. Prednosti tabua su da na primjer štite djecu od pedofilije i pornografije, u slučajevima rata i oskudice štite ljudske živote od kanibala, štite prijateljstva i odnose u obitelji od financijskih procjenjivanja, zaštićuju tradiciju i kulturu neke zajednice, tj. općenito održavaju neki prihvaćeni društveni poredak. Nedostaci tabua su općenito kazano ugrožavanje pojedinca ili skupine koja ima drukčije vrijednosne norme od većine kao što su pripadnici LGBT+ zajednice, etničke i religijske manjine, multikulturalni brakovi, ljubavne veze starijih žena i mlađih muškaraca, izostanak kvalitetnog spolnog odgoja i sl. Pitanje je samo o čemu se radi i na temelju toga treba donijeti odluku je li neki tabu vjerodostojan.

Prvi dio članka nalazi se ovdje.

Izvori:

Dovidio, J. F., Hewstone, M., Glick, P., Esses, V.M. (2013) „Prejudice, Stereotyping and Discrimination: Theoretical and Empirical Overview“,  SAGE Publications Ltd; 1 edition

Fersthman, C., Gneezy, U., Hoffman, M. (2011) „Taboos and Identity: Considering the Unthinkable“, American Economic Journal: Microeconomics 3 (May 2011): 139–164,

https://www.britannica.com/topic/taboo-sociology

https://rai.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/1467-9655.14098